Profesor Ustavnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu Đorđe Gardašević smatra da ovakva vrsta široke javne rasprave može samo unaprijediti proces donošenja Ustava. »Ti prijedlozi koji dolaze iz javne rasprave, u ovom slučaju i putem Interneta i društvenih mreža, ne obvezuju ustavotvorno tijelo, niti mogu razvući cijeli proces, ali mogu pokazati širu sliku onoga što građani žele«, objašnjava Gardašević. Za sliku stanja javne rasprave u hrvatskom gospodarstvu, Gardašević uzima primjer donošenja kontroverznih zakona o visokom školstvu, oko kojih nije provedena praktički nikakva javna rasprava sa zainteresiranim akterima na koje će se zakoni odnositi.

Štoviše, u zemlji poput Hrvatske, u kojoj se građanima politika uglavnom gadi, a državne institucije obavezu javne rasprave pri donošenju propisa uglavnom smatraju političkom ornamentikom koju je poželjno ignorirati, priča o stvaranju novog islandskog Ustava djeluje poput izvatka iz rutinske SF produkcije. Na Islandu, naime, Ustav se piše uz pomoć Facebooka, Twittera, Youtubea i ostalih socijalnih mreža i internetskih alatki. A što je iz hrvatske perspektive još egzotičnije – u oblikovanju tog ključnog pravnog dokumenta jedne zajednice vrlo bitnu riječ imaju i – građani.   

“Kralj” u “predsjednik”

A počelo je prije tri godine, kad su u tjedan dana propale sve glavne islandske banke, što je rezultiralo dubokom gospodarskom krizom, devalvacijom nacionalne valute, te padom Vlade. Tad su Islanđani odlučili, između ostalog, pristupiti i promjenama svog Ustava. Radi se o dokumentu kojeg je vrijeme prilično pregazilo – naime, nakon što se 1944. godine Island izdvojio iz Danske i postao samostalna država, svoj Ustav su napravili tako da su u postojeći danski unijeli manje promjene, poput izmjene riječi “kralj” u “predsjednik”. 

No, donošenje novog Ustava, koje upravo traje, napravljeno je daleko temeljitije. Prvo je zaseban odbor sastavio izvještaj na osnovu okupljanja 950 nasumično izabranih punoljetnih građana Islanda, koji su se jedan sastali da raspravljaju o područjima koje bi pokrivao novi Ustav, poput vanjske politike ili podjele ovlasti među državnim institucijama. Izvještaj ima sedam stotina stranica. Zatim je na izborima između 522 kandidata za Ustavno vijeće izabrano njih 25. Oni se sastaju tjedno, a svi sastanci Ustavnog vijeća prenose se uživo, a mogu se i pratiti putem Facebooka. No, vijeće ne raspravlja samo o svojim idejama, već im svaki islandski građanin, putem Interneta, pa tako i popularnih društvenih mreža (na Facebooku je registrirano dvije trećine stanovnika ove otočke zemlje sa 320 tisuća stanovnika) može poslati svoje preporuke. Ljudi ih i šalju, a ideje variraju od poboljšanja tretmana stoke, do olakšanja pljenidbe ukradene robe. One preporuke koje odobri Vijeće, dodaju se u nacrt Ustava (tako je prošla ideja o zaštiti stoke), koji je, naravno, dostupan na Internetu. Nacrt bi trebao biti gotov do kraja ovog ili sljedećeg mjeseca, a onda će otići u parlament na raspravu i usvajanje. 

Referendum i trgovina

“Vrlo je moguće da će nacrt Ustava prije konačnog usvajanja u parlamentu ići i na referendum«, izjavila je za Associated Press islandska premijerka Johanna Sigurdardottir, koja je velika zagovornica izmjena Ustava otkad je preuzela vlast. »Za mene je odavno jasno da se sveobuhvatna izmjena Ustava može napraviti samo uz direktno sudjelovanje islandskog naroda”, smatra Sigurdardottir. 

Hrvatskom narodu, pak, ostaje samo da česte izmjene ovdašnjeg temeljnog državnog akta promatra iz daljine i s mučninom, koja se javlja kao neizbježna nuspojava promatranja dugotrajnih političkih polutajnih dogovaranja i kompromisa, a uglavnom i sirove trgovine oko ustavnih paragrafa. Štoviše, upravo aktualna priča o stavljanju braniteljskih prava u Ustav daje i novu dimenziju ustavnopravnih pothvata u Hrvatskoj – onu predizbornu. 

Marija Lugarić je oduševljena islandskim primjerom. “Što su zakoni, pa i Ustav? Zapisan dogovor ljudi kako će urediti društvo u kojem žive. Način na koji u Islandu donose novi Ustav pokazuje razinu demokratskog standarda u transparentnosti. Demokracija je demokracija ako je, uz to što je reprezentativna, i participativna. Naša nažalost nije participativna. Čak štoviše, i mi kao zastupnici u parlamentu često dobijemo prijedloge u zadnji tren”, kaže Lugarić, koja je vrlo aktivna korisnica društvenih mreža, pogotovo Twittera na kojem je bila jedan od pionira iz hrvatske politike. Njoj se korištenje direktne komunikacije s građanima putem društvenih mreža čini vrlo korisnom idejom.   

Zahvalnost i ljubomora

“Građani su, između ostalog, i na Facebooku i Twitteru, to jest Internetu. To već dugo nije virtualna stvarnost, već paralelna, jednako stvarna stvarnost (Hrvata je cca 2 milijuna na Facebooku). Dakle, stvar je političke zrelosti i odgovornosti uključiti javnost. A stvar je suvremenosti i pameti uključiti ljude preko neta”, smatra Lugarić. 

Za utjehu Hrvatskoj može, eventualno, poslužiti činjenica da je Island – raritet, pionir u ovako direktnom sudjelovanju građana u pisanju Ustava. Štoviše, čim se za islandsku priču pročulo po globalnom selu, ona je dobila i velik broj podržavatelja. “Želio bih izraziti svoje duboko strahopoštovanje, zahvalnost i ljubomoru prema strašnoj transparentnosti i kolektivnom nacionalnom naporu koji lideri i narod Islanda iskazuju u ovom fantastičnom procesu. Možemo se samo nadati da će svjetski vođe uzeti Island kao primjer”, napisao je jedan komentator na Facebooku.