Zadarska glumica

Tamara Šoletić: Sada želim biti sebi na prvom mjestu

Ana Braškić

Nema recepta za mladolik izgled. Odlučiš biti sretan, vedar, nasmijan, pozitivan, to je najviše što možemo napraviti za sebe. Pazim što jedem, a jela bi svašta, uvijek lagano vježbam, puno spavam, sklanjam se od sunca... volim i uživam ljubav svog muža



Zadarsku glumicu i lutkaricu Tamaru Šoletić gledamo kao novinarku Žanu u seriji Nove TV »Zlatni dvori«. Njena televizijska karijera počela je relativno kasno, u 42. godini života, i to ulogom u seriji »Zauvijek susjedi« koja se još uvijek reprizno prikazuje u programu Nove TV.


Kako ste zadovoljni odjekom serije »Zlatni dvori« među gledateljima?


– Oni koji gledaju mi djeluju zadovoljno, komentiraju, čestitaju i često mole da im otkrijem sadržaj, iz čega zaključujem da je ljudima serija zanimljiva.




Jeste li do sada već »srasli« s likom kojeg glumite?


– Bilo bi loše da nisam, ali svaki dan o mojoj Žani doznajem sve više i veseli me to. Volim glumiti u serijama koje se dugo snimaju, jer tako imam mogućnost graditi lik iz dana u dan, razmišljati o toj ženi, i naravno razmišljajući o njoj, istraživati i učiti o sebi. Rekla bi da se nas dvije otkrivamo uzajamno.


Glumite novinarku, no kakva su vaša iskustva s medijima u stvarnom životu?


– Moram priznati da često kritiziram površnost, žutilo, njegovanje kulta mladosti i ljepote, neobjektivnost. Volim moju Lili

Vašu televizijsku karijeru obilježio je lik Lily u seriji »Zauvijek susjedi«. Sjećate li se još te uloge?


– Naravno, i da hoću ne mogu je zaboraviti kad se stalno reprizira i kad svakodnevo potpisujem autograme i fotografiram se isključivo kao Lili. Ljudi me i zovu Lili, više kao da nemam svojeg imena. Nekad sam ih ispravljala, ali više ne reagiram, samo se odazovem kad me zovnu. Volim moju Lili, ona mi je puno lijepog donijela.


Foto: D. KOVČEVIĆ


Foto: D. KOVČEVIĆ



To je bila vaša prva televizijska uloga i to u dobi od 42 godine. Kako to da je vaša televizijska karijera počela tako kasno?


– Počela je valjda kad sam ja bila spremna za to. Dugo sam govorila da je dobiti tv ulogu nekome tko nije iz Zagreba i nije u »điru« i još je lutkar, bila puka sreća, ali prestala sam tako razmišljati. Naradila sam se u mom kazalištu u Zadru, stekla iskustvo i samopouzdanje i danas kažem da sam to zaslužila. Ipak, činjenica je da sam se našla u pravom trenutku na pravom mjestu, a to je Zagreb, jednog vrućeg ljetnog dana gdje se u jednom društvu spomenuo casting za neku seriju na koji mi je ponuđeno doći »kad sam već tu« u polupraznom Zagrebu jer je većina kolega na moru i ne prekida im se godišnji odmor zbog castinga. Nikad nisam bila na takvoj audiciji i odlučila sam otići, potpuno nespremna i iz puke znatiželje.


Došla sam, prošla audiciju, dobila ulogu i u roku 10 dana preselila se privremeno u Zagreb i počela snimati. Bila sam jako uzbuđena i sretna što sam pomakla svoje granice i odlučila se pokrenuti izvan zone svoje sigurnosti.


Članica ste ansambla Kazališta lutaka Zadar i to gotovo trideset godina. Kako ste se našli među lutkama?


– Rođena sam u Kazalištu lutaka Zadar jer je moj otac bio glumac lutkar iz prve generacije lutkara u Zadru i u zgradi kazališta je dobio jedan mali stan na korištenje. Tamo sam prohodala i progovorila, to je bilo moje dvorište i cijeli moj svijet. Imala sam divno djetinjstvo uz lutke, glazbu, igru, glumce… Bilo je neizbježno, jedino to sam željela.


Prirodno je da djeca odu


Stignete li uz snimanja ispuniti i vaše obaveze prema kazalištu?


– Ne, nemoguće je to u dva grada, pa sam uzela neplaćeni dopust dok ne završim snimanje. To je pošteno, sad radim za nekog drugog, a otvorila sam moje radno mjesto za mladog kolegu koji me mijenja dok me nema i njemu omogućila da radi. Kad dogovoreno vrijeme istekne, ja se vraćam u svoje kazalište i u svoje uloge.


Kada ste dobili ulogu Žane rekli ste da počinje novo poglavlje u vašem životu. Djeca su vam se osamostalila. Kako vam je sada kada niste svakodnevno s njima?


– Prirodno je da djeca odu. Rodila sam mlada, već sa 20 godina i sve ove godine djeca su u centru moje pozornosti, dakle 30 godina. Sada želim biti sebi na prvom mjestu, moram to naučiti, lako zaboravimo na sebe. Djeci želim da budu sretni ljudi.


Također ste rekli da ćete si više udovoljavati. Činite li to?


– O da! Od onih banalnih stvari, da spavam koliko hoću, da kuham ili ne kuham, kupim, pospremim, samo ako me volja, do onih složenijih kao što su potreba za mirom, odmorom i samoćom iz kojih crpim snagu za aktivnosti i ljude koje sada i te kako biram.


Sretna i pozitivna


Kako provodite svoje slobodno vrijeme?


– Trenutno ga malo imam, ali nakon cjelodnevnog snimanja najradije idem u kazališta, i gledam predstave, jako sam ih puno pogledala. Koristim boravak u Zagrebu i jako me veseli što gotovo svaku večer mogu birati gdje ću. U Zadru to nije tako.


Vikendom odlazim kući jer mi je u Zadru mama, ima 84 godine i želim što više biti s njom. Stalno sam na cesti, ali nije mi teško, uživam u svakom danu u Zagrebu i u Zadru. Živim u kombinaciji dva idealna grada.


Izgledate odlično, kako održavate mladolik izgled?


– Hvala vam. Nema tu recepta, odlučiš biti sretan, vedar, nasmijan, pozitivan, to je najviše što možemo napraviti za sebe. Pazim što jedem, a jela bi svašta, uvijek lagano vježbam, ma koliko to ne volim, puno spavam, sklanjam se od sunca… volim i uživam ljubav svog muža!


Dva puta ste se udavali, ali prezime nikad niste mijenjali. Zašto?


– Jesam, 15 godina svog prvog braka, nosila sam prezime svog bivšeg muža, ali nakon rastave on se odmah oženio i onda je ta druga žena uzela njegovo prezime. Nisam više vidjela razlog da nosim njegovo prezime ako mu nisam žena. Vratila sam svoje rođeno, Šoletić, i zarekla se da ga više nikad neću promijeniti. Nisam ni mislila da ću se više ikada udavati, ali jesam i sretna sam, a mom mužu nije smetala moja odluka da ne mijenjam prezime.