ZADAR Dvorana Krešimira Ćosića. Susret 14. kola A-1 lige košarkaša: Zadar – Kvarner 2010 101:64 (27:19, 26:14, 28:14, 20:17). Gledatelja: 1100. Suci: Prpić, Jurković i Marunica.

ZADAR: Bašić 5 (2-2), Vladović 5, Jelenković, Krajina 12 (2-2), Janev 14 (1-3), Brzoja 4, Marinković 10 (0-1), Barać 12 (2-2), Ramljak 2, Kovačević 18 (3-3), Mazalin 13 (1-2), Franke 6.

KVARNER: Barnjak 7 (7-9), Veljačić, Pešut 16 (2-4), Butorac 8, Vucić 14 (0-3), Antunović 4, Kučan, Vujičević 10, Miličević, Štimac 5 (1-2).

Šut iz igre: Zadar 41-71 (58%), Kvarner 27-65 (42%). Slobodna bacanja: Zadar 11-15 (73%), Kvarner: 10-18 (56%). Osobne pogreške: Zadar 17, Kvarner 17.

Skokovi: Zadar 28+14, Kvarner 12+18. Trice: Zadar 8-23 (Kovačević 3, Mazalin 2, Bašić, Vladović, Janev), Kvarner 0-12.

Da se Zadar u prvoj četvrtini silno pretrgnuo, baš i nije. Bilo je tu puno »šijanja«, podosta rupica u obrani ili nevoljkih pokreta prema lopti, poneka suigraču šlampavo dodana lopta i slično. Kako je Mario Pešut s druge strane, a to je dobro znana pojava koja stane pod ono »tko će komu ako ne svoj svomu«, nastojao se jučer u početku nametnuti kao »bušilica« suparničke obrane pri čemu je dijelom i uspijevao. Malo na svoju ‘hip-hop’ pokretljivost, malo na inertnost domaće obrane ili nesnalaženje protiv takvoga ritma igre. Pešutov je stil, očekivano i realno, držao vodu dok se u redovima domaćih nije izmijenjalo nekoliko igrača, napose u prvoj liniji, čemu se Neven Plantak jednostavno morao prikloniti. Da nije, utakmica bi bila otklizala tko zna kamo… Ovako ili onako, Plantak je do kraja prve četvrtine izvrtio devetoricu, povremeno je i dizao glas jer drugačije nije išlo (a Zadar je još jednom bio žrtvom nekoliko diletantskih sudačkih odluka) kako je trebalo ići.

Negdje prije kraja prve polovice druge četvrtine Kvarner se počeo zaplitati u klupko. Premalo igrača (desetorica u zapisniku) kod Marijana Mancea za rotacije, a bogme i nominalna inferiornost u kvaliteti, te podizanje ritma i intenziteta kod »Zadra«, usmjeravali su domaćina prema velikoj prednosti. Od 39:29 u 16. minuti u hipu se došlo do »plus 20«, pri čemu su prvo poluvrijeme tricama zaključili Maj Kovačević (16 poena, 3-5 trice) i Lovre Bašić. I još, prvi poeni Yannicka Frankea, kontra za 47:41, pozdravljeni su ovacijama…

Sličica iz druge polovice treće četvrtine – Marijan Mance, hladan k’o špricer, prekrižio ruke i mirno gleda kako »Zadar« dosta jednostavno podiže rezultatsku prednost. Svog najiskusnijega igrača Andreja Štimca već je posjeo na klupu (njega se Zadar rado sjeća jer je dao značajan doprinos naslovu prvaka davne 2008.), a s druge je strane Neven Plantak mogao bez straha za rezultat u ovoj utakmici u igri svoje momčadi tražiti i naći neke pojedinosti koje bi on svakako želio promijeniti na bolje. Bilo je i toga, uvijek ima nešto što može i treba – bolje.

O zadnjoj četvrtini možda i ne treba trošiti odveć riječi. Prošla je nekako u formalnoj igri na objema stranama, s ponekom neprihvatljivom pogreškom nastalom iz ležernosti. Riječani kao da su se već i za utakmice pripremali na dugotrajnoj sjedenje u autobusu na putu kućama, a Zadar se borio s mišlju kako što bezbolnije potrošiti vrijeme. Iskrsnula bi i poneka iskrica, Neven Plantak znao je naći temu za obradu na minuti odmora što je s njegova aspekta sasvim logično. Momčad mu ulazi u fazu gustoga rasporeda gdje se svaka pogreška može preskupo platiti…