U slastičarstvu je malo toga odoka. Odoka možeš radit jedan mali dio, ali da bi ga mogao raditi odoka moraš sve drugo savladati savršeno – pojašnjava Žaklina Troskot, članica žirija nove sezone RTL-ova natjecateljskog kulinarskog showa
Sanji Doležal ovaj je angažaman, u neku ruku, njen veliki povratak na RTL Televiziju gdje je onomad radila gledan talk show Sanja.
– Drago mi je. Meni je svaki projekt novi izazov i svakom se veselim. Jednostavno volim to raditi, volim kameru, volim komunikaciju s ljudima. Drago mi je da sam opet na RTL-u, jer uz nju su vezani ti nekakvi moji najveći televizijski uspjesi. I kad su me pozvali s RTL-a jako sam s razveslila, pogotovo ovom formatu, jer sam kao gledatelj zaljubljenica i u ‘kuhaj’ i u ‘peci’. Mislim da je ovo izvrsna prilika i za naučiti nešto, za upoznati super ekipu. Baš uživam – veli nam Doležal.
Ona je tu, kako kaže, na strani natjecatelja, taman da im šapne što treba raditi kad to načuje od žirija, ili ih utješi kad stvari krenu nizbrdo. Samo, tko je tu strog!? Nije valjda opet Špiček!?
– Nije! Vidjet ćemo zapravo kako će gledatelji to doživjeti. Meni su kandidati rekli da bi me doma ponijeli – kazuje Mamut.
– I ja bi te doma ponijela – domeće Doležal.
No, ne treba vam gajiti nadu, ne libi se ni Mamut udijeliti kritiku i kazati kad nešto ne valja.
– Jer naš je zadatak da ih nečemu naučimo, da izađu iz ovog showa s nekim znanjem, iskustvom. To nam je cilj – naglašava Mamut.
Valentina Mišković posebna je natjecateljica i zbog činjenice da, ako smo dobro zapamtili, ima; dva shih tzua, irskog setera, dva turska ovčara i šest mačaka! Kristina ima shih tzua Roka, a za sve njih se odma u prvoj emisiji napekla posebna zdjelica s keksićima.
I bome neki marno uče, poslušaju savjet pa ga i primjene, makar vremena treba da se nova znanja usvoje. Premda iza sebe ima već nešto kulinarskih formata, priznaje Mamut kako je jedno kad u studiju vodiš monolog, a drugo kada si među toliko ljudi. Bilo je, kaže, malo treme na početku. No, uz ovakvu ekipu sve je leglo brzo na svoje mjesto.
– Ludilo smo ekipa. Super smo. Svatko ima nešto svoje, pa se to fino izbalansira – veli.
I Troskot kaže isto. Pri tom hvali Špičeka koji ih je dočekao kao pravi domaćin. A što se natjecatelja tiče, društvo je, kaže, šaroliko. Ima onih s talentom, ali bez ambicije da karijeru grade dalje, ima i kandidata koji su iznenadili umijećem i vladanjem nekim tehnikama, a ima i onih za koje se i ne zna uvijek što rade.
– Ali, ako poslušaju sve što im govorimo, ako će koristiti nova znanja i ako to što im govorimo prihvate kao savjet, a ne kao kritiku, mislim da će izaći odavde kao bolji slastičari. Nijedan član žirija nikog ne štedi, ne ustručavamo se dati savjet, a na njima je da li će to upijati k’o spužvice i primjenjivati – ističe Troskot.
Tu je bio trenutak za logično pitanje; ako u kulinarstvu hrvatski puk najčešće griješi kad prekuhava namirnicu i tako u njoj ubije sve što vrijedi, koja je najčešća pogreška kad se kolače radi?
– To što rade odoka! – k’o iz topa će Mamut.
– U slastičarstvu je malo toga odoka. Odoka možeš radit jedan mali dio, ali da bi ga mogao raditi odoka moraš sve drugo savladati savršeno – pojašnjava Troskot.
– Sve mora biti egzaktno. To je ono najbitnije kod slastičarstva. Znači, pratiti recept, pogotovo u početku ako pričamo o amaterima. Treba paziti na gramaže, treba vagati i jaja i sol, apsolutno sve da bi svaki dan imali konstantu – dodaje Mamut.
I da, ako se i čini da s obzirom na vitku figuri njih dvije ne jedu uopće kolače, nije to istina. Odnosno, možda katkad i dođe do zasićenja, ali se zato, kako je i red u kulinarstvu, apsolutno sve proba u svim fazama pripreme, da se negdje ne dogodi propust.
Natjecatelji kolače peku u parovima. Dinamčnije je, lakše ako su koordinirani. Neki su se sterotipi o parovima u ovoj kuhinji već srušili.
Elizabeta Vrban i Admira Eibek su riječka svekrva i snaha! I začudo, kontra svim očekivanjima, njih dvije funkcioniraju savršeno.
– Svekrva i snaha, pa da je savršeno? Kako!?
