Foto N. Reberšak
Zahtjevan osmomjesečni ritam snimanja troje mladih glumaca odradilo je punom profesionalnošću žonglirajući spretno i uspješno između školskih, obiteljskih i glumačkih obaveza
S najmlađom glumačkom postavom obiteljske dramske serije »Horvatovi« – Tonkom Pavić, Janom Begovićem i Adrianom Hajsokom, odnosno s Terezom, Branimirom i Krešom – razgovarali smo nekoliko dana prije kraja snimanja ove popularne serije. Zahtjevan osmomjesečni ritam snimanja ova je ekipa odradila s punom profesionalnošću žonglirajući spretno i uspješno između školskih, obiteljskih i glumačkih obaveza. Pritom su, priznaju svo troje, uživali u radu s velikim glumačkim imenima od kojih su o glumi puno naučili. Ovi nadareni mališani čine »Horvatove« serijom koju mogu pratiti svi uzrasti i bez sumnje su jedan od razloga što dogodovštine Lile i Stjepana Horvata te njihovo petero djece iz večeri u večer pred malim ekranima okupljaju sve generacije ukućana.
NAJMLAĐEG člana obitelji Horvat, znatiželjnog malog pripovjedača Krešu glumi devetogodišnji Adrian Hajsok. Adrian je učenik trećeg razreda jedne zagrebačke osnovne škole i odmalena voli glumiti.
– Moje prve predstave su bile još u vrtiću, a s pet godina sam gostovao na Dječjoj televiziji i to je bio moj prvi susret s kamerama. Pjevao sam i u Zagrebačkim mališanima i nastupao u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Kada sam krenuo u školu, upisao sam se na Dramsku radionicu u kazalište Trešnja. Tako sam i saznao za audiciju za »Horvatove«, ne skriva oduševljenje Adrian što je prošao audiciju. Želio je, naime, snimiti tek TV-reklamu, a dobio je ulogu u dramskoj seriji.
Njegovoga starijeg brata Branimira glumi Jan Begović, učenik je šestog razreda Osnovne škole Malešnica, koji obožava glazbu i sport, odnosno hip hop, rap i košarku.
– Već sa sedam godina sam rekao roditeljima da želim biti dijete glumac i oni su me upisali u dramsku grupu. Tu ideju samo dobio gledajući filmove iz osamdesetih gdje su mi se svidjele uloge djece glumaca. Iako sam u dramsku išao da se zabavim i opustim, ubrzo je uslijedila prva uloga u serijalu »Larin izbor« i poslije u kratkom amaterskom igranom filmu. Dosad sam sinkronizirao i puno dugometražnih crtića i to me jako veseli, priča nam Jan koji ne namjerava nastaviti glumačku karijeru već planira postati profesionalni fotograf, puno putovati i snimati prirodu i životinje. Jana je u »Horvatove« dovela audicija koja se održala na njegovoj dramskoj grupi. Jednostavno je pokušati dobro odglumiti jednu šaljivu scenu iz »Horvatovih« najbolje što može i uloga je bila njegova.
TEREZU, njegovu televizijsku sestru tumači Tonka Pavić, učenica šestoga razreda Osnovne škole Cvjetno naselje. Njeni se interesi i hobiji kaže nam, ne razlikuju od onih njenih prijateljica iz razreda. To konkretno u životu jedne dvanaestogodišnjakinje znači, pojašnjava nam Tonka, »malo škole, puno glazbe i puno vremena, na užas njenih roditelja, utrošenog na proučavanje duhovitih youtubera«.
– Gluma je ipak moja najveća radost. Sve je počelo prije nekoliko godina u glumačkoj radionici kazališta Trešnja kod Daniela Radečića. Onda se dogodila mala, i meni jako draga igrana serija snimana za dječji program »Laboratorij na kraju svemira«, nakon čega su došli »Horvatovi«. Nadam se da tu nije kraj, dodaje Tonka koja se na audiciji za Terezu ničemu nije nadala jer »je bilo toliko djevojčica«.
Inače, zanimljivo je da su se u tom mnoštvu djece Jan i ona u isto vrijeme našli na audiciji, tu su se upoznali i, evo, dobili uloge brata i sestre.
– Moralo je tako biti, kroz smijeh nam dobacuje mala glumica koja karijeru u budućnosti ipak želi graditi s druge strane kamere »jer joj se baš sviđa to da drugi glume kako redatelj dirigira«.
Horvatovi su adaptacija popularne španjolske serije »Los Serrano« koja je emitirana čak osam sezona. Serija ima i edukacijskih elemenata jer je svaka epizoda zapravo i jedna mala lekcija o odgoju djece i odnosima unutar obitelji. Posebnu draž joj daje činjenica da u njoj glume djeca od 8 do 18 godina, što »Horvatove« čini serijom koju mogu pratiti baš svi uzrasti. Serija se počela snimati ovog proljeća u Zagrebu, u studiju koji je smješten u bivšoj tvornici Katran na 1500 m2. Petnaest kamera prati svaki pokret na setu, a da sve ide »kao po špagici« brine produkcijski tim od stotinjak ljudi.
