Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1n
Sutra: 21° 21° 1n
16. rujna 2019.
Povratnica na TV

Zlata Mück: 'Ženama se mjeri sve, koliko su pojele, popile, koliko kila su dobile ili izgubile'

Foto Davor Kovačević
Foto Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 15. srpanj 2019. u 8:13 2019-07-15T08:13:07+02:00

Najgore mi je kad mi kažu:» Ok je bilo«. Što to uopće znači!? Reci mi što ne valja, ili mi reci što valja. Neću ravnodušnost. To me ubije

Zlata nam se vratila! Dalo bi se i tako reći, bez puno cifranja, jer vazda je lijepa i draga vijest kada se Zlata Mück vrati na mali ekran. Vratila se s porodiljnog dopusta, njen petogodišnji sin Tin dobio je društvo, brata Karla. Valjalo je sve to posložiti, a onda se i vratiti što na radio Antena Zagreb, što na HRT. I onda, dok s Davorom Meštrovićem »vozi« Dobro jutro, Hrvatska, vidiš koliko je dobrodošla. No, ovaj razgovor i nije mogao drugačije početi nego od njene konstatacije, uz smijeh izrečene i prije nego je upaljen diktafon, koja kaže: »Improvizacija je davno sjećanje!.«

Bome rečenica kao da je iz nekog književnog klasika.

– Haha. Imam ja nekad takve rečenice.

Zašto je improvizacija davno sjećanje?

– Zato što sam prije sve živo improvizirala. Recimo, odlučiš u hipu da ćeš sjesti u auto i otići na more. Može sve!

A sada improvizirati ne daju dva momčića, Tin i Karlo.

– Dali bi oni, ali to za sobom ne povlači neke stvari koje je malo teže kombinirati. Ne možeš baš. Nakon posla moraš vidjeti kad tko jede, kad tko spava, jesi li ponio ovo, jesi li ponio ono, jesi li skuhao ručak, je li pas bio vani...

Brojke iznenađuju

Ne smijem ni kazati čitateljima u koji rani sat smo se našli. Toliko o TV glamuru.

– Hahah, htjela sam ja još i ranije, ali dala sam vam vremena da se naspavate.

Hvala lijepo. Nego, ispada da se nalazimo samo prigodom vaših povrataka na mali ekran, ali i nije baš tako. Malo sam pred razgovor konzultirao internet i opet me je iznenadilo...

– To koliko imam godina! Haha.

I to. Iznenade brojke. Recimo ta da vam je 35 godina i da ste od svoje 12- te na televiziji, HRT– u. S druge strane ljudi vas pamte možda ponajviše po Plesu sa zvijezdama i onom padu u nesvijest usred Školskog sata za prve trudnoće.

– Pamte me tamo gdje sam bila najoskudnije odjevena i gdje sam bila čudna. Sasvim logično, haha. Ples sa zvijezdama je dandanas najgledanija emisija u kojoj sam sudjelovala. Mislim da Dora nema tu gledanost iako bi rekla da je Dora bila prekretnica, i za Tamaru Loos i za mene. Bile smo na televiziji već sto godina i onda je došla Dora. Sve se događalo spontano; prvo smo radili filmiće po Hrvatskoj, onda su nam rekli da je to super i da filmiće radimo i u Opatiji, pa su rekli da je i to super i stavili nas na pozornicu. Mislim da je to bila Dora s najviše voditelja. Onda su nas zvali na Antenu zbog Dore, da bi zbog svega toga bila i u Plesu. Ta 2008. godina bila je prekretnica.

Zadovoljna povratkom

Jeste li stigli gledati zadnje izdanje Plesa na HRT-u konkurentskoj televiziji, ili su vas dva momčića u tome posve spriječila?

Foto Davor Kovačević

– Gledala sam malo. Nije mi se svidjelo. Nije bio glazbe u živo, bilo mi je previše popratnih sadržaja koji su mi odvlačili pažnju s plesača.

A je li ostalo štogod plesne vještine iz te 2008. godine?

– Ne.

Ne!? Ponovit ću pitanje; je li ostalo štogod plesne vještine iz te 2008. godine?

– Ne. Haha. Ostale su lijepe uspomene. A kako vrijeme prolazi sve si mudriji, pa se samo misliš z»ašto nismo ovo ovako, ono onako«. Sada bi sve drugačije.

Vratili ste se u Dobro jutro. Zanimljivo je kako konkurencija takav format zapravo i nema, a dugovječan je, gledan, neuništiv. Kako je bilo vratiti se?

