U gostima kod Tina

DJEČAK KOJEG SLAVI RIJEKA ‘Trebao sam Vučiću reći da bi na Rujevici “poderali” i Zvezdu i Partizan’

Marko Cvijanović

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler

Kako je mali Riječanin preko noći postao velika zvijezda samo zato što je iskazao privrženost voljenom klubu i srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića ostavio bez teksta



Ovako je to bilo na primanju kod predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Tino je stajao pred auditorijem s mikrofonom u ruci, a prvi čovjek Srbije iz prvog reda postavio pitanje: Za koga navijaš? Tino je k’o iz topa ispalio: Za »Rijeku«! Ostalo je – povijest!


Vučić je najprije ostao zabezeknut, a kad se pribrao nastojao Tina navesti na »pravi put« sugerirajući mu »da mora navijati za neki bolji klub, poput Crvene zvezde ili Partizana.« Samo… Nije znao Vučić s kim ima posla.


A tko je zapravo taj simpatični Tino Popović, učenik drugog razreda Osnovne škole »Škurinje«, koji je preko noći velika medijska zvijezda samo zato što je iskreno, iz duše, bez uvijanja i dodvoravanja, iskazao privrženost voljenom klubu svoga rodnoga grada i ostavio srbijanskoga predsjednika bez teksta? Ovako je to izgledalo minuloga četvrtka u njegovu domu na Rastočinama, u stanu na prvom katu Osječke 22. Prema prethodnom dogovoru s tatom Sašom, točno u 14 sati Tino je otvorio vrata i bio spreman za doček. U najdražem dresu s potpisima svih igrača kao dar čelnika »Rijeke« koji su nagradili njegovu bezrezervnu ljubav prema bijeloj boji.




– Dobar dan, Marko, ja sam Tino.


Velika zvijezda 


Kako znaš moje ime?


– Znam sve o vama, slušao kad ste se dogovarali s mojim tatom preko mobitela. I odmah da vam kažem, vrata sam otvorio ja, jer sam sad ja gazda u našoj kući. Ipak sam velika zvijezda.


Dobro, gazda, reci mi onda kako je to biti velika zvijezda?


– Paaa… Nije loše. Svi su mi čestitali u školi i u razredu. Govorili su mi: Bravo, Tino!


A kako je to bilo kod Aleksandra Vučića?


– Onako kako ste vidjeli na televiziji. Svatko je odgovarao ne neko pitanje. Mene je pitao za koga navijam, ja rekao – za »Rijeku«! Poslije mi je govorio da bih trebao navijati za »Crvenu zvedu« ili za »Partizan«, ali ja sam ostao pri svome. Samo… Sad mi je krivo da mu nisam zapjevao: Ma neka svatko zna, nek’ čuje Hrvatska, način života je da Rijeku volim jaaaa, oooooo! Ili još bolje, trebao sam mu reći da bi »Rijeka« na Rujevici »poderala« i »Zvezdu« i »Partizan«.


Foto S. Drechsler


Foto S. Drechsler



Vidim dobio si dres »Rijeke« s potpisima svih igrača?


– Jesam. Bio sam u klubu, dočekali su me igrači Jelić i Sluga, predsjednik Mišković i direktor Čohar. Bilo je lijepo. Pozvali su me da budem gost na utakmici protiv AEK-a. Jooooj, kad bi mi bar dali ulaznice i za »Austriju« i »Milan«…


Ovo ti je idealna prilika da ih pitaš?


– Mogu? Stvarno? Onda ih lijepo pitam. Valjda će pročitati. I još bih volio nešto pitati Miškovića.


Pitaj gazda…


– Da li ima love za Robbena? Dobro bi nam došao. Možda i Lewandowski, on je isto super. I još samo jedna stvar… Zamolit ćemo i Soudanija da dođe.


»Realovac«


Tata Saša se na trenutak uključio u razgovor.


– Vidim ja da ti sve igrače nudiš Miškoviću, samo ne one iz »Reala«. Sve bi ti klubove oslabio, osim tvog »Reala«. Da razjasnimo malo, u našoj kući se zna: svi navijamo za »Rijeku« i za Hrvatsku. Eh, sad, Tinova treća momčad za koju navija je »Real«, moja »Manchester United«, a drugome sinu, petnaestogodišnjem Leonu, poslije »Rijeke« i Hrvatske najdraži je »Bayern«. Tinov i Leonov brat Leni još je mali, ima samo petnaest mjeseci. Za njega u ovom trenutku znamo da će sigurno navijati za »Rijeku« i za Hrvatsku, treći klub još nije odabrao ha, ha, ha…


A, tu smo, dakle. Znači ti si »realovac«, Tino? Pa kako od svih klubova baš »Real«? Ups, sigurno ti zvučim kao Vučić… Nemoj se ljutiti, frende. Nije namjerno.


