Veliki košarkaški autoritet

ZORAN ČUTURA OTVORENO ‘Mi kao nacija živimo u prošlosti. A isti je slučaj i s košarkom’

Ivana Vaupotić

Zoran Čutura - sportaš ovjenčan medaljama i veliki košarkaški autoritet / Foto Davor PUKLAVEC/PIXSELL

Zoran Čutura - sportaš ovjenčan medaljama i veliki košarkaški autoritet / Foto Davor PUKLAVEC/PIXSELL

U budućnost idemo unatraške, gledajući prema prošlosti, a onda je normalno da se čovjek popikne i padne. Kod nas je u ime svijetle tradicije i slavne prošlosti u sportu uzalud potrošeno užasno puno novca, vremena i energije



Godina na izmaku ljubiteljima sporta je servirala još jednu potvrdu teze da se hrvatska košarka ide stazom koju je prije šest i pol desetljeća prošao nogomet u susjednoj nam Mađarskoj. Reprezentacija i klubovi spuštaju se prema podnožju Europe, a uspomene na razdoblje prožeto uspjesima polako poprimaju maglovite obrise u sječanjima onih koji su bili doživjeli srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. i bronce na Svjetskom prvenstvu 1994. te Eurobasketima 1993. i 1995.


– Sudbina naše košarke je vrlo kompleksna tema koju je nemoguće obraditi u jednom razgovoru. Tome treba posvetiti cijeli dan, a da nema nekog jednostavnog zaključka. Činjenica je da sport u kompletnoj državi ne funkcionira. Košarka je tu posebna kategorija koja se već godinama nalazi na vrlo skliskoj nizbrdici. Gubi se baza, djeca biraju neke druge, uspješnije sportove – objašnjava Zoran Čutura, nekadašnji reprezentativac bivše države i jedan od stožernih igrača »Cibone« koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća dominirala europskom košarkom.


Budući da se nakon karijere protkane medaljama i trofejima prebacio samo nekoliko metara od parketa, u prostor predviđen za novinare, Čutura je jedan od rijetkih ljudi koji na ovom polju imaju kredibilitet jer su aktivno pratili sve uspone i padove hrvatske košarke u zadnja četiri desetljeća. Uostalom, mnogi će reći da su njegovi tekstovi na portalu Germanijak.hr obavezna lektira za sve ljubitelje loptanja pod obručima.





Jedini pozitivan dio neslavnog početka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo predstavljale su do vrha popunjene tribine Košarkaškog centra Dražen Petrović na utakmici s Italijom.


– Bilo mi je drago kada sam to vidio. Očigledno je da su naši ljudi željni dobre košarke. Recimo, na utakmici “Cibone” i “Crvene zvezde” također je bilo dosta ljudi, njih preko dvije tisuće, što je jako, jako lijep posjet, pogotovo ako znamo da se igralo u ponedjeljak. Košarka je sport u koji se lako zaljubiti i potreban je mali okidač da bi se zainteresiralo ljude. Zapravo je užasna šteta da ta publika nije nagrađena većom kvalitetom ili boljim rezultatom – kaže Čutura.



– Nedavno sam vidio podatak da u rukometnoj reprezentaciji imamo sedam-osam dvometraša. Prije 25 godina se ne bi moglo dogoditi da ti dečki ne završe u košarci. To potpisujem. Taj podatak je jako dobar pokazatelj današnjeg stanja duha u hrvatskoj košarci – dodaje Čutura.


U Euroligi imamo svega tri i pol igrača


Prema njegovom sudu, aktualno stanje hrvatske košarke je izrazito loše.


– Ovo je trenutak kada u Euroligi imamo svega tri i pol igrača, iza nas je neuspješni Eurobasket, a promijenjena reprezentacija je otvorila kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo porazima od Nizozemske i Italije. Damjan Rudež u »Valenciji« ima tromjesečni ugovor, i zato kažem da u Euroligi imamo samo tri i pol igrača. Tu ne vidim pomak prema naprijed. Možemo reći da je pozitivno što su dvorane u Splitu i Šibeniku opet dobro popunjene. Doduše, »Jolly« iz Šibenika više nije u A-1 ligi, ali to je fenomenalna vijest. Hej, pa samo jedan klub je odustao od natjecanja! Ako ćemo stvari gledati jako selektivno, može se naći i ponešto pozitivno – Neven Spahija se vratio u Europu i uspješno vodi »Maccabi«, pojavilo se nešto malo novih mladih igrača, recimo Luka Božić, koji su zanimljivi. Doista nemam figu u džepu i iskreno se veselim svakoj sitnici, ali nitko me ne može uvjeriti da se naša košarka ne nalazi u izrazito lošoj fazi – tumači čovjek koji je u dresu »Cibone« osvojio dvije Eurolige i dva Kupa kupova.


Jednu od ilustracija za svoju tezu Čutura pronalazi u regiji našeg lista.


– Razgovaramo za novine iz Rijeke u trenutku kada »Kvarner 2010«, klub bogate tradicije, nastupa u drugom stupnju natjecanja. Najbolji klub u vašoj regiji je »Škrljevo« kojem usred sezone dva važna igrače odlaze u Kinu igrati na turniru 3×3. Nemam ništa protiv toga, neka ljudi rade što žele, neka putuju svijetom, vide Zabranjeni grad, Veliki zid i glinenu vojsku. No, ako je »establishment« ponosan na sustav natjecanja, a ta je razina definirana profesionalnom prema Zakonu o športu, onda i tome ni klub ni igrači ne bi trebali ni razmišljati. To je aktualni trenutak hrvatske košarke – rezonira Čutura.


