Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
22. rujna 2018.
Ksenija Pajić

Kraljica hrvatskih sapunica otkriva tajnu duge karijere, sjajnog izgleda, ali i tuge zbog rodne Rijeke

Foto: Denis Lovrović
Foto: Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 12. ožujak 2018. u 7:21 2018-03-12T07:21:00+01:00

Od prvog dana kada sam počela snimati sapunice meni su sapunice donijele samo dobro. I u profesionalnom i u materijalnom smislu. To je moj posao, ja to volim raditi

Editina vila! E da, na setu je baš vila gospođe Edite bila prazna da u njoj možemo porazgovarati s Ksenijom Pajić, našom glumačkom divom koje utjelovljuje Editu u seriji Nove TV »Čista ljubav«. Razgovor, kao i uvijek, ugodan. U njemu, svega pomalo; od činjenice da je ovo deseta jubilarna telenovela u kojoj glumi, do priznanja da će vrlo skoro boja kose i opet biti ona stara.

Editina vila! Bome vam je ušla pod kožu s obzirom da po njoj 'šetate' ima već i preko pola godine.

– Osam mjeseci. Najviše sam snimala baš tu kod sebe u kući, u vili, a onda sam se tu i tamo selila u ove skromnije prostore, haha.

A kakav je Edita lik, nije joj ni lako ići po tim skromnijim prostorima.

– Nije, nije lako. Bude tu svega i svačega, ostajem ja i bez doma i svašta tu bude, no to će gledatelji tek vidjeti.

Hoće li Edita ipak sretno nekako završiti!?

– Pa naravno! Ovo je ipak sapunica. Osim toga u zadnje vrijeme, bez obzira koji je žanr, volim svugdje vidjeti sretan kraj.

Moram priznati da se to i meni događa. Tužni mi krajevi teško padaju. A sve je, manje– više, teška neka tematika, kao da na svijetu ničeg veselog nema.

– A neko svjetlo mora biti, neka nada mora postojati.

Kad smo već ovako krenuli, da vas pitam, je li vas strah!? Imate lijepu, mladu, pametnu, talentiranu kćer, a s druge strane mladost odlazi iz ove zemlje…

– Ja za sebe ne brinem. Imam svoj posao, radim. Nemam straha za sebe, jedino za zdravlje. Samo da sa sam zdrava, da mogu biti tu i pomoći svom djetetu koliko god treba, da sam joj oslonac i podrška. A što se nje tiče, nekako nisam pesimistična. Talentirana je, vrijedna je i ipak vjerujem da će naći svoj put. Ne bi voljela da ode van Hrvatske, ne bi ni ona. Ali, vidjet ćemo što će život donijeti.

Netko sa strane mogao bi sada kazati da su to te vaše dobre godine koje vas čine optimističnom i sklonom sretnim završetcima, no ja nekako pamtim da ste uvijek bili takvi.

– To se tako rodi. Ili, kako mi je rekla jedan doktorica kada sam imala nekih onako više psihosomatskih problemea: »Ma ne, vi ste dobro nasađena!« Haha.

K'o, recimo, loza.

– K'o loza.

Tajna dobrog izgleda

Nešto sitno problema sa zdravljem je bilo, leđa, kičma..

– Nešto malo, ali koliko sam primijetila to je boljka modernog doba, našeg vremena. Vidim da i mlađi ljudi pate od toga. Ali dobro je, sve je u redu što se toga tiče, funkcioniram i nemam nekih problema koji bi me sprečavali u svakodnevnom životu.

E sada ja moram nešto priznat. Osim uloge u »Čistoj ljubavi« dovela nas je vama i činjenica da ste, nema koji dan, na dodjeli nagrada Zlatni Studio izgledali savršeno. Zašto se ljudi iznenade kad vide nekog vaših godina da izgleda sjajno!?

– Haha, ja ne znam…

Zašto vam ja, evo, ne znam ni kompliment dana kako valja jer je danas to skoro pa neuobičajeno da se komplimenti daju.

– Pa meni je to uvijek drago čuti.

Ne znam u čemu je vaša tajna…

– Nema tajne. U tome je tajna, što nema tajne. Nisam radila nikakve korekcije, ako to koga zanima. Malo geni, malo to što živim jedan ispunjen život, zadovoljna sam i sretna bez obzira na sve nedaće.

Nego, telenovele, sapunice, pitanje koje vas ne može mimoići. Vama nikada nije bio problem glumiti u sapunicama. Danas to više nikome nije problem.

– Ja se nadam da je nakon toliko godina stigma sa sapunica valjda skinuta više. Od prvog dana kada sam počela snimati sapunice meni su sapunice donijele samo dobro. I u profesionalnom i u materijalnom smislu. To je moj posao, ja to volim raditi. Naravno da to što radimo radimo i zbog publike, a od publike koju srećem svakodnevno na cesti u svakodnevnom život dobivam samo pohvale.

