Nekada je bilo lako, okreneš se djetetu, pitaš ga što mu je bilo najbolje a što najgore od televizije u godini što je na izmaku, a ono ti, iskreno, kaže sve. Međutim, djeca rastu neviđenom brzinom i to taman tako da ti na upit što je bilo najbolje, a što najgore od televizije u godini što je na izmaku, uz vragolast osmijeh na licu, ispale: Najbolji je »Gospodin Savršeni«, a najgori influenceri kod Stankovića! Savršeni i influenceri!?! E da, dođe vrijeme kad te vlastiti potomak, narodski i precizno rečeno, lagano zajebava.

I to nešto govori o televizijama, o programima, o načinu na koji se prati taj program ovisno o godinama, dobu dana, zemljopisu i kojekakvim drugim utjecajima. No, kraj je godine, pa ajmo mi svejedno onako slalomski kroz godinu što je na izmaku, proći. Jer, nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo… Zapravo i nema tu velike dileme.

NAJVAŽNIJI televizijski događaj godine bez sumnje je bilo prenošenje Svjetskog prvenstva u nogometu iz Rusije. Mjesec dana sjajnog nogometa i mjesec dana svehrvatskog uspjeha. Viceprvaci svijeta! Tome se nije nadao nitko i to je bilo taman tako da i ono spomenuto mladunče s početka teksta zastane kad su penali, pa do kraja isprati pobjedu kakvu, recimo nad Englezima. Nogomet koji je televizičan sam po sebi, Modrić i društvo u vrhunskoj formi, predsjednica naša koja na kiši kisne pa joj se dres za tijelo lijepi, ali ne mari ona ništa samo da izgrli dojednog vatrenog plus francuskog kolegu. Sve to na HRT-u, jer tamo bi Zabivaka! E, da, Zabivaka, studijska emisija i Marko Šapit!

Čovjek je dao najbolje od sebe, iz dana u dan sjedio u studiju s gostima i ne da nije bio dosadan i predvidljiv, nego je svaki dan radio s jednakim žarom, a opet tako da nikada ne pređe granicu dobra ukusa ili sklizne u domoljubnu patetičnu ognjicu. Nema tu zaklinjanja u ono i ovo, ali ima zdrava razuma, pametne rečenice, mudre analize i pitanja što bi ih rado postavio svatko do nas. Jest dobri su mu bili gosti u studiju, jest pamtit će se SP u Rusiji i zato što je s ekrana otišlo Oko sokolovo, neki će se sjetiti i da se Drago Ćosić poskliznuo na tom Svjetskom, ali jedan je Šapit čovjek koje i Zabivakom potvrdio da je prvo ime sportske redakcije HRT-a.

Foto HRT

Evo su mu dali da bude urednikom sportske redakcije. Ako je to način da ga zaustave, pa da im s HRT-a ne ode, neka su mu dali. U tom kontekstu dobro i profesionalno urađena posla, Zabivaku je, nema davno, na sjednici Programskog vijeća HRT-a spomenuo i Dean Šoša, Zabivaku i A-stranu. I u pravu je. To su dva formata kojima je HRT demonstrirala kako može sve kada hoće. No, važi to samo za sport i glazbu. Dalje od toga se u pravilu ne ide.

Pa dok se čini da u informativnom programu ambicije i ne idu dalje od toga da on bude beskrvan, bezbojan, nekonfliktan i za vlast neopasan, pitanje za milijun kuna je zbog čega se štogod sredstava i ambicije ne transferira put obrazovnog, dječjeg, znanstvenog i svakog drugog programa kad je i to obaveza javnog servisa i kad i tamo ima svijeta pametnog koji bi znao napraviti vrhunske uratke.

Evo se i za slijedeću godinu najavljuju veliki projekti mahom zabavnoga karaktera. Zvijezde će pjevati, i The Voice je tu da bi se pjevalo, Milijunaš će biti da se kviza igramo, sve će i opet biti taman tako složeno da dođete kući, dignete noge na fotelju i uronite u zemlju u kojoj problema i nema. Ima samo pjesme.

I IMA istine da je HRT u 2018. godini, više nego ikada, bio kuća iz koje se odlazi. Ne odlaze samo oni što ih publika zna s ekrana, već i tehničko osoblje, snimatelji, tonci, svakovrsna čeljad. Odlazi se onako kako se iz Hrvatska odlazi u Irsku, često manje zbog financija i živahnog tržišta rada, a više atmosfere radi.

