Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
12. studenoga 2018.
Propitivanja i znanja

Komentar Kauč perspektiva Siniše Pavića: Nevježa i Krleža

Kauč perspektiva Siniše Pavića: Nevježa i Krleža
Kauč perspektiva Siniše Pavića: Nevježa i Krleža
Autor:
Objavljeno: 9. prosinac 2017. u 10:44 2017-12-09T10:44:29+01:00

Elem, »Volim Hrvatsku«. To je nedjeljni kviz HRT-a za kojeg se dade svašta naučit. To je kviz koji pokazuje kako to HRT lovi korak s konkurencijom. Ako može Nova TV netom nakon svakog »Supertalenta« odaslat naokolo čitabu tko je dobio, tko oduševio, a za koga gledatelji misli da je zaslužio proći a nije, baš kao što RTL šalje medijima sastav svakog jela kojeg su pohvalili ili iskritizirali Špiček i društvo, onda može i HRT promptno obavještavati puk koji je Navojec odnio pobjedu.

Samo, vidi se da je HRT tek započeo s tom praksom jer ako im je do publiciteta bolje bi bilo da umjesto informacije tko je pobjednik zadraškaju maštu čitatelja s onom 'starom koja kaže – nećete vjerovati što nije znala Ana Gruica!

E, da, pitanje tko je napisao »Povratak Filipa Latinovicza« zaslužilo je odgovor: »Dalje«. Ooo, kakva se samo rasprava dan poslije otvorila na društvenim mrežama gleda neznanja, ako već neka trema nije u pitanju. Samo, kako će bit trema u nekog tko je glumica, a i kako će bit neznanja o Krleži kad si glumica!? A i kakva nam je to školski sustav kad ne zna mladost tko je pisac!?

A i trebali znati išta itko kad ima google. Uglavnom, da se na javnom servisu ne trude ostati dostojanstveni u svojoj u načelu prizemnoj nakani da zasluže koji klik, lijepo bi navabili puk na neznanje. Ma, bit će i to, htjeli ne htjeli, jer današnji konzument i pita i traži Gruici slične.

Na neki način ovaj je književno glumački kiks označio povratak televizijskih programa u onu neku nazovi normalu. Na RTL-u se i opet mršavi na način koji bi mnoge teškaše mogao baciti u još veći očaja, na Novoj TV trči od domaće do turske telenovele, dok HRT i opet uporno i ustrajno prenosi skijanje svake vrste baš kao da su Kostelići još uvijek u top formi.

To pak hoće reći da su trebala proći ravno tri dana da se prestane govoriti o samoubojstvu Slobodana Praljka pred haškim sudom, makar se činilo da će o tome TV pregaoci govoriti mjesecima bez prestanka. Istina jest da je izravan prijenos iz haške sudnice televizijski kadar koji je obilježio cijelu godinu, istina je i da nitko na takvo što nije bio spreman, ali istina je i to da su svi naši TV nakladnici zapravo pali na ispitu, pa čak i N1 televizija koliko god se trudila biti profesionalna.

Umjesto objektivnosti, umjesto rasvjetljavanja svega sa svih strana, tu se mahom zauzela jedan strana. Tema preozbiljna i prezapaljiva tretirala se navijački u većoj ili manjoj mjeri. Vapaj za Hrvatskom, spomen Sokrata, žestoka obrana tečevina od Tuđmana na ovamo, smjerna potraga za onima koji ne dvoje kako je cijeli svijet protiv nas… Čak i u emisijama koje streme biti zabavne i informativne za cijelu obitelj redali su se tronuti umirovljeni generali i svirale budnice.

Stoga ne čudi da je vijest nad vijestima koja se ponavljala jedno milijun puta bila je ona se predsjednica hitno vraća s Islanda. Javni servis je, dakako, išao najdalje u tom vjernom praćenju linije zacrtane s vrha. In memoriam jednu večer i dokumentarac redatelja Praljka. In memoriam drugu večer i igrani film kojeg je režirao. Program se mijenjao u hodu.

O samoj presudi više nije govorio nitko. O žrtvama, nitko. O krivnji, nitko. Kao da su svi trudbenici jedva čekali neki razlog za patos i epiku. A moglo je i drugačije, elegantnije, objektivnije, trezvenije. Ili nije, s obzirom da su sve redakcije koje su to pokušale zasuli mejlovi i sms-ovi u kojima im se prijeti na najgore moguće načine. Sva to da bi za tri dana prva vijest bila tko će zasjesti na čelo Hrvatskog nogometnog saveza. Jer kako reterira premijer, tako se i tv žito povija.

HNS će dobiti novog ili starog predsjednika, nogometni fanovi će se morati čim prije pomiriti s tim da reprezentacija igra na nekim drugim kanalima, a ne na HRT-ovim, a mali i vrijedni formati ostat će i dalje negdje u zapećku da ih nađu najodaniji fanovi makar bi lijepo bilo da ih barem javni servis približi čim većem broju ljudi. Ima tako HRT i radio, ima žilava nekog svijeta koji se ne da mainstreamu već bira i radi vrhunska djela koja traže i koncentraciju i pažnju i promišljanje. Ljubica Letinić i Lana Deban zaslužile su priznanje.

Emisija »Zvuk u Gradu« čije su autorice, nagrađena je na međunarodnom natjecanju najboljih tonskih snimaka javnih medijskih servisa Taktons, pa je i ponovno emitirana u radijskom ciklusu »Oda-birano« urednice Ive Lovrec Štefanović. Na internetskim stranicama HRT-a u najavi emisije između ostalog stoji: »Svijet je pun zvukova. U carstvu uha svi zvukovi su važni, čak i oni koje smo nehotice prečuli«.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka