RIJEKA Ima igrača koji po lopti udaraju poput kovača, dok je drugi miluju… Obično ovi drugi na leđima nose broj 10. Pamte se njihovi potezi, umjetnost u hodu. Domagoju Pavičiću su dali broj 24, ali čista je »desetka«. I kada mu ne ide, valja ga čekati, izmislit će nešto. A spreman je trčati i igrati obranu u službi kolektiva. U Vinkovcima je, međutim, prošle subote netko ugasio svjetlo u Rijekinoj igri prema naprijed.

– Dominirali smo, stvorili pet, šest fantastičnih prilika, ali to je bila jedna onih utakmica kada se lopta pobuni i neće u mrežu. Na kraju smo mogli i izgubiti da Sluga nije fantastično reagirao. Šteta, sve nam je bilo na dlanu…

Promašili ste dvije idealne prigode?

– S jednom sam loptom gađao golubove, s kod drugog slučaja već sam vidio loptu u maloj mrežici, ali reakcija vratara Brkića bila je fantastična, obranio je nemoguće. Jednostavno smo ga »razbranili« u razdoblju do odmora, pa je do kraja hvatao lopte kao magnetskim rukavicama.

Kranjčevićeva kobna 

Počeli ste na poziciji iza Puljića, u nastavku, nakon izlaska Capana, zaigrali ste u paru s Bradarićem?

– Počeo samo prema naprijed, a onda je šef nacrtao novu kombinaciju, zaigrali smo još ofenzivnije. Nije pomoglo, na našu žalost. Nismo uspjeli lopti pronaći put do mreže.

Dinamo je dan poslije izgubio i od Rudeša. Žalite za propuštenom prilikom?

– Tko zna kako bi se sve rasplelo da nismo izgubili neke utakmice s ekipama iz donjeg dijela ljestvice. Bilo bi lijepo da posljednje kolo odlučuje. Ovako je Dinamo uzeo naslov porazom, a mi se u subotu idemo boriti za drugo mjesto. Moramo ga obraniti.

Kranjčevićeva je Rijekina grobnica šampionskih ambicija

– Pri samoj pomisli na taj stadion upadam u depresiju. Tri utakmice smo izgubili, od Rudeša i dvaput 0:1 od Lokomotive. Kao da nam je uklet taj teren.

Jeste li zadovoljni svojom formom, niste na razini početka proljeća?

– Recimo da igrama protiv Dinama i Lokomotive nisam zadovoljan, a ostalim utakmica bez obzira na to što nisam zabijao golove, bilo je dobro, jer asistirao sam u svakoj utakmici. Nije bilo loše, ali mogu puno bolje. Mali je pad forme u pitanju. Nisam toliko igrao u kontinuitetu od igranja u Lokomotivi prije tri godine.

Majstorija u susretu s Interom kada ste asistirali Acostyju za drugi gol nakon što ste ukrotili Gorgonovu loptu?

– S desnom nogom sam primio loptu, s lijevom proslijedio dalje… Instinkt. Jedino sam tako mogao dati loptu.

Bombonijera 

Majstorija! Potez zbog kojega vrijedi doći na utakmicu. Uživate u ovoj momčadi Rijeke?

– Apsolutno. Posebice na Rujevici. Čarobna atmosfera, gromoglasno navijanje. Mali stadion, bombonijera, uvijek puna gledatelja. Za razliku od otužnih stadiona na gostovanjima. Rujevica je moja inspiracija. Sedam mjeseci je prošlo od mog dolaska. Osjećam se sjajno. Dolazak u HNK Rijeka bio je pravi potez. Zadovoljan sam i sretan.

Hajduk u subotu od 17 sati na Rujevici?

– Znamo što utakmica znači navijačima. Ali i nama. Dat ćemo sve od sebe. Zabranjeno je razmišljati o odmoru, ovo je posljednja utakmica, utakmica koju moramo dobiti. Idemo dobiti i zasladiti drugo mjesto, kada već nismo mogli obraniti naslov.

Što bi moglo odlučiti derbi?

– Duel i agresija, kako govori šef, i nahraniti krila i napadače, biti što brži i opasniji. Osvojene lopte bi mogle odlučivati. Utakmica bi se trebalo prelomiti na sredini terena. Ako tu osvojimo prevlast, sve će biti jednostavnije. Najjači smo kada imamo loptu u nogama. I napadati okomitim loptama. Znam, imali smo posjed i u Vinkovcima, mogli smo biti malo brži, ali na Rujevici će biti druga priča!

Rezultat?

– Recimo 2:0 za Rijeku!