Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 26
Sutra: 7° 7° 26
20. studenoga 2018.
Blog

Kauč perspektiva Siniše Pavića: U ime Oca i Sina i Miše Kovača

Foto: Reuters
Foto: Reuters
Autor:
Objavljeno: 20. svibanj 2018. u 8:09 2018-05-20T08:09:25+02:00

Martina Dalić dala je ostavku. Premijer i ona zajedno su izašli pred novinare da objave kako je sve vezano uz Agrokor obavljeno sjajno, ali eto, percepcija nije najbolja, a percepcija je, reče Dalić, u politici najvažnija. Da percepcija, a ne, recimo, poštena igra, ili takvo što. Ali, ajde. Ima tu nešto drugo što kod ovih izvanrednih obraćanja redovito iritira. Zašto, svega mu, nikad ne započnu u dogovoreno vrijeme!? Zašto vazda kašnjenje makar od desetak minuta? Nije valjda da neki skriveni dramaturg pumpa atmosferu koja je ionako užarene. Ili je to i opet samo demonstracija sile i moći. Može im se i kasniti, pa što ne bi.

Bivše potpredsjednice i bivšeg joj šefa bilo je proteklih dana na malim ekranima u prekomjernim količinama, njega pogotovo. Prvo razgovor za jednu, pa za drugu, pa za treću nacionalnu televiziju. Onda, vrag bi ga znao zašto, pokušaj da se odglumi francuskog predsjednika Macrona i razgovara s četiri odbrana novinara četiri odabrana medija. A na koncu eto nam i afere s Hot-mailovima i još jedne potvrde da premijeru treba poprilično dana prije nego sagleda situaciju, pa kako tako 'presječe'.

Brz je bio samo onomad kad je pozvao tajnicu da napiše razrješenja Mostovaca ministara. Sve drugo je nadugo i na široko. Nego, čavrljanje u petero; je li se isplatilo, je li mu popravilo rejting, otkrilo nešto nova, dalo nam razloga za smijeh, vjeru, optimizam!? Možda bi se štogod od pobrojanog i dogodilo da isti dana nije krenula na Index.hr objava prepiske Martine Dalić i njene Borg ekipe. Ako su ga tu večer od neviđena formata novinari mrvu i poštedjeli, dan kasnije samo su mailovi bili tema. Sutradan o intervjuu nije pričao nitko, taman da u pameti ostanu tek mali bizarluci, recimo činjenica da je netelevizično bilo gledati novinarima i novinarkama u leđa veći dio prijenosa.

Ili gorka istina da je telenovelu na Novoj TV gledalo dvostruko više svijeta, baš kao i činjenica da je jedna TV kuća zbog sapunice mogla mrtvo hladno reći da je forma a la France ne zanima. A opet, ne repetira Ranko svaku večer u seriji pištolj, Ranko kojeg igra Momčilo Otašević, a ne, kako se nižepotpisanom činilo, Janko Volarić Popović. Premijer nam, čini se, nije interesantan. Bit će da smo sve što treba odavno čuli. Marketinški stručnjaci vele pomirljivo da politika više nije seksi. Bilo bi to u redu da smo u zemlji blagostanja. Ovako, najblaže rečeno je i čudno i brine taj posvemašnji građanski neinteres.

Uglavnom, pade Dalić mada su je neki u zvijezde kovali, ljulja se premijer, nikakva nam oporba, ali ako je s kruhom i gadno, eto nam igara. Eto nama Eurosonga, prije nego nakon Dalić uperimo oči u Dalića! Svega je tu bilo na pozornici u Lisabonu, k'o što i uvijek svega na Eurosongu bude. Hrvatska je doživjela neuspjeh, ali je zato Jacques Houdek vodio bespoštedni rat na društvenim mrežama ne bi li priredbi obranio čast. Pobijedila je predstavnica Izraela koja se ne libi priznati da kokodače koliko i pjeva. Ilija Jandrić, novinar N1 Televizije, tu je pobjedu odavno predvidio. Čovjek prati i voli Eurosong.

Dajte Iliji da bira tko će nas predstavljati! Čovjek zna. Bude li opet birao netko tko ne zna, lako bi nam se moglo dogoditi ono što su u RTL Danas snovidjeli, da nas Goran Aleksić, zastupnik SNAGA-e, naokolo pjesmom predstavlja. Ne samo da je Aleksić pjevao, nego je njegov nastup znalački ocijenio žiri u sustavu; Miro Bulj, Sabina Glasovac i Furio Radin. On pjevuši u Saboru, oni plješću. Nadrealno i neprepričljivo, k'o neki Knjaz za siromašne. Lijepo je znati da su zastupnici ljudi od krvi i mesa, da se znaju podružiti, zapjevati, ali zašto li je samo Aleksić poželio biti Eurosong pjevač i tko će ga sad shvatiti ozbiljno, ostaje misterij u vjekove. Šteta što ga Stanković u nedjelju i to pitao nije. I još je za kandidaturu otpjevao pjesmu na ruskom. Čudesa, čudo zbog kojeg snimalicu zlata vrijedi imati!

I kada se sve zbroji i oduzme, jasno je da su vremena taman takva da se »Hrvatski velikani« čine jedinim svjetlom u mračnom tunelu. Serijal Roberta Knjaza je na žalost, nikada brže, došao kraju. No, kraj i priča o Ocu Domovine Anti Starčeviću, ostavio je dijalog koji je sve. S jedne strane Knjaz, s druge klinci u Karlobagu.

– Ako je Ante Starčević Otac Domovine, tko je Sin!? – pita Knjaz.

– Mišo Kovač – na to će momče!

Napustio nas je Zlatko Bourek. Ostao je Baltazargrad. Pobjeći tamo bilo bi spasonosno, jedino smisleno.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka