S mjesta događaja

Reporter Nove TV Marko Balen: ‘U mom poslu, nikad mi ništa nije teško’

Edi Prodan

Jedan od najupečatljivijih hrvatskih novinara Marko Balen / Foto Roni BRMALJ

Jedan od najupečatljivijih hrvatskih novinara Marko Balen / Foto Roni BRMALJ

Kako da izvijestim o monterima koji se probijanju kroz vjetar i debele nanose snijega kako bi nekom kraju vratili struju, a da nisam i sam jedan od njih? Jer osim što ne bih mogao realizirati svoj novinarski zadatak, bilo bi mi i – neugodno, govori Balen



Ne, ne morate se pitati što nakon karijere reportera: opet bih volio biti – reporter! Zapravo volio bih biti reporter do kraja života. Novinarskog dakako, prekinuo nas je Marko Balen, novinar Nove TV, jedan od najzanimljivijih hrvatskih reportera nakon što je čuo početak našeg pitanja koji je krenuo, po uzoru na školske »spomenare« po prilici ovako – A da niste…


A moglo nam je to biti jasno i bez njegovog decidiranog odgovora.


Nakon što ga godinama pratimo u najrazličitijim situacijama, uglavnom u informativnim emisijama Nove TV i nakon što su neki od njegovih priloga ušli u antologiju hrvatskog novinarstva – posebice s prirodnih katastrofa za što je nagrađivan primjerice i uglednom, prestižnom nagradom Državne uprave za zaštitu i spašavanje, i to uvijek u cijelosti strasno uronjenog u posao: pa što bi drugo ni mogao poželjeti?!


Predodređen za novinarstvo




– Pretenciozno bi bilo reći kako živim za posao, no potpuno je točno ako kažem da mi u ovom poslu nikad ništa nije teško. Da mi nije bitno koji je dan ili doba dana, da sam uvijek spreman za pokret. Ali, sasvim je sigurno da je takav moj stav i osjećaj potpomognut i organizacijskim sustavom Nove TV. Ja za svoju medijsku kuću imam samo riječi hvale jer apsolutno cijeni novinare, uvijek na usluzi kako bi nam se osigurali optimalni uvjeti na terenu. Istaknuo bih svakako i Kseniju Kardum, koja je prošla sve stupnjeve našeg zanata da bi danas bila na funkciji direktorice Informativnog programa. Uz dakle taj iznimno fino izbrušeni novinarski talent, mogu istaknuti da ima prema nama i jedan vrlo kolegijalni i profesionalni odnos, ističe svoje stavove o Novoj TV Marko Balen.



Kako radimo… jednom smo primjerice pili kavu nakon što smo poslali redovno, uobičajeno izvješće. Ne sjećam se više s čega jer nam je svu pažnju zaokupila tragedija koja se dogodila prigodom ubilačkog udara u alpski masiv pilota Germanwingsa. Malo potom su nas nazvali iz redakcije, a nekoliko sati kasnije bili smo na putu za Francusku. Bilo je u prvim sekundama nevjerice, no koju minutu kasnije pojurili smo po najnužnije stvari i pravac najprije Milano, pa Alpe.


Da, istina, ništa od toga ne bi bilo da nema sjajnog organizacijskog tima na Novoj TV. Pa sad – reportažno novinarstvo ili voliš, ili bježiš od njegovog »nereda« i neizvjesnosti, kako neki tretiraju obaveze koje su nama reporterima uobičajene i nadasve izazovne. Da, moram tu istaknuti i kolegu Andriju Jarka. On je uistinu legenda, novinar fascinantne energije, čovjek koji sam prevaljuje na tisuće i tisuće kilometara godišnje i baš mu ništa nije teško.



Predodređen za novinarstvo moglo bi također stajati u njegovom opisu. Danas je ovaj horoskopski »ovan« točno na koncu »prvog poluvremena« života, puni 45 godina, a da unutar raznih redakcija već ima skoro – 30 godina staža. S obzirom na to da je pohađao riječku talijansku gimnaziju, i to njezin novinarski smjer, nekako je i prirodno da mu je prva bila – Talijanska redakcija Radio Rijeke. Bilo mu je tada samo 18 godina.


– Kad pogledam unatrag, istina je da sam prošao sve tipove medija, pa i skoro sve njihove najeksponiranije kuće. Pisao sam u Večernjem listu, Dnevniku i Slobodnoj Dalmaciji, a od elektronskih medija tu su HRT, RTL i na kraju Nova TV na kojoj sam od 1. srpnja 2005. godine. Kako sam rekao, volio bih tu ostati – do daljnjeg, iskren je Balen.


Reporterski život živi i u realnom životu


Ono što također ide u red zanimljivosti je činjenica da na neki način svoj reporterski život živi i u svom realnom životu. Dogovarajući se naime za razgovor dobili smo vrlo jednostavni odgovor – da, slobodno dođite, tu sam, doma. Na pitanje gdje je to njegovo doma, odgovor je bio:


Od svega me najviše zanima život - Marko Balen


Od svega me najviše zanima život – Marko Balen



– Nedaleko Ravne Gore, u jednom od najviših hrvatskih sela, u Leskovoj Dragi, 800 metara nad morem.


Iako smo bili pomalo začuđeni, nije bilo druge nego put – Leskova Draga.


