Dioba pravde

Europski primjeri: Sustav profesionalnih sudaca koji zagovara Mišković uspješan je u najjačim ligama

Ivana Vaupotić

arhiva NL

arhiva NL

Suci profesionalci znaju zašto ne smiju griješiti. Visoka primanja sa sobom nose i odgovornost, kao i snošenje sankcija za napravljene greške. Zapravo, to je ono što predsjednik Rijeke želi postići uvođenjem profesionalnog statusa za hrvatske nogometne suce, s mjesečnom plaćom od 3.000 eura. U takvom sustavu više ne bi bilo mjesta za opravdanja poput onog koje kaže da su i suci i ljudi od krvi i mesa



 Na utakmici između »Juventusa« i »Dinama« pravdu će dijeliti Anthony Taylor, sudac koji živi od suđenja. Naime, taj 38-godišnji Englez je profesionalni nogometni sudac, i kao takav predstavlja ono za što se zalaže predsjednik »Rijeke« Damir Mišković kada govori o MAXtv Prvoj ligi.


Nije tajna da je u zadnja dva desetljeća nogomet postao puno više od najvažnije sporedne stvari na svijetu. Tu se već godinama okreću enormne svote novca, što se broje u desecima i stotinama milijuna eura. Englezi su odavno shvatili da u takvom sustavu ne mogu imati suce koji će pod tjednom raditi neki drugi posao, a vikendom krojiti pravdu milijunašima iz elitnih klubova.


Preciznije, Engleski nogometni suci od 2001. godine imaju status kakav Damir Mišković danas želi dati njihovim hrvatskim kolegama. Njihov jedini posao je održavanje optimalnog psiho-fizičkog stanja, kako bi mogli raditi svoj posao na najvišoj razini u Premiershipu i Championshipu.





Engleska


77.000 €


Njemačka


55.000 €


Italija


80.000 €



Odgovornost


Tako, primjerice, spomenuti Taylor, koji ne spada među kremu engleskih sudaca, svake godine prima fiksnu plaću od 65.000 funti, odnosno oko 580.800 kuna. Povrh toga, za svaku odsuđenu utakmicu prima taksu od tisuću funti, što iznosi 8.934 kune po aktualnom tečaju valuta.


Najbolji engleski suci, poput Martina Atkinsona i Marka Clattenburga, na godišnjoj razini zarađuju oko 100.000 funti, i to samo od spomenute fiksne plaće i taksi za utakmice Premiershipa. Toj cifri treba dodati naknade koje primaju za međunarodna natjecanja na klupskoj i reprezentativnoj razini.


Visoka primanja sa sobom nose i odgovornost, kao i snošenje sankcija za napravljene greške. Zapravo, to je ono što predsjednik Rijeke želi postići uvođenjem profesionalnog statusa za hrvatske nogometne suce, s mjesečnom plaćom od 3.000 eura. U takvom sustavu više ne bi bilo mjesta za opravdanja poput onog koje kaže da su i suci i ljudi od krvi i mesa koji mogu napraviti grešku.


Bez prava na loš dan


Nije na odmet podsjetiti na Mikea Deana, engleskog suca koji već godinama zabavlja engleske medije. Naime, svaki put kada sudi svom najdražem klubu, »Tottenhamu«, Dean pobjedonosno stisne šaku ili poskoči od sreće kada momčad za koju navija zabije gol. Međutim, na tim utakmicama taj 48-godišnjak nikada nije imao pad koncentracije, zato što je bio svjestan da bi time ugrozio izvor natprosječne zarade.


U istom statusu nalaze se suci u Njemačkoj i Italiji. Djelitelji pravde u Serie A imaju godišnju fiksnu plaću od 80.000 eura, a taksa im iznosi 3.800 eura po odsuđenoj utakmici. To, pak, znači da kvalitetnije odrađeni posao donosi bolju zaradu. I ovdje treba uzeti u obzir prihode od međunarodnih natjecanja na klupskoj i reprezentativnoj razini.


Ovisno o statusu i iskustvu, suci u Bundesligi imaju fiksnu plaću između 55.000 i 75.000 tisuća eura te taksu od 3.800 eura po odrađenoj utakmici. Sve zajedno penje se do iznosa koji je minimalno dva puta veći od prosječne godišnje plaće u Njemačkoj. I zato si nogometni suci u profesionalnom statusu ne dopuštaju loš dan.