– Prvo, nećemo se lagati, zadovoljstvo je vratiti se. Koliko god je teško lijepo je vratiti se u svijet odraslih. Čini mi se da i ta pauza dobro dođe, odmakneš se od svega pa i od onih stvari koje su možda postale rutina i sada ih ponovno otkrivaš. Bila sam s Meštrom u toj prvoj emisiji po povratku i to mi super, jer smo se dobro kliknuli još od prvog našeg susreta. Vodim emisiju i u paru s Fodorom i to mi je super. A bila je i tremica naravno. Najviše je panike bilo hoću li se ujutro na vrijeme pobuditi. Što ako mi ne zvoni sat? Je li mi slučajno dijete stisnulo mobitel da radi na zrakoplovni način!?

U čudan sat

Zanimljivo mi je u jednom vašem intervju bilo pročitati kako navijate alarm u čudne neke sate, nikad na puni sat.

– Što vi stavljate alarm u 5.00!?

Najčešće da.

– Ja nikad! Uvijek 5.12, 5.11, a kad onaj drugi naviješ on je u 5.17.

Sve rani neki sati, i na radiju i na HRT– u.

– Užasno je to zapravo smiješno, jer nikad se nisam voljela rano ustajat. Nikad, nikad. A onda dođeš do toga da radiš sve ujutro. Radio je od sedam, televizija od šest.

Zašto je bilo teže vratiti se na radio nego na televiziji.

– Ja sam na radiju, u studiju sama s urednicom vijesti. Imam pred sobom tri kompjutera, imam klizače i ako zeznem urednici podlogu, ili recimo ne dignem mikrofon mogu zaribati apsolutno sve. Na HRT-u je tu cijela ekipa uz vas.

Ispadne li čovjek iz štosa nakon ovakvih pauza?

– Ne. Dobro mi je Tamara rekla; prvo ti je čudno, a već drugi dana kao da nisi ni otišao. I stvarno je tako. Dođeš i pustiš prste da rade svoje. To je super.

Tamara i vi. Poznanstvo, prijateljstvo staro sto godina. Nekako mi se čini da ste zadnje koje je HRT proizvela, tesala svjesno, ciljano, od malih nogu.

– Uzgajala i odgajala. Ali smo se i razdvojili. Viđam se na Anteni, ali svaka je otišla u svoj đir. Ona je u glazbenim emisijama, ja u mozaičnim.

Jake žene urednice

Kad se vratite unatrag, što vam se čini od vašeg televizijskog puta, tog dobro, starog polaganog penjanja stepenicu po stepenicu? Dolaze nove generacije koje bi odmah radile najveće projekte, po mogućnosti da je showbizz, jer vjeruju da znaju sve.

– To mi nikada nije bilo jasno. Ja bi im dala! Evo, vodite i vodite uživo show! Evo vam scenarij i krenite. Onda bi shvatili da ne može to tako i da to zapravo ne želiš. Možda jedan od sto tako može, ali zašto bi. Put koji smo mi prolazile meni je bo super put. Beskrajno sam zahvalna urednicama – uglavnom sam imala jake žene urednice – koje su znale biti brutalne, ne u smislu da me ubijaju u pojam, ali da u smislu da mi kažu i uče kako se držati, kako govoriti, kako reagirati. Bile su to stvarno konstruktivne kritike. Najgore mi je kad mi kažu:» Ok je bilo«. Što to uopće znači!? Reci mi što ne valja, ili mi reci što valja. Neću ravnodušnost. To me ubije.

No, jeste li ipak ikada poželjele nešto i veće i zahtjevnije?

Foto Davor Kovačević

– Ali, što je to veće?

Zapravo ste u pravu. Evo spominjali smo Meštrovića, čovjeka koji ima veliku karijeru a da nikada iz DJH ne izađe.

– Jedna od lošijih stvari u nas je ta što nas se svih stavlja u neki kalup. Svi smo za sve. Nismo! Ja sebe iskreno ne vidim u nekakvim showovima. Nisam animatorica. Mislim da je moja najveća snaga razgovor, da jako dobro slušam ljude, da se znam prilagoditi i djetetu od četiri godine i nagluhom profesoru. To su emisije u živo, svaka ima petsto stvari koje ranije nisi doživio i moraš se snaći, brze su, dinamične, teme su različite. I to volim. Nije mi dosadno, a meni je dosada najveći neprijatelj. Onda postajem grozna. Ako radiš nešto lijevom nogom to ne valja.

Kvalitetan program HRT-a

Tako je nekako onomad govorio i veliki tenisač Boris Becker, da mu izvedba na mreži uvelike ovisi o kvaliteti protivnika. Pa što je protivnik bolji i njegova je igra bolja.

– E pa da. Boris i ja. Haha.

Fascinantne Barbara i Danijela

Ne sjećam se da sam vas ikada pitao tko su vam voditeljski uzori.

– Nemam neke uzore, ali imali smo mi i još uvijek imamo super voditeljice. Neće me nikada prestati fascinirati Daniela Trbović koja je užasno brza, britka, genijalna i koja se stvarno toliko prilagođava formatu da je to sjajno. Ona može raditi političko sučeljavanje, kvizove, DJH, talk show. Ona može sve. Fascinira me i Barbara Kolara koja ima toliku koncentraciju, toliko je fokusirana, a na radiju mi je genijalna.

