U projekt u koji će kroz sljedeće tri godine biti uključeno pet europskih sredina: Sveučilište Erasmus u Rotterdamu nositelj projekta, Sveučilište u Manchesteru, jedna udruga iz talijanske Padove, sveučilišta u španjolskoj Valenciji i Barceloni, grčka pokrajina Pallini, i Rijeka gdje je nositelj projekta Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju čiji je predstojnik prof. dr. Tomislav Rukavina, upravo izabrani dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
Živimo između dva paradoksa. Jedan diktira doslovce: ne stariti, ne bolovati, ne umrijeti! Štogod to značilo. U drugome su osobe starije životne dobi gotovo prognane na društveni rub ili dno, ka nestajanju u okrutnoj društvenoj tišini i zanemarivanju.
Istina, odgovarajućom zdravstvenom zaštitom ne može se osobito pohvaliti niti prosječan zdravstveni osiguranik, ali neki od najvećih nedostataka današnjeg zdravstvenog sustava su izrazito povećane potrebe starijih osoba i gotovo nepostojeći oblici specifične medicine starenja. Gdje je prava mjera?
Upravo na to pitanje odgovor će dati projekt u koji će kroz sljedeće tri godine biti uključeno pet europskih sredina: Sveučilište Erasmus u Rotterdamu nositelj projekta, Sveučilište u Manchesteru, jedna udruga iz talijanske Padove, sveučilišta u španjolskoj Valenciji i Barceloni, grčka pokrajina Pallini, i Rijeka.
Nositelj projekta je u Rijeci Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju čiji je predstojnik prof. dr. Tomislav Rukavina, upravo izabrani dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Partneri su Grad Rijeka i Dom zdravlja Primorsko goranske županije. Projekt je financiran sredstvima EU u okviru programa »Health 2013« unutar kojega se tri godine odvija projekt Urban Health Center, to jest stvaranja urbanih centara zdravlja.
Koliko nam se god činilo da nedovoljno ulažemo u kulturu zdravog starenja, nedavni simpozij o tome što su ga organizirale Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini i Katedra za socijalnu medicinu i epidemiologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci pokazale su da Hrvatska ima dobrih koncepata potpore aktivnog života starijih osoba. Poseban odjek na tom međunarodnom skupu izazvali su primjeri Doma za starije i nemoćne osobe na Krku, ze HZJZ Međimurske županije iz Čakovca o velikim poboljšanjima sa malim ulaganjima u kvalitetu života starijih osoba u ruralnim sredinama.
Za opsežnu analiza stanja, potreba i prijedloga rješenja kroz tri godine Rijeci je namijenjeno 200.000 eura. Rezultat bi trebao biti vjerodostojan uvid u situaciju i nova rješenja integracije svih elemenata okruženja ključnih za starije osobe. Od obitelji, preko institucija, zdravstva, socijalne skrbi, klubova i svih onih dijelova društva koji na bilo koji način skrbe o starijim osobama.
– Nije riječ samo o novcu, ističe prof. dr. Rukavina, jer ljudi mogu imati novac i živjeti loše, biti nesretni i izolirani. I u razvijenim zemljama kao i kod nas, subspecijaliziran je medicinski pristup, ne postoji integrirana medicina starenja. Sasvim je očekivano da starije osobe imaju povećane zdravstvene i potrebe zaštite zdravlja, a ne da lutaju sustavom kako bi dobili neku vrlo specifičnu pomoć. Institucije niti briga o starijima nisu povezane u mrežu integrirane skrbi koja bi mogla servisirati tu posebnu kategoriju stanovništva, njihove očekivane potrebe i time zapravo smanjiti troškove, objašnjava prof. dr. Rukavina. Danas je ta briga raspršena, nejednolika i sustavi djeluju izolirano ne zbog premalo novca, nego je upravo obrnuto, novac koji imamo raspoređujemo loše jer nismo objedinili snage, nismo niti detektirali pravi opseg problema i dogovorili se koja rješenja su odgovarajuća i prihvatljiva, društvu i starijim osobama.
Možemo izgledati i osjećati se bolje od godina koje imamo, jer su pripadnici ljudske vrste u proteklih 100 godina za čak 30-ak godina produžili svoju biološku dob, slaže se prof. dr. Rukavina. Ali, možemo i bolje od toga, a to bi trebao biti cilj pametnih društava: produžiti razdoblje u kojem su ljudi samostalni, funkcionalni, mentalno zdravi, neovisni od drugih.