I to je lijepo. Naravno, svatko ima svoje prioritete i svoj izbor glumački, ali za mene je ovo uvijek bila odlična vježba. Bila sam puno pred kamerama, s puno ljudi sam radila, s puno redatelja, puno glumaca s kojima inače ne bi imala priliku raditi. Znamo da uvjeti u kojima se snima sapunica nisu uvijek idealni i to zapravo u vama potiče jednu kreativnost i snalažljivost glumačku. A dakako da mi je s druge strane važno da imam ravnotežu, da radim i u kazalištu, i na filmu. Možda da radim samo ovaj žanr vjerojatno ne bi bila presretna, ali ovako kako radim u svim medijima sretna sam. Zahvaljujući sapunicama ja sam i u kazalištu riješila neke svoje osobne probleme, nesigurnosti, treme.

Pomogla je sapunica.

– Apsolutno. Brzo ljudi koji po prvi put dođu raditi sapunice shvate da je princip samo u tome da moraš puno raditi, biti vrijedan i profesionalan. To je cijela tajna, nema drugo. Nije to nikakav glamur, nikakva popularnost. To nema veze s tim. I ako netko misli da je to to, onda je na krivom putu.

Ali, kad ste na setu mjesecima vjerojatno ima tu i uspona i padova, boljih i lošijih dana.

– Naravno. Ali, znate što, ova ekipa je sjajna! Uvijek sam radila s dobrim ekipama zato što se uglavnom na filmu i u serijama okupljaju ljudi koji vole svoj posao i rade ga pošteno i profesionalno. Nekako sam uvijek imala sreću. Ova ekipa, ekipa »Čiste ljubavi« posebno! Uvijek bi radila s ovim ljudima, tehnika, glumci, tko god, uvijek bi s njima radila jer su mi oni olakšavali posao. Lijepo je doći na posao među ljude koji te na neki način čuvaju. I to je super. Baš sam ganuta i zahvalna svima.

Deseta uloga u sapunici

Kako ste se vi mijenjali, razvijali uz sapunice? Ovo vam je, ne znam ni sam koja po redu.

– Ovo je deseta. Baš smo prije koji dan Janko i ja brojali. Naravno da sam stjecala iskustvo, znam što me čeka unaprijed, pripremiti se. Nastojim da me neke stvari ne zateknu, da ne padnem u nekakvu depresiju ili očaj. Sve ok.

A i na uloge negativki ste se navikli.

– Evo ovdje sam pozitivka, ali vrlo jedan osebujan lik. I to mi je pomoglo, jer gospođa Edita živi u svom svijetu, ima svoju prošlost i tokom serije se razvija od možda jedne pomalo naivne žene koja se odjednom suočava sa životnim problemima drugačijim. I zapravo do kraja proživljava pravu dramu. Dobro je napisan lik i bio je uvijek inspirativan, tako da sam uvijek imala materijala za odglumiti. Edita nije plošno napisana tako da sam uživala kreirati i radeći na ulozi.

DOBROBIT GAVELLE

Trideset godina u istom kazalištu, kazalištu Gavella. Promijenilo se tu i ravnatelja, politike, repertoara. Evo i sada imate izbore za ravnatelja.

– Tako je, raspisan je novi natječaj za ravnatelja, ili ravnateljicu. Vidjet ćemo što će bit. Moj se život neće puno promijeniti bez obzira tko bude ravnatelj. Ja samo želim, za dobrobit kazališta, da dođe netko tko će htjeti dobro tom teatru i tko će zdušno raditi taj svoj posao.

Osim domaće telenovele Nova TV je afirmirala i tursku telenovelu koja je također jako gledana. Koliko uopće treba ići u tom pravcu, put te poetike što su je turske telenovele donijele?

– Nisam baš o tome previše razmišljala, ali sam znala tu i tamo pogledati turske sapunice da vidim kako to oni rade. I vidim da su jako spretni u tome i da ljudi to gledaju. Očito je ova ekipa odlučila malo ići na tu varijantu tih turskih sapunica i što se tiče emocija, krupnih planova… Čini mi se da je uspjelo. Sudeći po gledanosti, velikoj gledanosti »Čiste ljubavi«, očito se ljudima dopalo.

Deset telenovela, a filmova tridesetak. Što se još trenutno radi, osim »Čiste ljubavi«?

– Snimam drugu sezonu serije »Novine«. Baš idem u Rijeku.

Igrate suprugu gradonačelnika, kandidata za premijera. Tu čak u nas, u svakidašnjem životu, i nemate nekih uzora. Uvijek su te druge polovice naših viđenih političara u drugom planu.

– Nije ni ona u ovoj ulozi eksponirana na van toliko. To su više scene obiteljskih problema, njihovih odnosa u obitelji.