Budući da ste najjači u mozaičnim, živim formama, nema vama mrdanja s televizije koja zapravo jedina takvo što u nas i njeguje. Za to vrijeme neke vaše kolege koje su tu negdje vaša generacija odlaze s Prisavlja.

– Mislim da je tržište i dalje loše. Kad vidim neke kolege kako odlaze, dolaze, vraćaju se to je s jeden strane dobro i govori da tržišta ima, ali s druge strane tržište je premalo i nema tu baš nekih velikih razlika. Mislim da svi mi koji smo se odlučili za novinarstvo nemamo baš puno prostora ni mjesta za birati.

Jedino što na HRT-u ne bi smjeli, da tako kažem, zlorabiti tu činjenicu, pa i istinu da im je program još uvijek najraznovrsniji.

– Tako je. Sada kad imam djecu vidim koliko je HRT-ov dječji program kvalitetan. Nije to ono »kupit ćemo crtića tri kile«. Sve ciljano rađeno.

Znači, ipak se stigne malo gledati televizija.

– Zapravo, jako malo. Ujutro gledamo Juhuhu, gledamo Potjeru i serije. Saša uvijek ističe da sam ja klasičan primjer gledateljice koja linearnu televiziju gleda nelinearno.

??

– Ahaha! Pratite me!? Haha. Znači, rijetko kada gledam nešto kada se doista emitira već si to prebacim pa gledam kad mi paše.

Saša je, dakako, suprug Saša Sušec. Gdje je!? Hoćemo li ga spominjati?

– Spomenuti ga hoćemo i zato što ga i dalje potpisuju kao sportskog novinara, a on je sada u tvrtci A1. Otišao je u neke druge vode, spojio marketing i televiziju.

Da ne bi i vi njegovim stopama?

– Pa da opet radio zajedno, haha. Ne vjerujem. Ja sam zadovoljna. Volim ovaj svoj posao. I kad te nešto iznervira, bude ovako i onako opet se sjetim da ja to volim. I zato mi ej drago da postoji DJH koje je miks svega, i politike, i zabave, i ležernog, i ozbiljnog. Često me, baš kao i vi, pitaju bi li radila nešto drugo. Šta drugo!? U politiku ne želim, showbizz me ne zanima.

Obično se vaše kolega zažele nekog talk showa, ili uredničke funkcije.

– Nemam ja tu potrebu da budem ta koja vodi glavnu riječ. Dobro mi je ovako.

Dobre navike 

Nego, makar me je strah da me tko krivo ne shvati, moram reći da izgledate sjajno.

Novinarska dinastija

Mama Zlata Muck, otac Saša Sušec, djed Božo Sušec. Ne sumnjam uopće da će momci u novinarstvo. Ili neće!?

– Neće. Ali Karlo ima sjajan šut desnom rukom. S godinu dana! To fascinira sve. A Tin ima nevjerojatnu verbalnu moć. S tri godine, kada je kretao u vrtić, rekle su nam tete da ima vokabular školarca. Ne znam samo na koga, haha.

– Zašto bi vas krivo shvatili, haha. Dobro se osjećam, mislim da je to ključ svega. Ide mi na živce isticanje ženskog tijela nakon poroda. Kako možeš biti tako mršava!? Kako možeš biti tako debela!? Uvijek ti se netko čudi. Geni? Nisu, budimo realni. Imam ja možda dobre gene, ali ima tu i dobre navike u smislu tjelovježbe, zdrave i fine prehrane. Da zalegnem pred televizor s kutijom i čipsa vjerojatno ne bi bilo dobro.

Ma nezgodan je taj teren jer se čini da samo ženama spominjemo izgled, muškarcima nikada. Koliko vam to zapravo smeta?

– Smeta mi kad se govori i misli na debljinu. Ženama se mjeri sve, koliko su pojele, popile, koliko kila su dobile ili izgubile, kako im stoji haljina. Političarke! O haljinama Kolinda Grabar Kitarović i Gabrijele Žalac slušamo non-stop. Kad smo slušali o odijelu premijera Plenkovića!?

Kad su mu odijela dosadna.

– Ali, ima i kolega koji bi mogli smršavjeti. Zašto ne govorimo o njima!? To kod voditelja ne smeta, ali kad je voditeljica buca onda smeta. Ajmo onda svi biti isti! Najbolje da sve voditeljice budu identične i govore isti tekst.

Možda ni za to neće biti potreba. Hoće li, naime, preživjeti i poživjeti još radio i televizija?

– Ma hoće. Nama su na faksu govorili – a diplomirala sam 2008. godine koja je očito bila ključna – da televizija više neće postojati kao takva, da je radio mrtav, a vidimo da se nije dogodilo. Samo se načini gledanja i slušanja mijenjaju. Ne bojim se ja za nas.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.