Težak poraz

Gdje su nestali zaštitni znakovi Miškovićeve Rijeke: trka, agresija i duel igra?

P. N.

Joao Escoval i Adam Gyurcso/Foto PIXSELL

Joao Escoval i Adam Gyurcso/Foto PIXSELL

Nešto je naravno do selekcije igrače, a nešto do načina igre koji se prakticirao godinama, preciznije otkada je Damir Mišković preuzeo Rijeku i inzistirao na tome da se na planu trke i agresije prate europski trendovi. Nije Rijeka slučajno godinama igrala relativno ravnopravno na europskoj sceni, a sada se ne može oduprijeti iznadprosječnim HNL momčadima kao što su Hajduk i Gorica. Ovakva Rijeka s ovakvim načinom igre teško može ostaviti dublji trag u Europi. 



RIJEKA Hajduk je nakon sedam godina dobio Rijeku u Jadranskom derbiju. Splićani su ostvarili najuvjerljiviju pobjedu ove sezone, odnosno najveću pobjedu nad rivalima iz Rijeke nakon 15 godina. Hajduk je posljednji put dobio Rijeku 4:0 u vremenima kada je momčad vodio Hajdukovac Ivan Katalinić. Utakmica odigrana u vrlo čudnim okolnostima završila je 4:0, a navijači Rijeke nikada Kataliniću nisu mogu oprostiti što je svoja najlošija izdanja na klupi Rijeke imao u Jadranskim derbijima. Ništa tu naravno nije bilo slučajno.


Igor Bišćan nije Hajdukovac, međutim očito je da na Poljudu ponovo “nije imao svoj dan”. Nije naravno sramota izgubiti utakmicu, ali jest na ovakav način. Nogometaši Rijeke u 90 poljudskih minuta nisu priredili ozbiljniju šansu, gubili su duel za duelom kao nižerazredna momčad, pali su, kako se to obično kaže: bez ispaljenog metka. Jasno je da način na koji je Rijeka pala na Poljudu iziskuje ozbiljnu analizu. Izdvojili smo neke stvari koje su više nego očigledne nakon derbija.


1. PRIPREMA UTAKMICE


Rijeka je izgubila utakmicu negdje u pripremi. Kako drugačije objasniti da igrači Rijeke nisu napravili pošten faul, da je većina drugih ili ničijih lopti završila u nogama Hajdukovaca.  To nema veze s kvalitetom igrača, već mentalnim stanjem igrača. Većina ih je djelovala preplašeno kao da nije nosila dres momčadi koja godinama već svoje najbolje partije pruža na Poljudu.


2. TJELESNA MOĆ




Momčad Rijeke definitivno ima problem kada naleti na momčad koja je u stanju nametnuti se čvrstinom i agresijom na sredini terena. Nije Rijeka slučajno doživjela tri poraza od Gorice, odnosno u tri susreta ove sezone nije uspjela svladati Hajduk. Gorica i Hajduk igraju sličan nogomet koji počiva na trci i agresiji. Vezni red, u kojem jedino Lepinjica može na planu duel igre odgovoriti malo većim zahtjevima, jednostavno nije u stanju nametnuti se kada joj se uskrati vrijeme i prostor. Nešto je naravno do selekcije igrače, a nešto do načina igre koji se prakticirao godinama, preciznije otkada je Damir Mišković preuzeo Rijeku i inzistirao na tome da se na planu trke i agresije prate europski trendovi. Nije Rijeka slučajno godinama igrala relativno ravnopravno na europskoj sceni, , a sada se ne može oduprijeti iznadprosječnim HNL momčadima kao što su Hajduk i Gorica. Ovakva Rijeka s ovakvim načinom igre teško može ostaviti dublji trag u Europi. Badava su uvjerljive pobjede nad Interom ili Rudešom ako nema potencijala za europski iskorak od kojega Rijeka mora živjeti…


3. KALKULANTSKI PRISTUP


Trener Rijeke je na presici uoči utakmice izjavio kako njegovoj momčadi slijede tri utakmice u tjedan dana… Više je nego očigledno da je odlučio neke igrače sačuvati za ogled protiv Intera u srijedu kojega očito smatra važnijim bitnijim. Kalkulantski pristup na kraju je stigao na naplatu kao što to nerijetko u nogometu biva. Bišćan na kraju nije uspio sačuvati važne igrače (Pavičić, Lončar…), a još je doživio težak poraz koji će sigurno ostaviti posljedice na momčad. 


4. MLADI IGRAČI


Hrvoje Smolčić, 18-godišnji lijevi bek Riječana, prometnuo se u jednog od tragičara Jadranskog derbija. Po njegovoj strani pala je većina pogodaka. No, ne bi bilo pošteno, a ni pedagoški kriviti mladoga igrača na početku svoje karijere kada mu trener i suigrači niti na koji način nisu pomogli. Trebalo je doista imati hrabrosti ispred Smolčića postaviti Maxwella Acostyja kojemu je obavezna igra misaona imenica. Nije slučajno Petar Mamić svoje najbolje partije na lijevom boku riječke obrane odigrao kada je ispred njega djelovao – Alexander Gorgon. Lijepo je da Smolčić silom prilika postao standardni prvotimac, ali uz Acostyja na tom boku će vrlo brzo postati ugasla nada. Tako se ne stvaraju nove igračke vrijednosti i promoviraju mladi igrači!