RIJEKA »Rijeka« je osvojila dvostruku krunu! »Dinamo« nije osvojio ništa! Ne morate se štipati, istina je! Samo… Još uvijek zvuči nestvarno, zar ne? Kako i ne bi zvučalo. Dugogodišnja dominacija kluba iz Maksimira odavno je odredila odnos hrvatske javnosti prema nogometnom okruženju. Poslije uspjeha »Rijeke« u svakom slučaju više ništa neće biti isto. Što god o tome mislio Zdravko Mamić kad je u eter poslije varaždinskoga slavlja Riječana smiono poručio: »Ovo ste vidjeli sad i nikad više!«.

– Osvajanje duple krune »Rijeke« gledam s dva aspekta – kaže Joško Jeličić, nekad uspješni prvotimac »Hajduka« i »Dinama«, koji je svojim komentarima u HRT-ovoj emisiji »Stadion«, bez dlake na jeziku, ograda i zagrada, nastojao promijeniti ustaljene hrvatske nogometne norme.

– S jedne strane, u hrvatskom je nogometu bila postavljena vertikala monopola gdje je jedan čovjek odlučivao o svemu i uspostavio hijerarhiju da osim njega i njegova kluba nitko ne može egzistirati. U zadnjih deset godina živimo u takvoj zbilji, ravnodušni, naviknuti da to tako mora biti. Na taj je način iznjedrena uobičajena norma ponašanja i razmišljanja u hrvatskom nogometu. Pojednostavljeno, sve drugo je smatrano nemogućim. Da »Rijeka« osvoji duplu krunu pogotovo. Drugi je aspekt ujedno i pitanje: Zašto je »Rijeka«, unatoč takvim temeljima, uspjela napraviti ovaj sjajan rezultat? Ja znam odgovor: Projekt »Rijeke« od samog dolaska Damira Miškovića u klub postavljen je vrlo zdravo i temeljito, s jasnim ciljevima. Čak bih rekao da su ti ciljevi ostvareni ranije negoli se to očekivalo. »Rijeka« je išla korak po korak, a hijerarhija unutar kluba je jasno postavljena, znaju se prava i odgovornost, tko je za što zadužen… Kad je tome tako, svima je lakše funkcionirati, u takvim uvjetima je i treneru lakše biti autoritet u svlačionici. Dakle, Damir Mišković je hijerarhiju postavio na pravi način. To je temelj na kojem počiva ova dvostruka kruna »Rijeke«.

Nema više statusa quo

Riječka nogometna bajka u svakom je slučaju bila sinonim otpora prema jednom establishmentu, pod krilaticom navijača »Rijeke« koji su odvujek bili sami protiv svih.

– Deset ili jedanaest godina živjeli smo u uvjerenju da je na snazi »status quo«, da se ništa ne može promijeniti, da je nemoguće djelovati protiv sustava koji je jednom moćniku i klubu omogućio da vlada scenom. E, zato je važan ovaj uspjeh »Rijeke«. Ma, ljudi moji, kada vidimo slavlje igrača i navijača »Rijeke«, feštu na Korzu… To su stvari zbog kojih se igra nogomet, zbog čega ga obožavamo. Emocije, strast, navijači, povezanost… To je smisao sporta, da bude pravedan, da sve bude transparentno, da bolji pobjeđuje, da se stvari rješavaju na travnjaku. To je ono što su ljudi napokon dočekali. Zato sam siguran da je većini neutralnih navijača drago da je »Rijeka« uspjela prekinuti dominaciju »Dinama«.

