Wensveen je, kaže njegov šef prof. dr. Bojan Polić, izvanredan doktorant koji je prije dolaskla na riječko Sveučilište bio član poznatog nizozemskog tima istraživača, a zahvaljujući svojem besprijekornom kurikulumu mogao je otići na bilo koje svjetsko sveučilište.

  – Ono što je Wensveen donio našem timu novi je pristup poslu, novu etiku, jer iako mi na Zavodu možemo reći da smo iznad hrvatskog prosjeka i na europskoj razini uvijek se može bolje. Donio je nove metode istraživanja i doprinjeo da se grupa razvije u imunološkim istraživanjima. Imali smo i prije slučajeva da na Zavode rade ljudi iz inozemstva, no Wensveen je prvi potpuni stranac, a i prvi postdoktorant s prestižnom stipendijom Marie Curie, kaže prof. dr. Polić. 

Napominjući kako ne zna što mu život nosi Wensveen ističe da za sada svoju budućnost vidi u Hrvatskoj, jer kako kaže i profesionalni i privatni život su mu super pa nema razloga vratiti se u Nizozemsku. Pod vodstvom prof. dr. Polića trenutno radi na istraživanju dijabetesa tipa 2, a iako se najviše bavi istraživanjima u planu mu je kada usavrši jezik upustiti se i u rad sa studentima.

  Dodajući kako je u isto vrijeme dobio i stipendiju Marie Curie Wensveen kaže kako se u Rijeci od samih početaka osjeća dobrodošao, a jedino mu malo muke zadaje hrvatski jezik.

Bez šoka

Dodajući kako je suprugu upoznao još za vrijeme studijskih dana u Barceloni, Wensveen ističe da je prije svog definitivnog preseljenja u Rijeku često dolazio u Hrvatsku pa mu promjena adrese i nije bila neki šok. Međutim, dodaje, Hrvatska je puno drugačija od Nizozemske, ne samo vizualno, već i po načinu života, a ono na što se nikako ne može naučiti višesatno je ispijanje kave na riječkim terasama i poduži odlasci na marendu za vrijeme radnog vremena.

  – Velika je razlika u načinu života. U Nizozemskoj je sve točno organizirano, a u Hrvatskoj je sve pomalo kaotično, ali i šarmantno. Nizozemci su zbog toga da sve mora biti točno i organizirano pod daleko većim stresom od Hrvata. Još uvijek mi je čudno da je Korzo u 11 ujutro puno i da ljudi ispijaju kavu. U Nizozemskoj se zaletiš do automata za kavu i na brzinu ju popiješ i vraćaš se raditi. To sve zajedno traje pet minuta. Ali ovdje marenda traje sat vremena. Iako je u Hrvatskoj standard niži, Hrvati znaju daleko više uživati u životu i zbog toga mi se ovdje sviđa. Ne bih izabrao niti jedno drugo mjesto za život, a puno sam putovao. Ljudi se često čude zašto sam došao u Hrvatsku i baš tu odlučio baviti se znanošću. Osobno u tome ne vidim neki problem. Mogao sam izabrati bilo koje sveučilište, neko koje je daleko razvikanije, međutim mišljenja sam isto tako da ono što radim mogu raditi bilo gdje u svijetu ako sam okružen ljudima koji imaju dobre ideje. Moji šefovi, prof. dr. Jonjić i prof. dr. Bojan Polić ljudi su s jako dobrim idajama i zato mislim da negdje drugdje ne bih radio ništa bolje nego ovdje. Znanošću se čovjek ne bavi da bi se obogatio. Uspijevam zaraditi dovoljno za solidan život i to mi je dosta. Istina je da bih u Amsterdamu imao bolju plaću, ali tamo su i troškovi života daleko veći. Žao mi je što toliko puno ljudi želi napustiti Hrvatsku, jer Hrvatskoj trebaju ljudi koji joj mogu pomoći, pojašnjava Wensween.

   Uživam u Gorskom kotaru

Dodajući kako u Rijeci vozi pet minuta i na moru je, a u Amsterdamu može voziti pet minuta i nigdje je Wensveen među hrvatske prednosti ubraja i more, ali i prirodu, a na pitanje kakav je prvi dojam na njega ostavila Hrvatska odgovara: »Vruće!«.

  – Svako jutro kada se probudim pogledam more, Cres i Učku i nema ništa ljepše, a Gorski kotar mi je posebno mjesto. Moj punac ima vikendicu u Hribu i jako volim ići tamo, pogotovo ljeti. Priroda u Hrvatskoj je daleko ljepša nego u Nizozemskoj. Znam da Hrvatska nije bogata zemlja i da ima puno ljudi kojima je teško, ali ako imaš dovoljno za život lijepo je ovdje, ističe Wensveen.

  To su ujedno, dodaje, i razlozi zbog kojih mu nije bilo teško napustiti Amsterdam iako tamo ima obitelj. Njegovi prijatelji i obitelj, kaže, često dolaze u Rijeku pogotovo od kada je u kuću Wensveenovih stigla prinova.

  – Obitelji je žao što sam se odselio, ali dolaze svakih nekoliko mjeseci, pogotovo moj otac koji je postao ponosni nono, a i supruga i ja odemo najmanje dva puta godišnje do njih. Ono što me u Hrvatskoj oduševljava je i domaća hrana, toga u Nizozemskoj nema. Ovdje se jako puno polaže na hranu, a osobno me oduševljava roštiljanje. Nizozemci nemaju kulturu prehrane za razliku od Hrvata koji gotovo da nemaju velike zabave bez hrane, priča Wensveen.