Kako vam je bilo snimati prvu sezonu »Novina«?

– Prvu sezonu sam vrlo malo snimala, samo dva dana snimanja, ali mi je ta dva dana bilo odlično. Dobra ekipa, Dado Matanić, dobri glumci. Tako da se veselim i radu i većoj ulozi.

Više volim ja biti izabrana

Nismo spomenuli kazalište, odnosno, ja bih rekao, to čudo da se za kazališne predstave traži karta više.

– Sjajno je to, super! Danas je zaista teško publiku privući i dobiti, pogotovo u kazalištu. Tako da mi se čini da se sva kazališta jako trude, i što se tiče repertoara, i kvaliteta predstava, a i reklame i propagande. To je jedini način da se publika privuče u kazalište.

U poziciji ste da sada već možete neke uloge birati, ili željeti. Radite li to?

– Mislim da se to uvijek može, uvijek se može razgovarati, doći s nekim prijedlogom, ali ja nekako nemam tu ambiciju. Imam malo otpor prema tome. Nekako, više volim ja biti izabrana.

Bilo mi je drago pročitat da ste aktivni u maloj kazališnoj grupi »Lectirum« s kojom ste obišli mnoštvo onih naših malih mjesta. Čehov, zar ne!?

– Čehov, a imamo i Milana Grgića, imamo Willy Russel, imam ja i svoju monodramu »Shirley Valentine«. Imamo tri, četiri predstave koje žive i koje igramo i to je jedno lijepo iskustvo. Zapravo, ja sam počela s »Teatrom u gostima« kod Relje Bašića, tako da mi je ovo bio nastavak tog jednog putujućeg kazališta. Nije uvijek lako, naravno, naporno je, nekad su putovanja i po zimi, snijegu, ledu, ali je uvijek tu odlična publika, zahvalna publika. Voljela bi da je i češće i više, ali i ovo je dobro.

Koje vas je malo mjesto razveselilo najviše?

– Evo sad sam zadnje bila na Hvaru. Dan prije nego što je zahladilo. Divan dan, sunce, ljudi su hodali u majicama. Bilo je predivno. Sad igramo tri predstave na festivalu Ljube Kerekeša. Pa ćemo putovat; Ludbreg, Ivanec i Novi Marof.

Učila sam od najboljih

Dobro, što vam je to Relja Bašić rekao kada je primjetio vaš talent?

– On je došao gledati ispite na Akademiji. Mislim da mi je to bio diplomski. Došao je i pozvao me da igram u njegovoj predstavi. To mi je zaista bilo fantastično. Zlatno je to bilo doba »Teatra u gostima« kad smo igrali po cijeloj Jugoslaviji. Prošla sam sve republike, razne scene i bila mi je to velika škola. Igrala sam s Borisom Buzančićem, Anom Karić, Ljubicom Jović, sa sjajnim glumcima, učila od njih.

ŽELIM DA SE RIJEKA »DIGNE«

Riječanka ste rođena, baš kao i Lela Margitić koja mi nedavno reče kako joj sve češće dođe da se u Rijeku vrati, jer joj se čini da je sve u njoj humanije, lakše, mirnije. Vuče li i vas što?

– Ja volim Rijeku! Moju Rijeku obožavam. Na žalost, zbog posla ne mogu dolaziti tako često kao što bi htjela, ali tko zna. Ulovim se i ja kako maštam da se jednog dana možda vratim. Ali, ja pamtim Rijeku onakvu kakva je bila prije. Sada dođem, doduše, na kratko i ne mogu imati baš pregled nad gradom, ali to što vidim, nekako sam žalosna. Žalosna sam zato što vidim da su se gradovi digli, Split, Šibenik, Zadar, a Rijeka nekako nije.

Rijeka koja ima toliko mogućnosti, fantastičan položaj, sve. Ako je mogla nekada biti jedan urbani grad, pun mladih i starijih ljudi koji su bili sretni i kreativni, gdje se dobro živjelo, zašto to danas ne može biti!? Svaki put kada dođem u Rijeku bude mi žao. I stalno se nadam da će se Rijeka isto tako dignuti, isto tako procvasti i opet će biti kakva je i bila. Eto, to je moja želja što se Rijeke tiče.

Jesu li to bila ona neka bolja vremena?

– Bila su, sigurno. Utoliko bolja što su mladi ljudi imali više prostora i više prilika. Nije bilo toliko neizvjesno kao danas.

Za pred kraj ekskluziva; po završetku snimanje »Čiste ljubavi« vraćate boju kose na staro!?

– Vraćam se svojoj svijetlo plavoj kosi.

Ova je uloga tražila i tu transformaciju.

– Volim ja transformacije, što se tiče uloga i posla. Žao mi je što nisam tijekom svog rada na ulogama imala i više tih transformacija, možda i malo hrabrijih i drugačijih, ali nitko nije tražio.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila