Analiza pobjede

ČETVRTA SREĆA Kek je momčad do pobjede s Osijekom odveo na – košarkaški način

Orlando Rivetti

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

Trener bijelih Matjaž Kek zamjenama je podigao intenzitet igre, Osječani su upali u riječku drobilicu, bilo je samo pitanje vremena kada će i kako – kapitulirati. Na košarkaški je način Kek vodio utakmicu do željena cilja. Mijenjajući ljude i pozicije na terenu



RIJEKA Vrijeme je curilo, Riječanima jurilo, Osječanima stajalo… Kazaljka na satu trebala je napraviti još sam dva kruga prije sudačkog vremena, kada je Jakov Puljić ugurao loptu u mrežu, našao se u pravom trenutku na pravom mjestu. Sjajni vratar Malenica napravio je jednu grešku, kobnu, odbivši Kvržićevu loptu na Puljićev zlatni pladanj.


U trenucima dok su Osječani bili u rovovima nade, s nožem u zubima branili svoj bunker s desetoricom (u 73. drugi žuti zaradio je Marić), a Riječani nervozno jurišali sa svih strana. Jakov Puljić ima kilerski instinkt strijelca. U prošlom kolu u Puli je sam krenuo prema vrataru Iveši, ali gađao je nebo, sada je lopta došla sama… Rujevica je doslovce zapaljena. Pet tisuća gledatelja napravilo je sjajnu atmosferu, nedostajao je samo taj jedan gol da bi zabava bila potpuna.


Osječani su triput ove sezone svladali Riječane. Zoran Zekić, svojedobno kratko i napadač Rijeke, promaknuo se u Kekova krvnika. Nakon što je do ove sezone redovito ostajao praznih ruku, upisao bi tek poneki remi. Gostujući je trener dobro razradio taktiku i za ovaj četvrti ogled sezone s Kekom. Jednostavno je svojim taktičkim zamislima, rasporedom igrača na terenu – ubio utakmicu.




Poglavito u prvom poluvremenu utakmice, kada Riječani jednostavno nisu uspjevali dovesti loptu u slavonski kazneni prostor. Ili su to činili zračnim putem, »svijećama« koje su lako gasili osječki stoperi. Milović i Škorić. Osijek nije htio, Rijeka nije uspjevala igrati u tom prvom poluvremenu taktičkog nadmudrivanja trenera Keka i Zekića. Kako će sam Kek kazati poslije utakmice, trenera koji jedan drugome »čitaju misli«. »Puna duela i ritma u taktičkom nadmudrivanju, rekao je Kek dodavši da je možda nekome nedostajalo malo lepršavosti…


Ukazanje 


U drugom poluvremenu igrala je samo jedna momčad – Rijeka! Ako je u Puli Kek dobio utakmicu zamjenama igrača (Gorgon za Puljića, Kvržić za Čolaka), jer strijelac jedinog pogotka za tri boda bio je Kvržić, onda je njegova uloga ovog puta bila još naglašenija. Bez obzira na to što su igrači ti koji odlučuju, dobivaju i gube utakmice. Čolak je prepustio svoje mjesto Gorgonu u 65., Pavičić Kvržiću u 73. i Bingo, Heber Puljiću u 83. minuti igre. Priznao je Kek da Heber nije trebao izaći, ali ozlijedio se, ali sigurno je Puljić trebao uči… Kek je isprobao sve, mijenjao igračima pozicije, ekipi raspored, dok se nije ukazao Puljić. Posljednjih pola sata je, međutim, Kekova priča sa zamjenama. Ujedno odgovor svim njegovim kritičarima da često ne reagira na vrijeme… Zamjenama je podigao intenzitet igre, Osječani su upali u riječku drobilicu, bilo je samo pitanje vremena kada će i kako – kapitulirati.


Dvije utakmice zaredom (Istra 1961. i Osijek) Riječani su dobili na isti način, pogotkom igrača koji je čekao da bude pušten s lanca. Kvržić odnosno Puljić su treneru zahvalili na povjerenju – pogotkom. Dva gola, šest bodova. Jakov Puljić postigao je deveti gol u dresu Rijeke. šesti prvenstveni, dva je zabio u Kupu, a jedan u Europi. Sjećate se kako je matirao trenera Milana, Storarija, iz slobodnog udarca, na istoj strani gdje je u subotu svladao Malenicu? Gol Milanu je za pamćenje, kao što je i njegova utakmica na San Siru, kada je »istukao« Bonuccija… Pogodak Osijeku je za – tri boda! Donio je Rujevici radost. Slavonac iz Vinkovaca zapaprio je Osječanima.


U taktičkom nadmudrivanju trenera Keka i Zekića važnu ulogu imao je Domagoj Pavičić. Dragulj nogometni, igrač zbog kojega lopta plače kada da nema na terenu, jer miluje je na poseban način, nije blistao u stvarima po kojima ga poznajemo. Zadnjem, pasu, lopti s očima… Čak je i promašio stopostotnu prigodu, ali trenerskim očima odradio je veliki posao tako da je »za sebe vezao Mioča i Jambrovića«. Zaustavio njihovu tranziciju. Taktička finesa nevidljiva prostim okom, jer Pavičić je, naime, igrač mašte i beskrajne kreacije… Osječani su se toga bojali i nisu ga smjeli ostaviti slobodnog na prvoj trećini svoga terena.


Duša momčadi 


Vratio se kapetan Filip Bradarić. Odradio je korektno, ali ništa više. Osjeća se da nije igrao tri utakmice. Bradarić, Grahovac i Pavičić su Rijekina igra. O njihovoj suradnji, odnosno ritmu igre, ovisi što će proizvesti momčad u fazi napada. Istina je da je u posljednja dva nastupa postignut samo jedan gol po utakmici, da je momčad živjela od svojih »krila« Acostyja i Hebera, ali u toj raskoši jest i kvaliteta Rijeke koja će sigurno doći do izražaja. Vezni igrači su duša momčadi.


Heber je napustio teren ozlijeđen, danas će na pretrage. Vratio se definitivno Gorgon, šest golova u prvom dijelu sezone. Bez obzira na posljednje minimalne pobjede Rijeka je u proljetnom nastavku pokazala da je opet stvorila momčad velikih mogućnosti. Oscilacije su razumljive. Bila je to osma pobjeda u jedanaest proljetnih prvenstvenih utakmica uz jedan nesretan remi (Hajduk), te dva poraza (Osijek i Rudeš). Da je jesen bila kao i proljeće, Rijeka bi bila blizu obrane naslova prvaka.


U susretu s Osijekom Rijekin je trener pobjedničku formulu pronašao u trima zamjenama igrača, na košarkaški je način vodio utakmicu do željena cilja. Mijenjajući ljudi i pozicije na terenu…