Govoreći o likovima koje igraju i glumačkim izazovima, Jan ističe da mu se Branimir na prvi pogled činio tupast, »ali da je stvarno takav, ne bi radio tako kreativne gluposti i na tako domišljate načine dolazio do novaca«
– Najteže mi je glumiti situaciju kada znam da mi spaćka neće uspjeti, ali kad mi je teško, onda bolje odglumim scenu, jer je to izazov, objašnjava Jan i dodaje da se glumom ne treba ni baviti ako u tome ne uživaš i ne zabavljaš se.
ADRIAN, mali obiteljski špijun, koji je na pauzi od snimanja marljivo pisao zadaće, priznaje da mu je najteže bilo igrati scene s puno teksta i radnje. Gluma mu velika zabava, ali je itekako morao učiti da bi se dobro pripremio za ulogu.
– Tereza je dobro odgojena djevojčica, savjesna, pomalo štreberica, i u stalnom ratu sa svojim polubratom Branimirom koji je njena suprotnost. U tim njihovim nadmudrivanjima ona u pravilu pobjeđuje, opisuje svoju rolu Tonka kojoj je pak bilo najteže glumiti zaljubljenost, a nije bilo lako ni plakati.
– Najlakše mi je bilo glumiti ljutnju. Mama i tata kažu da sam to dobro odglumila jer ljutnju doma najviše vježbam, duhovita je Tonka koja je također shvatila da prvi glumački poziv nije samo zabava već i prilično naporan i marljiv rad.
Kako će uskoro pasti i posljednja klapa »Horvatovih«, zanima nas hoće li Janu, Tonki i Adrianu nedostajati snimanje i što će pamtiti sa setova.
– Žao mi je što se snimanju bliži kraj, ali moram priznati da je bilo vrlo »izazovnih« perioda. Nije bilo lako. Najteže mi je bilo odreći se treninga košarke i dramske. A ni uskladiti glumački i školski život nije uvijek bilo jednostavno. Otkrio sam pritom i nešto novo o sebi – kada imam manje vremena, puno sam efikasniji, priznaje Jan kojem će u sjećanju ostati zabavna atmosfera i brojne duhovite replike.
– Najviše sam se povezao s ostalom djecom, a najdraži odrasli glumci su mi Goran, Ljubo i Bojana. Posebno me dojmio gostujući glumac Voja Brajović koji me je naučio nekim mađioničarskim trikovima. Fora je poznavati poznate osobe, pogotovo kad ti postanu »kolege«, kazao nam je Jan.
Adrian će snimanje pamtiti po novim prijateljima, a tijekom snimanja najviše se povezao s Tonkom i Janom i priznaje da će mu u faliti druženje s njima. Iako mu je žao što se snimanje završava, veseli se što će se konačno odmoriti i moći do mile volje igrati sa svojim prijateljima.
– VIŠE od pola godine je proletjelo u trenu. Ekipa je bila sjajna i nedostajat će mi mnogi sa seta, makar ponekad i nije bilo uvijek ako uskladiti školske obaveze i glumu. Moram se zato zahvaliti svojim učiteljima na razumijevanju, pogotovo razredniku Marku Tripoviću, poručuje Tonka koja je na snimanju upoznala i svoju najbolju prijateljicu Petru Majstorović, odnosno »serijsku« Vikicu. Tonka će pamtit i savjete starijih glumaca koji su je naučili kako biti i profesionalna, i ozbiljna, a opet se dobro zabaviti. A pamtit će i rođendane koji su se slavili na setu.
Za kraj Jana, Tonku i Adriana pitamo, kako je to biti poznat, kako je ići u školu kao glumačka zvijezda koju njihovi vršnjaci svakoga dana gledaju na TV ekranima. Zanima nas i može li slava udariti u glavu, na što uglas odgovaraju – može, ali da to kod njih nije slučaj.
– Ne znam kako je Branimiru Horvatu ići u školu, jer još se uvijek odazivam na ime Jan Begović, pogotovo kad me profesori prozovu, šeretski replicira Jan i dodaje da ga prepoznaju na javnim mjestima i da uglavnom djeca traže fotografiranje ili autogram. U školi su u početku bili mali naporni, a sada je već lakše živjeti.
– Ne znam kako je poznatim i slavnim, kaže, jer je njemu sve ovo samo jedna nova zabavna avantura i slava mu, smatra, nije udarila u glavu. Ni Adrianu slava ne pada teško, svi ga pozdravljaju i dobri su prema njemu, a naporno je jedino, kaže, kada ide u kino ili na predstave jer se puno djece s njim želi slikati, a on, budući da profesionalno obavlja svoj posao od malih nogu, nikoga ne želi razočarati i strpljivo pozira.
Tonka također komentira »da slava može udariti u glavu, ali misli da se, na sreću, njoj to nije dogodilo«.
– Neobično je kad vas prepoznaju na ulici, kad moje vršnjakinje traže fotkanje sa mnom, ali nemam baš nikakvih neugodnih iskustava, iako mi kažu da se svaki put zacrvenim. Svi su dragi i pristojni, i što je još važnije, draga im je serija, odgovara nam Tonka u maniri prave profesionalne glumice nadajući se da će igrati Terezu i u drugoj sezoni.