Sve rečeno čak i nekom neupućenom jasno daje do znanja da svaki pokušaj prikazivanja Hrvatske kao košarkaške nacije nije ništa drugo nego pusta tlapnja.


Najvrednija medalja – srebro iz Barcelone


– Potpisujem tezu da je košarkaško srebro iz Barcelone najvrijednija medalja hrvatskog sporta od samostalnosti, uzimajući u obzir sve okolnosti – pa i uključivanje NBA igrača na Olimpijske igre po prvi put u povijesti. Tada je košarka možda i bila naš nacionalni sport, ali to je odavno prestala biti. Mi kao nacija živimo u prošlosti, isti je slučaj s košarkom, i to je naš veliki problem. U budućnost idemo unatraške, gledajući prema prošlosti, a onda je normalno da se čovjek popikne i padne. Kod nas je u ime svijetle tradicije i slavne prošlosti u sportu uzalud potrošeno užasno puno novca, vremena i energije. Ljudi se homogeniziraju kroz sportske uspjehe, i s njima se identificiraju, a u košarci ih, na žalost, nemamo već 22 godine. Niti će ih u bliskoj budućnosti biti. Prije smo nacija skijaša, rukometaša, vaterpolista, skakačica u vis, bacačica diska i koplja nego košarkaška nacija – objašnjava Čutura slikovito.



Nije baš »od stoljeća sedmog«, ali činjenica je da se u Hrvatskoj već jako dugo raspravlja o sustavu natjecanja koji bi iznjedrio toliko željenu kvalitetu. Prema Čuturinom mišljenju, ovaj aktualni ne predstavlja najsretnije rješenje.


– Naš razgovor bio bi drugačije intoniram da ga vodimo 1992. ili 1995. Međutim, mi ga vodimo 2017., nekoliko mjeseci nakon kraha reprezentacije na Eurobasketu, u trenutku kada imamo jedan jedini klub u Europi, a tako nije bilo nikada u povijesti. U domaćem prvenstvu imamo rigidan sustav natjecanja koji nitko ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep. Imamo »Cedevitu« koja je za tri koplja iznad svih naših klubova, a sustav natjecanja je postavljen tako da ju spusti dolje i približi ostalima. Prošle sezone igrali su osamdeset utakmica, što je NBA razina, a prvi u regularnom dijelu lige, »Šibenik«, igrao ih je trideset. U našoj košarci se kvaliteta brutalno kažnjava – objašnjava Čutura.



Nostalgično kopanje po prošlosti pokazat će da je prije 27 godina splitska »Jugoplastika« osvojila drugi od tri uzastopna naslova europskog prvaka, dok je reprezentacija bivše Jugoslavije stigla zlata na Svjetskom prvenstvu u Argentini s petoricom Hrvata u momčadi, uključujući i našeg sugovornika. Aktualni podaci pokazuju da je Hrvatska na početku prvog kruga kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kini 2019. uknjižila poraze u ogledima s Nizozemskom i Italijom. To, pak, jasno sugerira da se Azija danas teško nazire na horizontu. Kako Kina, tako i Tokio u kojem će 2020. biti održane Olimpijske igre


– Nedavno sam napisao da smo na košarkaškoj karti Europe postali jedan poprilično besmisleni »međutim« između Slovenije i Srbije, finalista ovogodišnjeg Eurobasketa. Tamo nisam očekivao apsolutno nikakav rezultat od naše reprezentacije. Imam 55 godina, dosta iskustva, i ne teoretiziram. Empirijski je dokazano da ta generacija nije imala dovoljno kvalitete za medalje. Ali bismo za tom generacijom mogli jako brzo žaliti. Reprezentacija je jedno od mjerila košarkaške uspješnosti. Netko navija za »Zadar«, netko za »Cibonu«, netko za »Split« ili neki drugi klub, a kada dođu akcije reprezentacije, svi smo ujedinjeni. Na žalost, od zadnje košarkaške medalje za Hrvatsku, bronce na Eurobasketu u Ateni, prošle su već 22 godine – upozorava Čutura.


Prizivanje slavne prošlosti


Prema njegovim riječima, prizivanje slavne prošlosti baš i nema previše smisla.


– Mi možemo nostalgično razgovarati o nekim ljepšim vremenima za košarku, ali valja se prilagoditi i prihvatiti stanje koje je došlo s protokom vremena. Možda bismo u ovaj razgovor trebali uključiti nekog tko ima dvadesetak godina, da nam kaže prati li košarku zbog LeBrona Jamesa i Stepha Curryja, ili zbog Džanana Muse i Luke Žorića. Mlađe generacije danas ne znaju tko je Krešimir Ćosić, a on je najbolji igrač svih vremena s prostora bivše Jugoslavije, samim time i Hrvatske. Puno ljudi nema tu povijesnu perspektivu da percipira ovaj sport. Niti ih takva perspektiva zanima, niti ih na nju itko upozorava – tvrdi najbolji novinar među košarkašima i najbolji košarkaš među novinarima.


Prije trinaest mjeseci na čelna mjesta u Hrvatskom košarkaškom savezu stigli su legendarni centri reprezentacije, Stojko Vranković i Dino Rađa, najavivši bolja vremena.


– Ne sumnjam da viđeni bivši reprezentativci koji su preuzeli HKS imaju najbolje namjere i vjerujem da će s vremenom napraviti pozitivan pomak. Moj problem je u tome što se to neće dogoditi u idućih deset godina, a ja ću tada biti starčić koji će loše vidjeti, čuti i kretati se, pa možda neću niti znati da je taj pomak nabolje napravljen – zaključuje Čutura.