Broj i sadržaj uznemirujućih poruka na društvenim mrežama umnožava se i one postaju sve morbidnije. Budući da kriza ne posustaje, zlouporabe interneta će biti sve više
Primjeri zlouporabe društvenih mreža nižu su velikom brzinom, pa je tako prije nekoliko dana Hrvatsku zgrozio slučaj u Županji. Nakon pritužbe majke jedne 13-godišnjakinje, doznalo se da je netko na Facebooku otvorio grupu K… Županjske s fotografijama djevojaka na koje bi se ovaj naslov trebao odnositi. Roditelji djevojaka strahuju da će nakon ovoga one za cijeli život biti obilježene.
– Moja kći je u sobi »surfala« na laptopu, glasno je povikala da brzo dođem i nešto vidim na Facebooku. Isprva nisam ništa pomislila jer je to znala često raditi ako naiđe na nešto što bi nas obje moglo interesirati, a onda sam zastala jer sam prepoznala sliku naše malodobne susjede i kćerkine kolegice. Šok je bio užasan kad sam pročitala naslov K… Županjske, požalila se medijima majka, k tome zgrožena činjenicom da je Facebook grupa skupila 400 lajkova.
Autor ove Facebook grupe tako je očito zlorabio popularnu društvenu mrežu za vulgarnu prozivku djevojaka. U međuvremenu je otvoren još jedan profil sa sličnom tematikom; naziv je Najveće k.. u Županji i također sakuplja lajkove.
Prema novom zakonu koji je na snagu stupio početkom godine uvreda, sramoćenje i kleveta na računalnim sustavima ili mrežama su također kazneno djelo. Problem je jedino u tome što policija ne uspijeva pronaći počinitelja.
– Hrvatska policija može otkriti tko stoji iza ovih Facebook grupa. Međutim, ulazak u trag u počiniteljima zahtjeva opsežnu i koordiniranu akciju Državnog odvjetništva, hrvatske policije, nadležnih institucija u Sjedinjenim Američkim Državama i Facebooka. Dakle, to je jedna gomila papirologije, objašnjava za naš list Ivica Ostojić, stručnjak informatičke tehnologije.
Generacije rođene i odrasle uz računalo i internet svojevrsni su gurui modernog doba. Daleko najčešće od očiju javnosti superiorno barataju novim tehnologijama koje nemilosrdno diktiraju tempo naših života. Vremena su takva da djeca o kompjutorima i internetu znaju puno više od svojih roditelja. Ivica Ostojić otac je petogodišnjaka koji suvereno vlada očevim kompjuterima i pametnim telefonima. Sitan problem dječaku još samo predstavlja – nedovoljno poznavanje engleskog. – S tri godine nije znao ni čitati ni pisati, ali je znao moju šifru za računalo i tipku »enter«; vjerojatno je sve to fotografski upamtio u mom krilu dok sam ih ja ukucavao. Kad je jedan takav klinac naraste, onda možete misliti kakvim će on računalnim vještinama baratati, kaže Ostojić ali napominje važnost da roditelj kontrolira koliko vremena dijete provodi pred računalom, pametnim telefonom ili televizorom.
Na ruku počiniteljima
On smatra da ovako komplicirana procedura ide na ruku počiniteljima, jer bi moglo »proteći puno vremena da se oni otkriju«, kao u županjskom slučaju. Međutim, ostaje činjenica da u svijetu informatičke tehnologije (čija je popularna skraćenica IT) apsolutnu anonimnost nije moguće imati.
– S druge strane, anonimnost izvan IT sektora je ipak koliko-toliko moguća. Naime, ako netko želi slati anonimnu poštu, koja može biti i prijetećeg sadržaja, a na koju, jasno, ne želi da mu se odgovora, relativno lako će to ostvariti. Doduše, pošiljatelja će možda otkriti DNK analiza ili neka druga forenzička metoda. U IT svijetu moguće je ostati anoniman samo kad se prvi put pošalje takva pošta, ali već svaka iduća poruka znatno olakšava ulazak u trag počinitelju. Uglavnom, prije ili kasnije pošiljatelj anonimnih prijetećih ili nekih drugih kažnjivih poruka bit će otkriven, i u to ne treba sumnjati, kazuje nam ovaj informatičar s dugogodišnjim stažom na zaštiti informatičkih sustava.
No, pri tome skreće pozornost na posebnost Facebook sustava u kojemu već samo jedna, prva objava nekog sadržaja omogućava identifikaciju pošiljatelja. Ostojić, međutim, dodaje da puno ovisi i o vještini onih koji, kao u slučaju grupa »K… Županjske« i »Najveće k… u Županji«, zlorabe socijalne mreže za govor mržnje i prostakluke svakojake vrste. »Unatoč tome«, napominje naš sugovornik, »i takve se uglavnom na kraju ulovi«. – Naime, zlouporaba interneta najčešće se odvija na sljedeći način: počinitelj nekog kaznenog djela ilegalno se zakači na nečiji, recimo, kućni bežični internet, putem kojeg objavi lažni Facebook profil ili grupu. Kako je praksa pokazala da počinitelj ostaje neko vrijeme na tuđoj mreži, on će prije ili kasnije učiniti neku grešku koja će ga razotkriti, pojašnjava nam Ostojić.
