RIJEKA Trener Rijeke Igor Bišćan nedavno je jasno odredio prioritete kad je u pitanju tekući prijelazni rok:

– Naravno da imam želje u prijelaznom roku. Detektirali smo pozicije na kojima bismo se htjeli pojačati. U prvom redu to je lijevi bek – nedvosmisleno je poručio prvi čovjek struke riječkoga prvoligaša.

U tom kontekstu Rijeci su nedavno ponuđene usluge dvadesetsedmogodišnjeg lijevog braniča grčkog prvoligaša Arisa, Giorgiosa Valerianosa, koji je krajem svibnja debitirao za grčku reprezentaciju u prijateljskoj utakmici protiv Turske. Iako je Valerianosu krajem sezone istekao ugovor s Arisom pa je Rijeci ponuđen kao slobodan igrač, s Rujevice je stigao negativan odgovor, što znači da se okreću novim rješenjima na jednoj od najosjetljivijih pozicija u momčadi s kojom je Bišćan muku mučio u proljetnom dijelu sezone.

Život poslije Žute

U prvom dijelu sezone Leonard Žuta je u ulozi lijevog braniča bio jedan od najstandardnijih prvotimaca Rijeke, prije negoli je u prosincu napustio Rujevicu i postao igrač turskog prvoligaša Konyaspora, makedonski reprezentativac odigrao je za »bijele« 17 utakmica i pritom upisao maksimalnu minutažu (1.530 minuta). Žutinim odlaskom prilika se ukazala Petru Mamiću, koji jest na proljeće odigrao dvadeset utakmica (dvije asistencije, 1.551 minuta u igri), ali nije uspio postati čovjek od Bišćanova povjerenja. O tome će, uostalom, najviše reći činjenica da je u najvažnijoj utakmici sezone, finalu Kupa u Puli, prednost pred Mamićem dobio dešnjak Ivan Tomečak. I ne samo to, na šest je utakmica poziciju lijevog braniča Bišćan povjerio golobradom Hrvoju Smolčiću koji je po vokaciji tipični središnji branič. Dok čeka rekciju ljudi iz kluba zaduženih za sportsku politiku, Bišćan, htio ili ne htio, mora početi uigravati momčad s onime što ima.

U prvoj pripremnoj utakmici protiv slovenskog prvoligaša Brava (3:1) po poluvrijeme su na poziciji lijevog braniča odigrali Petar Mamić i Daniel Štefulj, koji se vratio s posudbe iz redova slovenskog prvoligaša Krškog, gdje je bio standardni prvotimac. To što se Bišćan protiv Brava povodio logičnim rješenjima i slijedio prirodne zakonitosti pozicija u momčadi ne znači da ponovno neće improvizirati ako se stvari tijekom prijelaznog roka ne budu razvijale u skladu s njegovim očekivanjima. Zoran Kvržić je, uostalom, prošle godine bio najbolji igrač Rijeke iako je većinu utakmica odigrao na neprirodnoj poziciji desnoga beka. Nije prvi put. Iako su u onoj čuvenoj šampionskoj sezoni (2016./17.) riječkoga prvoligaša bokovi (Ristovski, Vešović/Žuta) bili značajan forte u igri »bijelih«, tadašnji trener Matjaž Kek u nuždi je, s vremena na vrijeme, bio prinuđen na neprirodne rohade pa je u ulozi lijevoga braniča znao zaigrati dešnjak Vešović. I itekako odgovorio zadatku. Iznimke, međutim, ne bi rebale potvrđivati pravilo.

– Da, i Matjaž Kek je, kad bi Žuta bio ozlijeđen ili imao kartone, znao Vešovića stavljati na desnog beka i to je u pravilu funkcioniralo. Međutim, dešnjaku nije jednostavno igrati na desnoj strani, pogotovo kad je riječ o poziciji u zadnjoj liniji. Puno je lakše kada dešnjak zaigra na lijevom krilu i, obrnuto, kada ljevak zaigra na desnom krilu, jer na tim pozicijama uvijek možeš ući u zonu udarca na jačpoj nozi. Iako su na pozicijama braniča isti zahtjevi i ljevacima i dešnjacima, puno je teže odgovoriti zahtjevima na visokoj razini – kaže Dalibor Višković, sedam sezona standardni lijevi branič riječkoga prvoligaša.

– U Rijeku sam stigao kao lijevo krilo i lijevi vezni igrač, ali vrlo brzo sam pronašao mjesto na lijevoj strani u tada popularnom sustavu 3-5-2. Budući da sam podjednako dobro odgovorio zahtjevima igre u oba pravca, s vremenom sam završio na poziciji lijevog braniča u sustavu sa četiri igrača u zadnjoj liniji i do kraja karijere bio lijevi bek ili lijevi branič. Pred sam kraj aktivnog igranja, u talijanskoj Seriji D, znao sam odigrati i lijevog stopera, ali uglavnom sam bio lijevi branič.

Kao ambiciozni trener četvrtoligaša Buja Dalibor Višković je itekako upućen u zbivanja na hrvatskoj nogometnoj sceni, a pritom s posebnom pažnjom prati svoj bivši klub. Ovako ocjenjuje situaciju na lijevoj strani riječke obrane:

Jeftino i dobro

– Koliko god ljudi dugo osporavali Žutine igračke karijere, tek kad je napustio Rujevicu vidjelo se koliko nedostaje. Nije Žuta nikad umirao u ljepoti igre, ali njegovo je iskustvo itekako značilo za momčad. Uostalom, zabio je neke jako lijepe golove iz slobodnih udaraca. U najkraćim crtama, od Žute si uvijek znao što možeš očekivati. Nije donosio previše u igri prema naprijed, ali je bio pouzdan i odgovoran u fazi obrane. Dobro je držao poziciju i nije ispadao iz igre. Činjenica da Bišćan u prvom redu želi dovesti lijevog braniča dovoljno govori o tome da Žutinim odlaskom nitko od njegovih tadašnjih alternativa nije u potpunosti zadovoljio kriterije trenera Rijeke.

Višković pritom tvrdi da je na tržištu sve manje povoljnih akvizicija.

– Svi hrvatski klubovi izuzev Dinama imaju jednaku formulu tijekom prijelaznih rokova: za jako malo novaca ili, još bolje, besplatno, pokušavaju dovesti najbolje što se može. Naravno da se na inozemnom tržištu kvaliteta uvijek plaća, u Hrvatskoj svi žele proći što jeftinije, a u takvim okolnostima nije uvijek jednostavno pogoditi s igračem. U tom kontekstu mislim da bi se klubovi, a pritom mislim i na Rijeku, trebali okrenuti igračima iz svojih omladinskih pogona. Nije uvijek lako naći plemenitog veznog igrača i rasnog golgetera, ali beka i stopera uvijek možeš pronaći među svojim juniorima. Naravno, uz dužno poštovanje prema tim dvjema pozicijama u momčadi koje ne smatram manje važnima. Evo, Bišćan je prošle sezone u ulozi lijevog braniča priliku dao junioru Hrvoju Smolčiću, koji se dobro nosio sa svojim zadaćama, ali jednako tako se mogao brzo potrošiti. Kod tako mladih igrača jedna loša utakmica može cijelu njegovu karijeru okrenuti naglavačke. Dakle, ako se treneri i odluče na svojevrsne eksperimente, moraju igračima na njihovim neprirodnim pozicijama dati vremena za prilagodbu. Pogotovo ako se radi o mladim igračima. Ne mislim da će Bišćanu biti lako u novoj sezoni, ali ne sumnjam da će dobro odraditi svoj posao – zaključio je Višković.