Foto Borna Filic / PIXSELL

»Rijeka« je tim svojim gardom pobjednika natjerala mijenjati i navike sudaca koji na proljeće nisu sudili na njezinu štetu…

– U prvom je dijelu bilo jako puno pogrešaka. Onda je došao Ante Kulušić i preuzeo sve na sebe, javno se određivao prema pogreškama sudaca i na taj način napravio pomak nabolje, ali i naša emisija »Stadion« je u velikoj mjeri pomogla da se stvari deklariraju onakvima kakve jesu. Jer… Onaj tko ima strast i ljubav prema sportu i nogometu, a ja sam jedan od takvih, uvijek će se boriti i baš nikad neće posustati. U svakom slučaju, suci su u drugom dijelu sezone pokazali da mogu suditi dobro kada to žele. Mediji su u tom kontekstu napravili pritisak, Damir Mišković u jednom je trenutku također reagirao. I što se dogodilo? To da sam počeo vjerovati našim sucima u nekim situacijama koje su bile dvojbene. Jer, ako shvatim da sudac sudi ono što vidi, bez obzira na boju nečijega dresa, stat ću iza njega i njegove odluke.

Puno je prašine podigao izmšljeni jedanaesterac Damira Batinića za »Dinamo« protiv »Cibalije«. Do te mjere da se poslije te utakmice s pravom postavilo pitanje: smije li »Rijeka« biti prvak? Od te ružne vinkovačke epizode stvari su se, međutim, počele mijenjati.

Matjaž Kek

– Ja sam znao da će »Rijeka« biti prvak deset kola prije kraja prvenstva. Vidio sam da je »Rijeka« na terenu jedina konkurentna europskom nogometu, da jedina ima intenzitet i agresivnost. »Dinamo« je sve utakmice pobjeđivao na knap, na individualnu klasu. Sve se, ostalom, vidjelo u pet međusobnih utakmica »Rijeke« i »Dinama«, ovu posljednju maksimirsku pritom uopće ne spominjem. Dakle, u četiri utakmice »Rijeka« je bila osjetno bolja i kvalitetnija. Iz jednostavnog razloga jer je bila momčad u pravom smislu. Teren je pokazao puno toga i kad je rukovođenje klubova u pitanju. »Dinamo« je improvizirao ove sezone, nije imao pravi plan.

Dakle, smjenjivali su trenera poslije poraza od »Slaven Belupa«, predsjednik je govorio da vojska nije slijedila vojskovođu, a onda svane sutra i taj isti čovjek Ivajla Peteva proglasi dugoročnim rješenjem. Bez obzira što je Petev prvi trener koji poslije pustih godina nije s »Dinamom« osvojio trofej. Na tom primjeru očituje se improvizacija »Dinama« u odnosu na sustavni rad i kvalitetno postavljene temelje »Rijeke«.

U tom kontekstu sasvim je jasno i to da Petev i Kek ne mogu stati u istu rečenicu…

– Ja s Kekom prije nisam pričao o nogometu, čak ga kao osobu nisam niti poznavao. Gledao sam samo ono što »Rijeka« radi na terenu i po ponašanju momčadi i radnoj etici igrača »Rijeke« spoznao sam koliko je Matjaž Kek zapravo kvalitetan trener. Naravno da i on ima svojih mana, kao što ih, uostalom, imamo i svi mi, ali kroz njegov sustav i radnu etiku igrači »Rijeke« došli su u poziciju rasti individualno i kao momčad. Zar mislite da »Rijeka« ne bi bila prvak da je Josip Pivarić igrao umjesto Leonarda Žute, a Domagoj Antolić umjesto Josipa Mišića? Bila bi, budite uvjereni! To je Kekova vrlina, stvorio je sustav koji potencira vrline, a skriva mane. Prošle sezone mi je bilo žao što nisam vidio Keka i »Rijeku« da se tuku za trofej, bilo mi je krivo što su pali bez ispaljenog metka. »Dinamo« je bio kvalitetniji, daleko od toga da nije, ali »Rijeka« i Kek morali su biti hrabriji. Bio bi »Dinamo« vjerojatno prvak i u tom slučaju, ali nešto je ostalo u zraku… Zato sam tada bio kritičan prema Keku, želio sam vidjeti taj njegov pokušaj da s »Rijekom« pomrsi račune »Dinamu«. U redu, Kek je rastao uz momčad, baš kao što je momčad rasla uz njega. nemojmo zaboraviti da je Kek i prošle sezone imao u momčadi i Mišića, i Vešovića, ali i još nekolicinu igrača koje nije prepoznao ili koristio dok je forsirao defanzivne vezne igrače kojih je bila puna svlačionica. Drago mi je da se kroz svijest da nešto treba mijenjati dizao kao trener. To rade samo pametni ljudi.