Foto Denis Lovrović

Niz je dug, u njemu vrijedna svijeta, ali mudrom čelništvu HRT-a suza nije kanula ni kada je, primjerice, početkom godine odlazio majstor Ranko Stojanac, ni kada je otišla Jelena Pajić, a bome ni kada je pred kraj godine s HRT-a otišla Karmela Vukov Colić. Karmela Vukov Colić, istinsko zaštitno lice HRT-a, ona uz koju nam je počinjao dan, dobar dan i tako godinama.

Otišla je ona iz »Dobro jutro, Hrvatska«, emisije koja je, vrag će ga znati zašto, uz sestrinski »Dobar dan, Hrvatska« biva sve češće platforma za reklamiranje revizionističkih knjiga i format u kojem proklamiraju svakakva čudesa primjerice gorljivo ratuje protiv prava na pobačaj.

Foto Denis Lovrović

Pravo netko reče na onoj spomenutoj sjednici Vijeća, od takvih skandala ne vidi se dobro što HRT ima. A bilo ga je. Imali smo i gledali »Novine«, dramsku domaću seriju Dalibora Matanića, Ivice Đikića i Drugog plana s maestralnim Draganom Despotom u ulozi Ludviga Tomaševića. Pamtit će se »Novine«, ako ništa ono zato što odavno nije bilo televizijskog uratka da je više korespondirao sa stvarnošću. Zaludu autori govorili kako je svaka sličnost sa stvarnim ljudima slučajne naravi, tu se poklopilo koječega taman da svakom tko je gledao bude mrvicu jasnije što to politika jest.

S jedne strane »Novine«, a s druge »Most« i inspektorica Saga, junakinja kakvu bi svako društvo poželjelo, može i za predsjednicu, i premijera, i predsjednika Sabora. Šteta samo što je »Mostu« došao kraj. Dobro je što će »Novine«, valjda će, i treću sezonu. Ima HRT serijala, ima i dobra filma, ima lijepu i mudru emisiju »Što je klasik«, ima Treći element, ima »Puls« da donosi reportaže, ima »Global« i »Labirint« na Četvorci da su čim teže vidljivi. U pameti ostadoše i lijep dokumentarni serijal »Varoški Amarcord« pogotovo ona epizoda o Sinju, ima i »Počivale u miru«, ima Knjaza koji ne staje raditi sjajne stvari poput »Hrvatskih velikana«, ima i film o generalu Stipetiću »General i džentlmen« što ga je HRT-u ostavio Hrvoje Zovko. Ali, bilo je ti i nevješto sklepanih i tko zna zašto naručenih uradaka poput onog »Je li moglo drugačije« koji pokušava doba pretvorbe i privatizacije oslikati posve benignim, ili pak onog »rat prije rata«.

Doneseno je tu i raznih odluka poput one da »Otvoreno« vode četiri voditelja a ne više ‘samo’ dva, taman da se sve razvodni. Ali, ako treba birati onaj kadar koji ostaje za vazda, onda je to bez sumnje slika Ivice Todorića koji trčeći bježi kamerama HRT-a ulicama Londona. Sve je to televizija. A za podsjetnik koliko se brzo stvari događaju, pamte i zaboravljaju, spominje li se itko kako nam je godina praktički počela hajkom na HRT zbog filma Pave Marinkovića »Ministarstvo ljubavi«!? Digle se na noge braniteljske udruge, prozivalo redatelja, upadalo na HRT-e čiji su čelnici jedva odoljeli porivu da ne maknu film s programa i tako udovolje cenzorima. Umjesto toga emitirali su ga u uru od pornića, pa se sve s vremenom i zaboravilo. Bit’ će da je to isto kao i s vlašću, bit’ će da svaki narod ima i vlast i javni servis kakav zaslužuje.

KOMERCIJALA zato gazi utabanim stazama. S RTL-a tako već stiže najava rukometa u siječnju. Imaju oni tu sreću da svake godine rukometaši igraju neko veliko natjecanje, pa će opet Štambuk-Džomba-Šprem zasjesti u studio i udariti na rukomet šalom i pošalicom. I na RTL-u je prošle godine osvanulo novih lica, što ispred kamere, što iza nje, od Željke Gulan do Zoltana Kaboka. Pala je i jedna velika odluka; RTL Danas vode parovi, kako to godinama radi Nova TV. Ana Brdarić Boljat i Ivan Vrdoljak, Jelena Pajić i Tomislav Jelinčić. Ima RTL i Dunju Mazzocco Drvar da suvereno vodi prognozu i prognostičare, ima i »Potragu« kad se na nju nabasa i dobro da ja ima jer da je nama i manje bi se onima koji pomoć trebaju pomoglo, a invalidan sustav činio boljim, ima i RTL Direkt u kojem Zoran Šprajc i dalje, na radost fanova, pleše na tankoj niti što dijeli ozbiljna novinara i stand up komičara.