– Dakako da volim Gorski kotar, u njemu sam napravio nekoliko svojih najboljih reportaža. Ponekad ima osjećaj da sam kroz sve ove godine upoznao većinu njegovih stanovnika, tugujem kad netko od mojih češćih sugovornika izgubi bitku sa životom, radujem se poslovnim uspjesima njegovih ljudi. Kupili smo ovu neveliku kuću prije sedam godina, a od tada ju supruga Ervina i ja uređujemo. Posebno uživam uzgajajući svoje povrće. I da budemo potpuno na čistu: ovo nije vikendica, ovo je moj dom, naglašava Balen.



Kao zadatak na koji sam ujedno ponosan i koji me pogodio istaknuo bih i izvješćivanje iz poplavljene Gunje. Teško je prepričati što se sve tamo zbivalo, no uistinu je s jedne strane tragedija ljudi koji su ostali bez svega bila očajna, da bi se s druge strane koža ježila kad se vidjelo sve one ljude koji su stigli iz svih krajeva Hrvatske kako bi pomogli. S jedne je strane tragedija za koju nikako ne bih volio da se ma gdje opet ponovi, s druge snaga zajedništva i ljudskost koje bih volio mnogo češće viđati u našim »redovnim« životima, ističe Balen.



Koliko to može biti s obzirom na to da je jako često na putu, da izvješćuje s vrlo teških terena te da ih ne napušta sve dok borba s nedaćama traje. Ovih dana, ususret lokalnim izborima, obilazi i manje sredine te donosi reportaže o svakodnevnim problemima s kojima se susreću njihovi stanovnici.


– Dominantni su mi tereni Primorsko-goranska i Ličko-senjska županija, no kad treba, moj je teritorij čitava Hrvatska pa i mnogo šire. Jedini sam novinar moje Nove TV na tom području, no baš ništa od svega ne bi bilo da nisam dio odlične informativne redakcije i tima koji čine i tri vrhunska snimatelja – Andrej Brdar, Dževad Bećar i Mario Kovačić. Na raspolaganju su nam dva automobila s kojima godišnje prevaljujemo najmanje 50 tisuća kilometara. Od toga, ja sam dio tima u najmanje 70 posto »kilometraže«. A ma koliko to na prvu zvučalo pomalo naporno, s vremenom čovjek postane toliko dinamičan da mi je nekoliko stotina kilometara dnevno sasvim prihvatljivo, čak i na slobodnim danima, pojašnjava Balen.


Slobodni dani relativna kategorija


A i ti slobodni dani su vrlo relativna kategorija. Biti dopisnikom znači da novinar mora biti stručan u svim segmentima života. Bilo da je riječ o politici, sportu, kulturi ili crnoj kronici.


– Od svega me najviše zanima – život. Najdraže mi je izvještavati o životnim temama. Lijepim, jer vjerujem kako je život dominantno takav, ali i o svim onima u kojima se ljudi nalaze u nevolji pa im je pomoć neophodne. Izrazito podupirem onaj dio koji ističe kako novinarstvo ima i veliku društvenu ulogu, kako mu je zadatak ne samo izvijestiti o nevolji nego svojim utjecajem učiniti sve da se nepravda ili nedaće izmjene, eliminiraju. Najsretniji sam kada svojim iskustvom mogu povezati one kojima je pomoć potrebna s onima koji mogu pomoći. Kad se to dogodi svoj novinarski zadatak smatram ispunjenim, zanimljiv je Balenov stav.



Na mnogo sam svojih novinarskih uradaka ponosan, no izdvojio bih posao koji, na žalost, godinama obavljamo za poplava u Kosinju, ili onaj kad je Gorski kotar zadesila katastrofa ledene kiše, kad je led okovao i polomio golemi dio šumskog fonda. Znate kako smo u toj situaciji izlazili na teren? Motorna i ručna pila, benzin, ulje za lanac, pijesak, lopata, sol, uže – sve je to moralo u »bunker« jer da bi se probilo do Kozjeg vrha ili Čabra morali smo zajedno s interventnim službama čistiti prometnice zatrpane polomljenim stablima.


Odvraćali su nas od nastavka puta, no naš je odgovor bio uvijek isti – a kako da napravimo prilog ako se ne probijemo do najkritičnije pozicije? Bilo je teško, ali kad se gledateljima pošalje izvještaj, sreća i ponos su jedini osjećaji koji vas preplavljuju, kaže Balen.



Tim zanimljiviji jer se u današnjem otuđenom životu, a ništa bolje nije stanje ni u novinarskom svijetu gdje se odlazak »na teren« nerijetko doživljava poput kazne, Balen zapravo doimlje kao neki »medijski vitez«.


– Iskustvo odlaska na teren je ključno. A kad se stigne tamo i kad adrenalin proradi, kad dobijete verzirane sugovornike, e to je onda pravi novinarski posao. Pa bili snijeg i led, orkanska bura ili paklene vrućine. Kako da izvijestim o monterima koji se probijanju kroz vjetar i debele nanose snijega kako bi nekom kraju vratili struju, a da nisam i sam jedan od njih? Jer osim što ne bih mogao realizirati svoj novinarski zadatak, bilo bi mi i – neugodno, zaključio je u ugodnom ozračju Leskove Drage naš skoro trosatni razgovor Marko Balen.