Bit će što bude

Joška Jeličića silno je zasmetala činjenica da varaždinskom prazniku hrvatskoga nogometa i povijesnom osvajanju duple krune riječkih nogometaša nije svjedočio predsjednik Hrvatskoga nogometnoga saveza, Davor Šuker.

Foto Igor Kralj /PIXSELL

– Kad sam u srijedu navečer došao kući, dočekala me snimljena poruka od Nenada Bjelice, trenera »Lecha«. Rekao mi je da su igrali finale Kupa protiv »Arke Gdynije« pred pedeset tisuća ljudi, a da je dan uoči utakmice legenda poljskoga nogometa i predsjednik njihovog Saveza, Zbigniev Boniek, posjetio trening obiju momčadi, čime je jasno dao do znanja koliko mu je stalo do nacionalnog natjecanja. Dakle, ako ne poštuješ ono od čega si nastao i ono što je tvoj temelj, a to su HNL i hrvatski Kup, onda ja zaista ne znam što više reći. Predsjednik HNS-a nije bio niti na finalu Europskoga prvenstva U-17 reprezentacija u Hrvatskoj!? Koje je to obaveze imao Davor Šuker da nije mogao doći? Navodno danas u Cardiffu igra utakmicu u Butragueñovoj momčadi protiv Gullitove… Kakve su to priče? Kakvo je to poštovanje funkcije koju obnaša? Morao je pokazati respekt, pogotovo prema ljudima koji ulažu u hrvatski nogomet, jer ljudi poput Volpija i Miškovića zaslužuju maksimalno uvažavanje za to što su napravili za hrvatski nogomet. Ljudi moji, ja sam u Varaždinu guštao svim srcem. Pun stadion, navijanje, dobar teren, dvije momčadi igraju za gol više, teško vrijeme, a dobar ritam, usponi i padovi, veselje jedne momčadi, suze protivnika… Takve stvari moraju se cijeniti. Pogotovo zato što smo se napatili svih ovih godina da bismo dočekali ovo što nam je »Rijeka« priuštila ove sezone. Svi zajedno moramo pronaći snage, ljubavi i strasti da bismo mijenjali stvari na bolje.

Priča počinje i završava Zdravkom Mamićem. I logičkim pitanjem: treba li se hrvatski nogomet bojati Mamićeve izjave da se dupla kruna »Rijeke« dogodila sad i nikad više?

– On je meni drag kad ispali tako nešto, ha, ha, ha… Ničega se ne treba bojati, osim bolesti i smrti. I dobro su rekli Kek i Mišković kad su ih pitali što će sada biti s »Rijekom«. Bit će što bude, sutra je novi dan, nogomet će se igrati dalje. »Rijeka« će prodati igrače, jer živimo u Hrvatskoj, a ne u Engleskoj gdje klubovi dobiju 200 milijuna eura od televizijskih prava. Međutim, ne treba zbog toga dramatizirati. Nogomet mora biti praznik, moramo se radovati svakom treningu i utakmici. A što se tiče budućnosti hrvatskoga nogometa… Poslije ovog uspjeha »Rijeke« stvari sigurno više neće biti kao što su bile. »Rijeka« je pokazala da se može. I još ću nešto reći: ovo je dobro i za »Dinamo«, da shvati neke stvari, da se resetira i posloži svlačionicu i hijerarhiju. Tko god što rekao, smisao sporta je da svi imamo jednake startne pozicije, da sve bude pošteno i da svi imaju pravo na ambicije i ciljeve.