Kriviti društvene mreže za sve učestaliju praksu širenja mržnje, vulgarnosti i sramoćenja, poglavito među najmlađima, u suštini je pogrešno. Društvene mreže, poput Facebooka ili Twittera, osnovane su kako bi se olakšala komunikacija među ljudima, a nipošto za propagiranje netolerancije i vrijeđanje. Pokazalo se, međutim, da se zlouporaba socijalnih mreža ne može u potpunosti izbjeći, k tome zabrinjava da su takvi trendovi u porastu, na što skreće pozornost i naš sugovornik Ostojić. Vlasnici društvenih mreža, napominje on, stoga pojačavaju metode kontrole, odnosno identifikacije svojih korisnika kako bi se izbjegli lažni profili, pa se identitet pri registraciji povjerava putem telefona, mobitela ili nekim drugim metodama. Ostojić je dojma da sve to ipak ne može biti posve učinkovito, pa podsjeća da se i takav »sustav može prevariti prepaid karticama za mobilne uređaje koje pri jednokratnoj uporabi otežavaju ulazak u trag počiniteljima«.
Polemičke tonove koje od svog osnutka izaziva Facebook, odnosno njegova svrha nije strana ni Ivicu Ostojiću. On također dvoji u plemenitost ideje pokretanja Facebooka i smatra ga »odličnim alatom za praćenje naših života, prije svega navika i preferenci«. – Facebook ne krije činjenicu da objavljeni detalji iz naših privatnih života nikada neće biti obrisani. Može se, recimo, dogoditi da netko počne putem Facebooka pratiti nečiji životni ciklus. Zamislimo da jednog dana onaj koji je praćen postane predsjednik ili premijer, a onaj koji ga je pratio pokuca mu na vrata i zatraži neku uslugu. Praćeni premijer ili predsjednik naravno kaže da ne može udovoljiti njegovim zahtjevima, a pratitelj mu predoči niz kompromitirajućih detalja koje je odavno ima jer je pratio njegov Facebook profil. Možda se ovo o čemu govorim još ne događa, ali za desetak godina počet će se isplivavati kompromitirajući materijal prikupljeni pomoću socijalnih mreža, ilustrira Ostojić realne opasnosti Facebooka .
Bit će i gore
Ivica Ostojić razloge ovim trendovima traži na pravom mjestu; u socijalnom trenutku kad mladi čine gro nezaposlenih, a njihovi roditelji masovno ostaju bez posla. – Živimo u vremenu velikih socijalnih tenzija i širenje govora mržnje na Facebooku nije proizvod suvremenih tehnologija. Na tom ukazuje i činjenica da su tenzije prisutne i u svakodnevnom životu – u dućanu , u prometu, na tržnici, na poslu… Teška ekonomska situacija u zemlji, po meni je glavni krivac da nesnošljivost svakim danom raste među ljudima, tako i na internetu, i taj trend je zabrinjavajući. Svoje frustracije i nezadovoljstvo neki će od nas ispoljiti dakle putem interneta, neki drugi pak za volanom. Lažan dojam sigurnosti i anonimnosti interneta, jasno, može biti motivirajući da budemo vulgarni i prosti, što je i nekako u skladu s ljudskom prirodom. Naime, ljudi će anonimno napisati ono što u »stvarnom« životu nikada ne bi rekli. Problem je u tome što kriza u našem društvu ne posustaje i stoga ja očekujem da će biti i sve više zlouporabe interneta, sluti Ivica Ostojić.
IT sektor pri tome je nemoćan zaustaviti nekoga da na Facebooku objavi vulgarne nazive grupe, da onemogući one dječake koji su sjekirom ubijali pse u Srbiji pa su fotografije stavili na društvene mreže ili onog Indijca koji je pokušao prodati unuka putem Facebooka. »Nove tehnologije«, kaže Ostojić, »donose nam puno toga dobrog, ali i neke neželjene pojave«. Broj i sadržaj uznemirujućih poruka na društvenim mrežama umnožava se i one postaju sve morbidnije, premda državne institucije i IT sektor ukazuje na pogubnost takvog trenda za društvo, posebno djecu i mlade.
– Statistički gledano žrtve interneta teško se mogu braniti; one ne znaju kad će biti napadnute, tko će ih napasti, na koji način, koliko puta… Sve to pospješuje razvoj tehnologije koji se odvija strahovito brzo pa se događa da je puno više mogućnosti za napad nego za obranu. Svemu tome ne ide u prilog niti činjenica da je rezanje troškova, odnosno povećanje prihoda i u IT sektoru ponekad odvija na uštrb sigurnosti. Ne smijemo također zaboraviti da informatičare ne školuju samo fakulteti elektrotehnike i računarstva, nego oni mogu biti, uzet ću za primjer, studenti likovne akademije. Mi danas imamo generacije koje su odrasle uz računalo i internet i događa se da jedan takav 20-godišnjak, uz sve one dostupne alate i tehnologije, preko noći može postati vrlo opasan informatičar po sigurnost interneta, odnosno ljudi i sustava koji su na njega spojeni. Najgore je što takvi informatičari, u svom nepoznavanju mogućnosti tehnologije naprave puno veću štetu, posebno kad provale u velike tehnološke sustave, poput kemijskih postrojenja ili distributera plina, što su u svijetu postale prave hit-mete. Ne treba sada napominjati da bi uspjeh takvog jednog napada mogao rezultirati ljudskim žrtvama, otkriva nam Ivica Ostojić, koji inače radi na informatičkoj zaštiti upravo takvih pogona.
Stoga je on zagovornik uspostavljanja puno bolje suradnje između državnih institucija, konkretno policije i privatnog IT sektora u Hrvatskoj. Ostojić napominje kako se takva suradnja u inozemstvu već postoji, što objašnjava činjenicom da privatni IT sektor raspolaže s više novca shodno tome i boljim informatičkim kadrom.
– Treba znati da u privatnom IT sektoru ne postoje faktori koji će sputavati nečije znanje i maštu, pa je u svijetu jedinica i nula samo nebo granica, slikovito poručuje na kraju Ivica Ostojić
