Grad na Rječini ima »skriveno blago« koje valja čim prije otkriti svijetu, sve je više onih koji tragaju za pogodnim mjestom, a spominju se Hartera i nekadašnja Tvornica Torpedo, jer kako kaže Ervin Dubrović: Vani bi to eksploatirali do neslućenih razmjera, pa se nadam da ćemo i mi uspjeti u tome
Zatvorite oči i zamislite: u bivšoj ste Industrijskoj ulici, današnjoj Ulici Milutina Baraća, u hali nekadašnje Tvornice Torpedo, slijedite kustosa koji vam pripovijeda priču o rođenju riječkoga torpeda.
Priča vam kako je austrougarski mornarički časnik, kapetan Giovanni Luppis, rođeni Riječanin, razmišljajući o djelotvornom načinu obrane obale, došao na ideju o novom oružju, »spasitelju obale«, »eksplozivnoj brodici« kojom bi se moglo upravljati s obale i potapati neprijateljske brodove.
Njegovi su prototipi nažalost bili neprecizni i neučinkoviti. Kustos vam potom priča kako je umirovljeni Luppis tad upoznao britanskog brodarskog inženjera Roberta Whiteheada, upravitelja riječke Ljevaonice metala, koji je njegovu ideju pretvorio u stvarnost i realizirao riječki torpedo.
Sve vam to kustos pripovijeda dok šećete halom nekadašnje Tvornice Torpedo i razgledavate originalne dijelove riječkoga torpeda, tu su i oni ruski i američki, njemački i engleski, čisto usporedbe radi, potom žiroskopi, lansirne cijevi, cijelo bogatstvo izložaka koje svjedoči o nekoj boljoj industrijskoj prošlosti Rijeke.
Dok vam kustos pripovijeda i pokazuje predmete spašene od »zuba vremena«, na sivim ogoljenim zidovima hale projeciraju se filmovi o povijesti torpeda. Na izlasku zastajete u suvenirnici, kupujete kemijsku olovku u obliku torpeda, šalicu, majicu, magnetić, knjigu…
Nevjerojatno, ali ne i nemoguće
I Muzej grada Rijeke, i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u svom fundusu imaju izloške vezane za torpedo, no do sada nisu imali mogućnosti izložiti ih na jednom mjestu u stalnom postavu.
Oba muzeja imaju neskrivene želje realizirati taj stalni postav koji bi na primjeren način i na primjerenom mjestu objedinio sve što je vezano uz rođenje i povijest torpeda. Iako je nekadašnja Tvornica Torpedo danas u privatnom vlasništvu tvrtke Jedinstvo iz Krapine, u blizini tog bivšeg industrijskog postrojenja postoje lokacije koje bi se mogle iskoristiti u tu svrhu.
Nadalje, u neposrednoj blizini, na lokaciji za koju je nadležena Lučka uprava Rijeka nalazi se i lansirna stanica torpeda, prva u svijetu, i najbolje očuvana u Europi, koliko god se zapravo u katastrofalnom stanju nalazila. Filmovi, što kraći, što duži, o torpedu već su snimljeni, jedan od njih naziva »Prvi torpedo« potpisuju scenarist Miljenko Smokvina i režiser Bernardin Modrić.
Dio šire priče
Ideja o muzejskoj zbirci torpeda – odnosno u širem kontekstu muzeja industrijske baštine, gospodarstva i prometa koji bi se simbolički moglo zvati upravo imenom torpeda, vrhunskog i najsloženijeg dometa riječkih izumitelja, tehničara i industrijalaca – nije nova. Prvi put se o njoj ozbiljnije počelo razmišljati početkom devedesetih.
– Gotovo je nevjerojatno da je nakon prestanka proizvodnje torpeda sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon punih stotinu godina slavne i burne povijesti, Rijeka ostala bez ijednog primjerka torpeda. U to su vrijeme odneseni čak i dragocjeni muzejski primjerci iz kućnog muzeja Torpeda, za koje tvornica iz nekog nepoznatog razloga više nije bila zainteresirana. No, već je početkom devedesetih, točnije 1993., naporom rijetkih entuzijasta i izvaninstitucijskih snaga organizirana izložba za koju su naši torpedi morali biti dovezeni iz Splita, no tada je još tema torpeda u riječkom kulturnom i muzejskom kontekstu bila posve preuranjena. Kad se 1997. konačno, nakon više od trideset godina, prvi riječki torpedo vratio kući i osvanuo u dvorištu Pomorskog fakulteta, još se uvijek činilo da zapravo ne znamo što bismo s njime, da ne znamo gdje bi ga bilo najpoštenije udomiti i koji bi bio najbolji način da ga se javno izloži – kaže Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke.
Osnovana je udruga Pro torpedo koja je počela ukazivati na nezapaženu industrijsku baštinu.
Sve kreće od entuzijasta
– Bio je to posljednji čas. U Muzej je tada počela pristizati građa od posebne važnosti za uvid u visoke domete tehnike i industrije u Rijeci od kraja devetnaestog do sredine dvadesetog stoljeća. Dvojbe i nedoumice što ih oko očuvanja preostalih pogona i postrojenja posljednjih godina imamo i mi muzealci, i konzervatori, i urbanisti, i gradski oci potvrđuju ozbiljnost kojom smo prionuli zbrinjavanju industrijske baštine. Nastojanja da se spasi sve što vrijedi u odavna utihnulim i ispražnjenim pogonima Torpeda, Tvornice papira, Rikarda Benčića i drugim, još živućim tvorničkim pogonima i postrojenjima, svjedoče da konačno razumijemo važnost čuvanja industrijske baštine za budućnost – reći će ravnatelj Muzeja grada Rijeke.
No valja krenuti korak po korak – izložba »Riječki torpedo – prvi na svijetu« postavljena je krajem 2010. godine.
– Ta je izložba bila način da javnost upoznamo s predmetima koje smo skupili do tada i senzibiliziramo potrebu očuvanja te baštine.
– Iako bi za ovu vrstu postave bio idealan pravi veliki Tehnički muzej, svjesni smo da se to u skoroj budućnosti zbog financijske situacije neće moći realizirati. No, ako već ne možemo realizirati Tehnički muzej, odnosno Muzej industrijske baštine, gospodarstva i prometa, ili pak samo onog posvećenog torpedu, zašto ne bismo imali barem stalni muzejski postav, svojevrsni otvoreni depo, pita se Dubrović i nastavlja:
– Naša je želja u nekoj hali, po mogućnosti u kompleksu nekadašnje Tvornice torpedo, izložiti i pokazati sve izloške vezane za torpedo, one koji su restaurirani, istraženi i dokumentirani. Imamo doista puno građe, i primarne, dakle originalne predmete vezane za torpedo, ali i sekundarne, dakle knjige, razne publikacije, projekcije, i videograđu, kraće i duže dokumentarne filmove, kazuje Dubrović.
Zajednička inicijativa
– Želimo vidjeti taj muzejski postav, taj takozvani otvoreni depo i to bez pretenzija da