– Nemojte mi samo reći… Ajme, vi sigurno navijate za »Barcelonu«?


Pa draga mi je, ‘ajmo tako reći.


– E, sad ću vam nešto pokazati.



Tino Popović bio je jedan od trinaestoro Riječana koji su u Beogradu pohađali Ljetnu školu »Sveti Sava« srpskog jezika i kulture. Za sve polaznike upriličen je prijem kod predsjednika Aleksandra Vučića, ali štošta su još Tino i ekipa vidjeli u srpskoj metropoli.


– Bili smo avanturisti! Išli smo na bazene, u zoološki vrt, u hram Svetog Save, u kuću Nikole Tesle… Bilo nas je trinaestoro iz Rijeke. Filip, Petar, Anja, Lejla, Tara, Lana, Vanja, opet Vanja, Marko… Joj, neke ću sigurno zaboraviti, samo neka se ne ljute. Vodila nas je učiteljica Zdravka, spavali smo u jednom hostelu, baš nam je bilo super – kaže Tino.



Upalio je brže, bolje Play Station i učitao najnoviju verziju FIFA-e.


– Aha, tko je na ekranu? Tko najavljuje igricu, a? Dameeee i gospodoooo, Cristianooooo Ronaldoooo! Evo vidite, nema Messija, njegovo je vrijeme prošlo. On je bio glavni u FIFA-i 16!


Kako to misliš da je njegovo vrijeme prošlo, pa sam je prošli tjedan razvalio »Juventus«?


– A da je bio Neymar… Još bi ih više poderali. Nego… Da bacim ja jednu tekmu s »Realom«. Recimo… Najveći španjolski derbi.


Znači »Real« i »Barca«?


– Ne, »Real« i »Atletico«, ha, ha, ha, ha…


Udubio se u igricu onoliko koliko je bilo potrebno da »Real« brzo povede… U 17. minuti. U stvarnosti je trajalo tek minutu, dvije. Vodstvo »Reala« onako na brzaka.


– Jedaaaaan, jediiiiniiii, neponovljiviiiii… Lukaaaaa Mooooodriiiić! Vidite na usporenoj snimci kako zabija…


Napadač »Rijeke« 


Moram ja prekinuti s pitanjima o »Realu« i »Barci«. Tu si me razvalio. Reci ti meni radije tko ti je najdraži igrač »Rijeke«?


– Onaj koji je otišao… Ili odlazi. Hoće ili neće? Bravo, pogodili ste: Mario Gavranović.


Pa još je tu. Ili nije? Ne znam ni ja, kako se uzme. Dobro, tko poslije njega? Kad ode? Ako ode?…


– Onda Marko Vešović. On mi je isto super.


Uzgred, Tino je savršeno surađivao s kolegom Sergejom tijekom »foto-sessiona«. Kako, uostalom, i priliči pravim »holivudskim« zvijezdama, ni u jednom trenutku ne ostavivši dojam sramežljivosti. Dapače. U jednom je trenutku završio u »vrtiću« brace Lenija. Pozirajući pred zavidnom kolekcijom nogometnih dresova. Ajmo redom: riječka »Lokomotiva«, »Real«, Španjolska, Portugal, švedski »Stocksund«, »Arsenal« i »Barcelona«…


Odakle »Barcelona«, majstore?


– A dobro, dobio sam na dar. Ali… Nećemo »Barcu« u prvi plan. Najbolje se moraju vidjeti dres »Reala« i majica »Lokomotive«. Ja, znate, treniram u »Lokomotivi«.


Svaka čast! i ja sam nekad igrao u »Lokomotivi«. Koji uzrast?


– Prednatjecatelji. Trener mi je Marko Šavko.


Na kojoj poziciji igraš?


– Na svim pozicijama. Jedino još nisam branio.


Možda jednoga dana doguraš i do »Rijeke«?


– Uuuu, to bi bilo baš super. Ja u dresu »Rijeke«. I to kao »striker«. Joj, ne »striker«, to je na igrici. Kao napadač. Potrudit ću se da tako i bude.


Prije nego što postaneš napadač »Rijeke«, znaš li što sve navijače zanima? Hoćemo li opet biti prvaci?


– Hoćemo! Siguran sam u to. Vidjet ćete.


Ako gazda Tino tako kaže… Matjaž, ne morate se brinuti! Još ako Miško na zimu dovede Robbena, Lewandowskog i Soudanija… Titula je zajamčena!