– Lijepo – smije se Admira.
– Jer smo dvije normalne žene – na to će Elizabeta.
– Normalne su i druge, pa najčešće zaiskri – kazujemo mi.
– Znate što, ja sam na nju jako ponosna. Ona moga sina usrećuje i ako je moj sin sretan i zaljubljen, pa kako neću biti sretna što ima takvu ženu! – zaključuje ovu temu Elizabeta, taman da se nema više što ni oduzet ni dodat.
Inače, veli nam snaha, njih dvije ne peku skupa kolače. Prijavile su se više zbog Elizabate i njenog slastičarskog umijeća. Admira je zadovoljna svojim ponašanjem pred kamerema, treme tu nema. Elizabeta zato uz štednjak pjeva kako onoj kojoj je profesija pjevanje i dolikuje.
– Pjevanje je umjetnost kao što je i pečenje kolača umjetnost. Moji kolačići idu uvijek uz muziku, zato i oni pjevaju. A koja je najbolja pjesma za raditi kolače? Fly Me To The Moon! – ne dvoji Elizabeta, vokal trija znakovita imena Trio Candy’s.
Nisu, međutim, njih dvije jedine predstavnice Primorja. Valentina Mišković i Kristina Pilko Demirkiran također misle ozbiljno.
I njih dvije imaju zanimljive živote. Kristina je, primjerice, bila bakljonoša, nosila olimpijsku baklju u Londonu na Olimpijskim igrama 2012. godine, a uz to je i već desetljeće i pol sutkinja kickboxinga! »Pa ti novinar vidi kako ćeš pisati«, pomisli novinar.
– Ne treba vam se plašiti, ja vam mogu samo pošteno presuditi – smije se Kristina.
Valentina se, pak, udaje na Badnjak! Zapravo, to vjenčanje je u dobroj mjeri i ‘krivo’ što su se našle u showu.
– Još u ljeto sam joj obećala da će imati nezaboravno djevojačko večer. Samo joj nisam rekla da neće biti jedna djevojačka večer, već njih nekoliko – pojašnjava Kristina.
– I sve radne – dodaje Valentina.
– I javne – na to će Kristina.
No, to je, dodaju bio samo jedan razlog za prijaviti se. Znale su, kažu, da funkcioniraju dobro u timu, pa su to htjele dokazati i sebi i drugima. Uglavnom, Valentinin budući suprug se usrećio, jer ako itko kolača zna napeći onda je to njegova buduća supruga. A dođu li do finala branit će boje Primorja, Kvarnera, ako ništa zato što su im fritule ispale prije koji dan loše, jer je, ne dvoje, recept po kojem su morale raditi bio miljama daleko od onog na koji su navikle.
Marijana Šustić i Dubravka Kolarić su iz Zagreba, kolegice su s posla, iz jedinice za zadržavanje i prepratu. Pojednostavljeno rečeno, ta je jedinica ona prva instanca na putu između Državnog odvjetništva i policije. Njih dvije paze na uznike sred ćelija dok ih ne preprate ili na sud, ili put Državnog odvjetništva. Pa, ako je straha od kickboxing sutkinje, kako ga neće biti malo i od pripadnica organa reda.
– Ma kad dođete do nas morate se samo razniježiti i opustiti – smiju se njih dvije.
Kažu kako im je posao čak i kreativne naravi, jer sa svakom osobom se drugačije moraš ponašati. Ali kad smo već kod kolača i posla, može li se, k’o na filmu, turpija u kolač sakriti!? Ne može, na prvu će. A mogli bi stavit uz turpiju i plan bijega, na druga će. Zvat ćemo ga kolač izneneđenja, smiju se.
Njihova ljubav prema kolačima zato je puno ozbiljnija stvar. Pače, kad se dogodi mirovina, rado bi otvorile nešto svoje da mogu kako kažu, svog kreativnog kulinarskog zmaja pustiti van!
– Ako dođemo do finala branit ćemo i boje Krka, imat ćemo Krčku kneginju. Zapravo smo i zamislile da kroz cijeli show naglasimo da postoje u Hrvatskoj jako dobri specijaliteti i recepti koji su možda već zaboravljeni. Mi smo neke izvukli iz zaborava – naglašava Kristina.
Elem, »Tri, dva, jedan – Peci« i riječki bazen koji ima jake dvije postave u kojima su i svekrva i snaha u slozi, i pjevačica, i one koje će se pred kraj showa udati, baš kao i Kristina koja će iz studija ravno na obranu poslijediplomskog rada. Riječko finale!? Zašto ne! Makar, bitno je ipak nešto drugo.
– Znate što, mi smo zadovoljne već da smo ovdje. Upoznale smo divne ljude, lijepa je atmosfera, naučile smo od žirija par stvarčica koje nismo znali i štosnih recepata. A najljepše je naše međusobno druženje, jer ljudi su stvarno super i lijepo nam je – veli tako Elizabeta.
