Grad: Rijeka
Danas: 14° djelomično oblačno
Sutra: 6° 16° djelomično oblačno
23. studenoga 2017.
RIjeka je 1866. prva u svijetu lansirala morski projektil

Torpedo traži udomitelja

Goran Pernjek i Ervin Dubrović / Snimio Vedran KARUZA
Goran Pernjek i Ervin Dubrović / Snimio Vedran KARUZA
Autor:
Objavljeno: 9. studeni 2014. u 15:16 2014-11-09T15:16:55+01:00

Grad na Rječini ima »skriveno blago« koje valja čim prije otkriti svijetu, sve je više onih koji tragaju za pogodnim mjestom, a spominju se Hartera i nekadašnja Tvornica Torpedo, jer kako kaže Ervin Dubrović: Vani bi to eksploatirali do neslućenih razmjera, pa se nadam da ćemo i mi uspjeti u tome

Zatvorite oči i zamislite: u bivšoj ste Industrijskoj ulici, današnjoj Ulici Milutina Baraća, u hali nekadašnje Tvornice Torpedo, slijedite kustosa koji vam pripovijeda priču o rođenju riječkoga torpeda.

Priča vam kako je austrougarski mornarički časnik, kapetan Giovanni Luppis, rođeni Riječanin, razmišljajući o djelotvornom načinu obrane obale, došao na ideju o novom oružju, »spasitelju obale«, »eksplozivnoj brodici« kojom bi se moglo upravljati s obale i potapati neprijateljske brodove.

Njegovi su prototipi nažalost bili neprecizni i neučinkoviti. Kustos vam potom priča kako je umirovljeni Luppis tad upoznao britanskog brodarskog inženjera Roberta Whiteheada, upravitelja riječke Ljevaonice metala, koji je njegovu ideju pretvorio u stvarnost i realizirao riječki torpedo.

Sve vam to kustos pripovijeda dok šećete halom nekadašnje Tvornice Torpedo i razgledavate originalne dijelove riječkoga torpeda, tu su i oni ruski i američki, njemački i engleski, čisto usporedbe radi, potom žiroskopi, lansirne cijevi, cijelo bogatstvo izložaka koje svjedoči o nekoj boljoj industrijskoj prošlosti Rijeke.

Dok vam kustos pripovijeda i pokazuje predmete spašene od »zuba vremena«, na sivim ogoljenim zidovima hale projeciraju se filmovi o povijesti torpeda. Na izlasku zastajete u suvenirnici, kupujete kemijsku olovku u obliku torpeda, šalicu, majicu, magnetić, knjigu...

Izlazite i kustos vam veli da obilazak nije gotov, da se samo nekoliko desetaka metara dalje nalazi i prva lansirna stanica torpeda na svijetu, ona s koje je lansiran prvi prototip koji je testirala i kasnije odobrila komisija Austrougarske ratne mornarice. Prvi je put lansiran u prosincu 1866. u riječkom zaljevu, pred prvom tvornicom torpeda na svijetu, a serijska proizvodnja je započela 1868.
  

Starija i vrednija kolekcija u Dalmaciji

Bolju, odnosno stariju i vredniju kolekciju od Rijeke, posjeduje Split, no dogovorena je načelna suradnja.
   – Ako bismo uspjeli realizirati trajni postav, muzej iz Splita koji posjeduje nekoliko originalnih riječkih torpeda, bio bi voljan trajno nam ih ustupiti, dati na trajnu posudbu. To su originalni dijelovi. Naravno da nam neće dati najstarije primjerke koje imaju, ali one među starijima sigurno da. Mi želimo dokumentirati prve dane života torpeda, a ne zadnje – naglasio je Dubrović.

Nevjerojatno, ali ne i nemoguće

Priča, koliko god na prvo čitanje zvuči nevjerojatno, ipak nije nemoguća. Naime, Rijeka sve elemente za realizaciju muzeja torpeda, odnosno stalnog postava posvećenog torpedu – ima.
  

I Muzej grada Rijeke, i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u svom fundusu imaju izloške vezane za torpedo, no do sada nisu imali mogućnosti izložiti ih na jednom mjestu u stalnom postavu.

Oba muzeja imaju neskrivene želje realizirati taj stalni postav koji bi na primjeren način i na primjerenom mjestu objedinio sve što je vezano uz rođenje i povijest torpeda. Iako je nekadašnja Tvornica Torpedo danas u privatnom vlasništvu tvrtke Jedinstvo iz Krapine, u blizini tog bivšeg industrijskog postrojenja postoje lokacije koje bi se mogle iskoristiti u tu svrhu.

Nadalje, u neposrednoj blizini, na lokaciji za koju je nadležena Lučka uprava Rijeka nalazi se i lansirna stanica torpeda, prva u svijetu, i najbolje očuvana u Europi, koliko god se zapravo u katastrofalnom stanju nalazila. Filmovi, što kraći, što duži, o torpedu već su snimljeni, jedan od njih naziva »Prvi torpedo« potpisuju scenarist Miljenko Smokvina i režiser Bernardin Modrić.

