Didier Deschamps se žali na loše terene. Cristiano Ronaldo na taktiku Islanđana, kaže da su parkirali autobus... Do posljednje su minute Albanci držali »galskog pijetla« za vrat, a onda im pobjegao iz lonca. Senzacionalan bod otišao je u nepovrat. Riječanin Roshi igrao je veoma dobro posljednjih dvadeset minuta. Poruka za Matjaža Keka, Juričića i Mancea...

Deschampsu su Balkanci suđeni. Mučili su ga Rumunji, sada Albanci. Za vrijeme igračke karijere i jedan Hercegovac, Miroslav Ćiro Blažević, u Nantesu. Dao mu je kapetansku traku i Didier je trideset godina – vođa. Na tereni ili na klupi, svejedno.

Prije osamnaest godine i Zinedinea Zidanea vodio je za ruku do naslova svjetskog prvaka. Dvije godine kasnije bio je prvak Europe. Pobjednik kao igrač i trener, dok kao  izbornik tek treba postati. Izbornik je Francuske četiri godine, u Brazilu je ispao od Nijemaca u četvrtfinalu golom nakon prekida. Sada mora ići do kraja. Upisao je dvije pobjede, ali još uvijek traži »izgubljenog sina« – Pogbu. I Deschamps je igrao u Juventusu i osvojio sve...

Deschamps bi mijenjao travnjake, Cristiano Ronaldo bi zabranio »autobuse u kaznenom prostoru«, Antonio Conte je na sedmom nebu, danas u Toulouseu igra protiv Ibrahimovića. Čačića je zateklo pitanje o tome što misli o travnjacima. Upoznao je jedan teren, na Parku Prinčeva, a travnjaci u Deauvilleu, na Atlantiku, su mediteranski tepisi...

Hrvatski su nogometaši večeras na stadionu Stade Geoffroy Guichard (četiri kilometara od mora), kojega je arhitekt zamislio kao igru svjetla i sjene, pod posebnim povećalom.

Moraju igrati i za preminula Srnina oca koji je, kako kaže Darijo, bio najsretniji kada je njegov sin bio na terenu, igrao za Hrvatsku. A koliko Dariju znači reprezentacija rekao je jučer ponovivši kako je poslije vjenčanja umjesto na prvu bračnu noć otišao igrati protiv Austrije... Skoro je suzu pustio na jučerašnjoj press konferenciji. Nakon nekoliko pitanja o pokojnom ocu i njegovom duševnom i tjelesnom stanju, zamolio je za promjenu teme.

Jučer smo se preselili (ekipa NL) iz Deauvillea, preko Pariza i Lyona u Saint-Etienne. Karlovačka banka počastila me sa 33 eura. Automat za izdavanje putnih karata  nije htio prihvatiti karticu (nije blokirana!), a gotovinu ne prima. Prošvercao sam se  nakon intervencije nemoćnog osoblja željezničke postaje u Deauvilleu. Nije to uspjelo u Parizu, na TGV-u, za Lyon. Kartu smo platili u vlaku – 115 eura. IPrije dva mjeseca ista je karta preko interneta bila (povratna!) 80 eura!  

U St. Etienneu dubok je trag ostavio Mostarac Ivan Ćurković (igrao je i Vladimir Durković), sada 72-godišnjak. Vrhunski vratar Veleža, Partizana, St. Etiennea i reprezentacije Jugoslavije. U St. Etienneu je s Ćurkovićem igrao i mladi Platini. U dresu deseterostrukog prvaka Francuske i finalista Lige prvaka 1976. godine,  igrali su i Aime Jacquet, izbornik Francuske 1998., pa Blanc, Battiston, Genghini, Rocheteau...

U St. Etienneu ljubazni domaćini, za razliku od namrgođenih Parižana. I prospekt dobrodošlice na hrvatskom jeziku. Saint-Etienne živi za nogomet. Ali i cijela Hrvatska. Lijek napaćenim dušama u paklu političkog ludila.  Igra Hrvatska, uživajte...