Foto RTL

I ima, dakako, svoje telenovele i svoje show programe! Dok gledate »Gospodina Savršenog« pokušajte se makar sjetiti tko je Orky! Fanovi i znaju, ma svakom tko pojma nema zamjeriti se ne može ništa. Nije to za dugoročno pamćenje.

S druge pak strane, na Novoj TV se sličnim oružjem održava dosegnuto stanje. Dnevnik im je tako i dalje najgledaniji, Andrija Jarak i dalje sinonim za važno, a Ivana Pezo Moskaljov noćna mora ministra obrane Damira Krstičevića. E, da Krstičevića, čovjeka čije će se rečenice kad tad izučavati na svim fakultetima redom, od škole za pilote kad se bude učilo kako ne kupiti avion, do politologije kad se bude učilo kako ne razgovarati sa sedmom silom, da katedru za književnost i jezik i ne spominjemo. Past će u tu garant kroz godine i kakav deseterac, jer on to zaslužuje!

Ima Nova TV i svoje »Provjereno« i dobro da ga ima jer da ga nema i manje bi se onima koji pomoć trebaju pomoglo, a invalidan sustav činio boljim. A ima Nova i svoje telenovele i show programe. Na stranu pritom slikar koji s onom stvari slika, »Farma« i slična čuda, kad je tu, ako ćemo pravo, na prvom mjestu uspješnica »Na granici«. Scenarist Vlado Bulić i opet je pogodio narodsku žicu, a pogodio je i onaj koji je za glavnu ulogu odabrao vrijednu, talentiranu, dobru mladu glumicu Nadiu Cvitanović. Bilo je dakako na komercijali još koječega, tražila se žena sinu, snivalo o ljubavi na selu, išlo u šopingiranje. Nekada su i sve televizije paralelno hodale taman da se može birati na kojem ćete kanalu gledati recimo kako se Meghan udade za princa. Svega bi, pri čemu je red reći da se među velike u dobroj mjeri ugurala i »mala« televizija, N1 televizija. Mudro je društvo pod komandom Tihomira Ladišića kupovalo svakog valjanog s tržišta novinarskog.

N1 se premetnula u televiziju koja se prva na daljinskom traži kad u državi zagusti jer njihove su kamere posvuda. Kamere i ljudi na koje se nije trebalo navikavati, od Domagoja Novokmeta do Anke Bilić Keserović ili pak Petra Štefanića.

JEDNO se ipak tu za nijansu izdvaja, jer, ako ništa drugo, Hrvoje Krešić je jedini u nas koji je imao čast da mu zbog postavljena pitanja ni manje, ni više nego predsjednica otima mikrofon iz ruke. Možda je Bujanec taj kojeg je zvala na inauguraciju, jamačno ima ona i dražih joj novinara, ali je zato Krešić taj kojem je krenula »krasti« mikrofon.

A Bujanec, kad smo ga već posve neoprezno uopće spomenuli, neka i dalje bude briga Vijeća za elektroničke medije dokle god se u Bujici sipa mržnja i dokle god je voditelju i gostima mu problem zove li se tko Jovan ili Žan. Nego, predsjednica… Kad malo bolje čovjek pogleda, bilo je nje svuda, na svim televizijama i to na razne načine. Ona zna kako biti u kadru.

Da ne bi Luke Modrića koji je u 2018. osvojio ama sve što se osvojiti dalo, ušla bi ona u žestoku konkurenciju televizijskih lica godine. Zapravo, dojam je da nikada češće nisu naši televizijski trudbenici posezali za intervjuima svake vrste s predsjednicom i premijerom. Pamti se tako i do sada u nas neviđena forma kad je sjeo premijer sam kontra svih, ma teško da je ijedan od svih tih razgovora iznjedrio išta na duži rok pamtljivo. Ali, idu neki izbori 2019. a to mi uvijek volimo. Jedne godine Svjetsko prvenstvo, druge kakvi izbori, jedne godine selektor Dalić da u reklami prevrće palačinke, a druge godine kakav dobar predizborni spot. I

kolo sreće se okreće. Jedino što plaši zapravo je onaj zlurad osmijeh na licu pubertetlije na pitanje što je bilo najbolje, a što najgore od televizije u godini što je na izmaku, kazuje: »Najbolji je »Gospodin Savršeni«, a najgori influenceri kod Stankovića!«. Valjda se dijete šalilo!?!