Zdravo starenje
Upravo to je područje kojim će se ovaj EU projekt baviti. Zdravo starenje danas osim toga definira neke visokocijenjene zdravstveno turističke destinacije unutar EU. Hrvatska a posebno Primorsko- goranska županija za to imaju već brojne pogodnosti počevši od podneblja do mentaliteta koji na roditeljsku, generacijsku i obiteljsku povezanost gleda kao na društvenu vrijednost kojoj smo još uvijek skloniji nego zemlje Srednje i Sjeverne Europe. Stoga ispunjen život i društvena povezanost postaju sve značajniji za generaciju koju možemo poduprijeti što je bolje nego liječiti skupe i nepovratne posljedice kakve primjerice imaju padovi u starijoj dobi. Uklanjajući prepreke i predrasude. A oko starenja su one brojne kao što su brojne stigme oko mentalnih bolesti. Ljudi, na primjer, uspoređuje prof. dr. Rukavina često misle da su ne samo mentalne bolesti nego i bolnice koje ih liječe nešto što je strašno mučno i neugodno. Dovoljno vam je obići Psihijatrijsku bolnicu na Rabu da se uvjerite kakva lječilišta mogu prekrasna okolina biti. Riječ je o, na mnogo načina i oblika podupirućoj, stručnoj, ali toploj sredini za one koji trebaju tu vrstu pomoći.
Previše lijekova
Drugo područje koje će u okviru projekta budućih urbanih centara zdravlja biti posebno razmatrano je polifarmacija, ili, kako objašnjava prof. dr. Rukavina izrazito veliki problem starijeg stanovništva: uzimanje prevelikog broja lijekova čiji se učinci ne prate sustavno. Više skupina lijekova u međusobnim interakcijama kod velikog broja ljudi nije pod kontrolom, i rezultat je loše kontrolirana bolest ili njezine posljedice. Treće je područje rana detekcija pojave vezane uz starost, nemoć ili iznemoglost. Starijim ljudima sposobnost za mnoge aktivnosti pada, a posebna stanja to pogoršavaju: katarakta na primjer. To jako umanjuje mogućnost obavljanja dnevnih poslova a jako povećava rizik ozljeđivanja. Bilo kakva tjelesna ili mentalna nesamostalnost vode socijalnoj isključenosti.
Ona je osobito težak problemu Gorskom kotaru i Lici gdje primjerice imamo velik broj domaćinstava sa samo jednom osobom. Rastućih golemih problema starije populacije svjesni su i Grad Rijeka i Primorsko- goranska županija. Stoga bi nakon analize stanja zdravstvene i socijalne i drugih oblika brige, prijedlozi bili usmjereni na edukativne oblike podrške starijoj populaciji i svima koji o njima skrbe od obitelji preko institucija i udruga do volontera. Posebno je važna e-edukacija jer bi se ona mogla pokazati mogućim snažnim virtualnim centrom. Bolje reći mrežom, naglašava prof. dr. Rukavina jer ćemo za tri godine morati točno definirati koliko je prisutan koji od spomenutih problema, od iznemoglosti, do višestrukog uzimanja lijekova, nesposobnosti pokretanja itd. Također, postoji mogućnost da se korisnicima nabave elektronički uređaji, te ih se pouči primjeni i poveže u mrežu u kojoj bi bilo koju vrstu njjhove potrebe, od donošenja obroka, preko zdravstvene ili druge pomoći, bile objedinjene na mjestu gdje bi o tome brinuli profesionalci. To bi, pretpostavlja prof. dr. Rukavina, omogućilo da pošalju informaciju i dobiju hranu, ciljanu medicinsku pomoć, prijevoz, ili socijalne kontakte i grupe, s bilo kakvom potrebom koju će starija osoba imati. Možda to znači nove oblike rada unutar postojeće mreže oblika i institucija pomoći a možda i nove modele življenja. Ukratko, 2016. godine Rijeka će biti jedan od pet evropskih gradova u kojima će ti novi modeli biti isprobani. Nakon toga moći će biti preneseni u širi prostor EU. Iako će se možda zbog standarda načini razlikovati, modeli širenja kulture sigurnosti zbog humanističke i ekonomske dobrobiti, svako će europsko društvo prigrliti
