Na valu optimizma

Mario Pašalić nakon prvijenca: Zašto se Chelsea i Milan na kraju sezone ne bi tukli za mene?

Marko Cvijanović

SLAVLJE NA SAN SIRU – Mario Pašalić  REUTERS

SLAVLJE NA SAN SIRU – Mario Pašalić REUTERS

Što se moje budućnosti tiče, vidjet ćemo kakva će biti sezona, a onda odlučiti što i kako dalje. Treba prvo vidjeti što žele »Chelsea« i »Milan«, odluka će na kraju ionako biti moja – kaže Pašalić



 Pogodak je bio u stilu njegova trenera, nekad vrsnog golgetera »Empolija«, »Genoe«, »Sampdorije« i pogotovo »Rome«. Vincenzo Montella bio je »čigra« u protivničkim šesnaestercima. Kod proslave je, međutim, izostao čuveni »aeroplanino«… Raširio je ruke i otrčao uzduž granične linije igrališta prema korner zastavici prije negoli je čvrsto stisnuo desnu šaku i završio u zagrljaju suigrača. Pogodak je bio vrijedan izjednačenja u razdoblju kada utakmica za »Milan« nije krenula željenim smjerom. Mario Pašalić prvijencem je vratio u život »rossonere« koji su u završnici utakmice slomili otpor »Crotonea« i potvrdili treću poziciju s jednakim razmakom za vodećim »Juventusom«.


Montelline čestitke


– Krenulo me! Drago mi je da sam prvi gol za »Milan« zabio baš na San Siru, na čuvenom stadionu. Lijep je osjećaj, a i komentari su bili jako pozitivni. Suigrača, navijača, novinara… Tko je na tribinama bio od mojih?Utakmicu su gledali otac i cura, bili su presretni, morali su biti… – kaže Pašalić koji je u svom petom nastupu za »Milan«, prvom s punom minutažom, opravdao povjerenje i visoka Montellina očekivanja.


– Trener mi poslije utakmice nije ništa specijalno rekao, čestitao je, ali vidjelo se da je bio jako zadovoljan. Montella je na mene ostavio jako dobar dojam. Većina momčadi u Serie A jako puno pažnje posvećuju taktici, pogotovo u fazi obrane, mnogi igraju povučeno… E, Montella je ipak nešto drukčiji. Želi igrati napadački, nadigravati se. To mi se jako sviđa. Uostalom, i rezultati pokazuju da je to dobar odabir. Naravno da i Montella posvećuje puno pažnje taktici, u svakom trenutku točno se zna što trebaju raditi obrambeni igrači, vezni, a što napadači, ali nije ziheraš.




Marijev prvijenac za »Milan« stigao je poslije mukotrpna razdoblja obilježena neugodnom i dugotrajnom ozljedom leđa…


– Sada je sve u najboljem redu. Kad sam došao u »Milan« već je sve bilo zaliječeno, u posljednja tri mjeseca nisam imao nikakvih problema. Bol je, hvala Bogu, nestala. A bilo je kalvarije, bilo je svega… Prošao sam sve i svašta, ali na kraju uspio pronaći odličnoga fizioterapeuta i riješiti taj problem. Samo… Nije se to dogodilo preko noći. Napatio sam se ja prije negoli sam se riješio tih problema. Kada je u ljetnom razdoblju većina nogometaša odmarala, ja sam svaki dan radio na tim leđima da se što prije vratim u normalu.


Trebalo je proći izvjesno vrijeme dok nije ugrabio priliku…


– Činjenica je da sam u »Milan« došao u malo nezgodnom trenutku. Nisam prošao pripreme s klubom, iza mene je bila velika velika stanka i bilo je normalno da nisam odmah izborio status prvotimca. Nisam bio u optimalnom tjelesnom stanju, ali jako sam puno radio da nadoknadim sve što mi nedostaje. Trenirao sam intenzivno, postupno dizao razinu tjelesne pripremljenosti, bio strpljiv… Onda me Montella postupno vraćao natjecateljskom ritmu, odigrao sam četiri utakmice u kontinuitetu, sada i petu prvi put svih devedeset minuta… Pogodak je stigao kao točka na »i«.



Milano je zavolio Marija, a Mario Milano. Ima samo jedna »sitnica«…


– Nema mora! Poslije Splita, Elchea i Monaca prvi sam put negdje gdje nema mora koje mi jako nedostaje. Međutim, lijepo mi je. Grad je za moj pojam prevelik, malo mi smetaju gužve, ali rado prošetam kad imam vremena. Stan mi je blizu centra pa znam guštati. S kim se najčešće družim? U momčadi ima dosta mladih igrača pa smo svi na istoj valnoj dužini, ima i desetak njih koji znaju pričati španjolski koji je meni još uvijek puno bliži nego talijanski. Učim talijanski, praktički sve razumijem, a i sve bolje pričam. Napredujem, ha, ha, ha… Vidim se ponekad s mojim dalmatincem Ivanom Perišićem. Ne, još uvijek se ne trebamo skrivati s obzirom da je on »interist«, a ja »milanist«.



Briga Chelseaja


Za neupućene, Pašalić je još uvijek igrač »Chelseaja«, s »Milanom« ga isključivo veže posudbeni ugovor do kraja tekuće sezone. A onda?


– Neka se na kraju sezone za mene tuku »Milan« i »Chelsea« pa tko jači, ha, ha, ha… Šalim se malo, sada tek uviđam da je »Milan« bio pravi odabir. U redu, dolazili su zadnji dani prijelznoga rokai i nije mi ni priblžno izgledalo da će sve ispasti u najboljem redu. Svi znamo što »Milan« znači u nogometnom svijetu, možda u zadnjih nekoliko sezona nije na TOP razini, ali i dalje je jedan od najvećih klubova. Shvatio sam to već prvi dan kad sam došao na potpisivanje ugovora i posjetio »Milanov« muzej, vidio sve te fotografije i osvojene trofeje. A što se moje budućnosti tiče, vidjet ćemo kakva će biti sezona, a onda odlučiti što i kako dalje. Treba prvo vidjeti što žele »Chelsea« i »Milan«, odluka će na kraju ionako biti moja. Prerano je sada o tome razmišljati, bit će vremena.


Da »Chelsea« itekako vodi računa o Mariju najviše će reći činjenica da je iz Londona potegao i protiv »Crotonea« ga gledao tehnički direktor Michael Emenalo.


– Poslije utakmice smo bili zajedno na večeri, dao mi je do znanja da me itekako prate i da su jako zadovoljni mojim partijama za »Milan«. To mi stvarno jako puno znači.


Mario igra u istoj ulozi u kojoj je puno godina ranije u dresu »Milana« briljirao legendarni Zvonimir Boban. U cijeloj pričim ima i neke simbolike. »Zorro« je nosio osmicu, Mario osmici dodao nulu…


– Nemojte me niti stavljati u kontekst s takvim igračem, ja sam tek na početku karijere, imam ja još jako puno do njegove razine. Netko se našalio pa mi rekao da će me zvati »Piccolo Zorro«, ha, ha, ha…