Postoji čak i suvenir – kemijska olovka »Posljednji riječki torpedo« idejnog začetnika, riječkog zlatara i glazbenika Tončija Grabušića, kao i makete prvog i zadnjeg riječkog torpeda u obliku kemijske olovke i nalivpera Željka Žica čiji je otac radio žiroskope za torpeda. Dakle, Rijeka ima »skriveno blago« koje valja čim prije otkriti, i stanovnicima grada na Rječini, ali i domaćim i stranim turistima.
  

Dio šire priče

Ideja o muzejskoj zbirci torpeda – odnosno u širem kontekstu muzeja industrijske baštine, gospodarstva i prometa koji bi se simbolički moglo zvati upravo imenom torpeda, vrhunskog i najsloženijeg dometa riječkih izumitelja, tehničara i industrijalaca – nije nova. Prvi put se o njoj ozbiljnije počelo razmišljati početkom devedesetih.

   – Gotovo je nevjerojatno da je nakon prestanka proizvodnje torpeda sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon punih stotinu godina slavne i burne povijesti, Rijeka ostala bez ijednog primjerka torpeda. U to su vrijeme odneseni čak i dragocjeni muzejski primjerci iz kućnog muzeja Torpeda, za koje tvornica iz nekog nepoznatog razloga više nije bila zainteresirana. No, već je početkom devedesetih, točnije 1993., naporom rijetkih entuzijasta i izvaninstitucijskih snaga organizirana izložba za koju su naši torpedi morali biti dovezeni iz Splita, no tada je još tema torpeda u riječkom kulturnom i muzejskom kontekstu bila posve preuranjena. Kad se 1997. konačno, nakon više od trideset godina, prvi riječki torpedo vratio kući i osvanuo u dvorištu Pomorskog fakulteta, još se uvijek činilo da zapravo ne znamo što bismo s njime, da ne znamo gdje bi ga bilo najpoštenije udomiti i koji bi bio najbolji način da ga se javno izloži – kaže Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke.

   Osnovana je udruga Pro torpedo koja je počela ukazivati na nezapaženu industrijsku baštinu.

   – U našem kulturnom okruženju počela se stvarati svijest o baštini koja svakodnevno nestaje, koja nam izmiče pred očima, a gotovo smo nemoćni ili previše tromi i nepoduzetni u njezinu spašavanju. Znanstveni skupovi, predavanja i okrugli stolovi koji su uslijedili neočekivanim ritmom i ustrajnošću, ubrzali su promjenu raspoloženja i potakli opću zabrinutost i volju za spašavanje preostalih tragova industrijske baštine – naglašava Dubrović.
  

Sve kreće od entuzijasta

Ozbiljnija inicijativa počinje se događati 2007. kad se grupica entuzijasta – inženjer Mirko Rupert, profesor Dinko Zorović, satnik Goran Pernjek, poručnik Josip Gabrić, inženjer Safet Baštrakaj – okupila oko Muzeja grada Rijeke.
  

– Bio je to posljednji čas. U Muzej je tada počela pristizati građa od posebne važnosti za uvid u visoke domete tehnike i industrije u Rijeci od kraja devetnaestog do sredine dvadesetog stoljeća. Dvojbe i nedoumice što ih oko očuvanja preostalih pogona i postrojenja posljednjih godina imamo i mi muzealci, i konzervatori, i urbanisti, i gradski oci potvrđuju ozbiljnost kojom smo prionuli zbrinjavanju industrijske baštine. Nastojanja da se spasi sve što vrijedi u odavna utihnulim i ispražnjenim pogonima Torpeda, Tvornice papira, Rikarda Benčića i drugim, još živućim tvorničkim pogonima i postrojenjima, svjedoče da konačno razumijemo važnost čuvanja industrijske baštine za budućnost – reći će ravnatelj Muzeja grada Rijeke.

   No valja krenuti korak po korak – izložba »Riječki torpedo – prvi na svijetu« postavljena je krajem 2010. godine.

   – Ta je izložba bila način da javnost upoznamo s predmetima koje smo skupili do tada i senzibiliziramo potrebu očuvanja te baštine.

   – Iako bi za ovu vrstu postave bio idealan pravi veliki Tehnički muzej, svjesni smo da se to u skoroj budućnosti zbog financijske situacije neće moći realizirati. No, ako već ne možemo realizirati Tehnički muzej, odnosno Muzej industrijske baštine, gospodarstva i prometa, ili pak samo onog posvećenog torpedu, zašto ne bismo imali barem stalni muzejski postav, svojevrsni otvoreni depo, pita se Dubrović i nastavlja:

   – Naša je želja u nekoj hali, po mogućnosti u kompleksu nekadašnje Tvornice torpedo, izložiti i pokazati sve izloške vezane za torpedo, one koji su restaurirani, istraženi i dokumentirani. Imamo doista puno građe, i primarne, dakle originalne predmete vezane za torpedo, ali i sekundarne, dakle knjige, razne publikacije, projekcije, i videograđu, kraće i duže dokumentarne filmove, kazuje Dubrović.

  

Zajednička inicijativa

Ističe kako je za riječke muzealce važno i to što bi to bila prva prava ozbiljna zajednička inicijativa Muzeja grada Rijeke i Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja.
  

– Želimo vidjeti taj muzejski postav, taj takozvani otvoreni depo i to bez pretenzija da

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka