Tomislav Mijatović

Pomoćni trener europskog viceprvaka Anadolu Efesa posebno je vezan uz Novi Vinodolski

Zlatko Horvat

Tomislav Mijatović

Tomislav Mijatović

Majka Darka je iz Novog Vinodolskog, kao i pokojni djed i baka. Moje veze s Novim počinju vrlo rano. Novi meni nije mjesto za odmor, to je moj drugi dom. Ovdje sam propuzao, prohodao i proplivao, tu sam počeo igrati košarku... - kaže zagrebački košarkaški stručnjak



NOVI VINODOLSKI Tomislav Mijatović je dio ljetnog odmora proveo u Novom Vinodolskom. Zagrebački košarkaški stručnjak s prebivalištem u Istanbulu, pomoćni trener turskoga prvaka i europskog viceprvaka Anadolu Efesa, vezan je za Vinodol.


– Majka Darka je iz Novog Vinodolskog, kao i pokojni djed i baka. Moje veze s Novim počinju vrlo rano. Novi meni nije mjesto za odmor, to je moj drugi dom. Ovdje sam propuzao, prohodao i proplivao, tu sam počeo igrati košarku… Novi je meni jednostavno duhovna hrana. Tu ne dolazim samo da bih se osunčao i okupao, to je sekundarno, već da bih vidio drage ljude, prijatelje, rodbinu, kojih u Novom i u Crikvenici imamo jako puno. Moji roditelji, od kada su u mirovini, pola godine provode u Zagrebu, a pola u Novom Vinodolskom. Ta naša veza s Novim je neraskidiva. Svi ljudi imaju neku svoju poveznicu. Ako me Zagreb kao moj rodni grad izgradio, onda mi je Novi udario temelje.Sada je vezan i za Istanbul jer je na obalama Bospora od 2010. godine.

– Ispred mene je deseta sezona u Anadolu Efesu. Istanbul i Turska meni su fenomenalno legli. Imamo tu sreću da smo u klubu koji je maksimalno organiziran, koji ima vjerojatno najveću košarkašku tradiciju u Turskoj. Meni su Istanbul i Turska apsolutno legli. Supruga Marijana, sin Toma i ja smo jako zadovoljni, ništa nam ne nedostaje, to je grad koji nudi apsolutno sve. Uživamo u obiteljskom životu, troipolgodišnji sin nam je glavna preokupacija u svim slobodnim trenucima.


Suradnja Perasovića i Mijatovića je izuzetak od pravila, barem kada je u pitanju prošlost. Naime, niz godina srpski treneri u turskim i grčkim klubovima dovodili bi za pomoćnike svoje sunarodnjake, što s hrvatskim stručnjacima baš nije bio slučaj.




– Događalo se, ali moja priča je drugačija iz nekoliko aspekata. Mene je Perasović povukao kada je mogao birati suradnike jer je budžet bio bez limita. Uzeo je mene i zbog toga mu kapa do poda. Kasnije je došao vjerojatno ponajbolji europski trener Dušan Ivković, koji je doveo svojeg pomoćnika, ali mene je ostavio. Naša suradnja bila je više nego uspješna. Svaka priča ima neki svoj rasplet, meni se dogodilo nešto drugo.


OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU