Premirati nekoga za pobjedu nije zabranjeno, s rukom na Bibliji moralnosti i poštenja nogometnoga govori Josip Brezni, povjerenik natjecanja (HNL-a), kojemu je su »zakoni i propisi« Sveto pismo. Naravno, zbog ruke na Bibliji upitna je moralnost onih koji uzimaju novac da bi pobijedili, odnosno druge strane koja legalno plaća »dodatnu uslugu«. Puno je primjera iz prošlosti od osamostaljenja Hrvatske. I pištoljima se ulazilo u svlačionice da bi se »stimuliralo« suce utakmice. Što je jednostavnije od »kupovanja cijele jedne momčadi«, ali… Pustimo utakmicu iz 1999. godine, Rijeka – Osijek (1:1), a zainteresirana je strana bio – Dinamo.

Javna je tajna (nikada nije ništa dokazano niti u sitnim kokošarenjima HNL-a!), da su stručni stožer reprezentacije i igrači dobro nagrađeni za pobjedu na Wembleyju (3:2) i eliminaciju Engleske s Europskog prvenstva 2012. godine. Hrvatska je napravila uslugu Rusima, doteglila je do EURO-a u Poljskoj i Ukrajini, za što je stigla nagrada, puna torba ukusne zelene salate (dolara). Naravno, nitko neće priznati niti pod prijetnjom oružja, ali neki su se žalili da su dobili malo u odnosu na jednog dugog člana vatrene ekspedicije… »Crne torbe« kruže otkako postoji loptački svijet. A lopov je samo onaj koga uhvate s rukama u medu…

Priča o tome da će iz Maksimira stimulirati nogometaše Intera u susretu s Rijekom je zapravo dizanje prašine da bi se skrila golotinja. Najprije, nema tog novca koji bi Rijekina suparnika pretvorio u izvanzemaljce (bez obzira na to što Rijeka u Zaprešiću nije dobila deset godina), jer ako Kekova momčad (tri remija u posljednja tri nastupa), odigra na razini utakmici u Osijeku, odnosno preslika predstave iz prvog dijela sezone, Interove su šanse crva na udici. Iako je u nogometu sve moguće…

Drugi je problem u Zaprešiću. Sjetio sam se američkog književnika Kurta Vonneguta, odnosno Ante Tomića koji je to napisao za Mosora (Milorada Bibića): – Mi smo ovdje na zemlji da se zajebavamo naokolo. Ne dajte da vam itko tvrdi drugačije… Mislio sam da je zajebancija kada se na službenim stranicama pojavilo ime Vučemilovića iz Osijeka, kao suca utakmice Inter – Rijeka, a za kontrolora suđenja određen Branko Stipković iz Zagreba! Tko je tu lud?

Ante Kulušić, jedini dirigent omraženog orkestra sudaca (nova dužnost), ali i anđela čuvara – kontrolora, poslao je »ždrijebom« Vučemilovića u zagrljaj Damira Miškovića! Tri kutije šibica i loptica, ulična igra prijevare… Vučemilović nije smio ući u bubanj od tri imena za odabir suca u Zaprešiću. Ako to nije osveta Miškoviću zbog toga što je nakon utakmice Dinamo – Rijeka (1:1) rekao: »Hvala Vučemiloviću na suđenju« i podnio ostavku na sve funkcije u HNS-u. Ili reorganizacija. Pao je šef sudaca Dušan Kukić, raspuštena cijela komisija… Suđenje u Maksimiru bilo je skandalozno, a ekspertize koje govore da je više oštećen Dinamo nasmijale su i – slijepce. Srušila se kuća od kartona, isplivao je Kulušić.

Određivanje Vučemilovića je ismijavanje svih odluka Izvršnog odbora HNS-a, obračun s Rijekom. Uopće je nebitno, može Vučemilović suditi fenomenalno, bez greške, on jednostavno nije smio biti određen kao »jedna od tri kuglice« ždrijeba. Nakon što je oštetio Rijeku u Maksimiru svojim perfidnim suđenjem punih gaća straha. Čemu izazivati sudbinu i dizati tenzije? Vjerojatno će opet biti krivi novinari koji rade pritisak na suce i sudačku organizaciju. Atmosfera linča, govori se u službenom priopćenju HNS-a, nagnala je Kukića i Košutića na ostavku… Jadni ljudi!

Usput, Vučemilović je prije pet godina (u kolovozu 2012. izmislio (pokazali stručna analiza) za »kanarince« iz Zaprešića protiv Rijeke (2:0). Tada je subotnji kontrolor bio u ulozi novinara i tvrdio da su oba kaznena udarca ispravno dosuđena.