Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
26. rujna 2018.
Blog

"Kauč perspektiva" Siniše Pavića: Mmm, hmmm, grhhh, mrrr...

Foto: Denis Lovrović
Foto: Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 21. travanj 2018. u 8:03 2018-04-21T08:03:00+02:00

Trebao je to biti vikend iz snova, kičast posve, prepun nezdrave hrane i maratona od epizoda nove sezone »Shoping kraljice«. K vragu, svatko ima svoje male slabosti, pogotovo kad je u formativnim godinama, kritičan, sarkastičan, ironičan i svakakav, toliko da mu se muke po šopingu dama što ne dvoje da o kupovini odjeće znaju sve, čine zabavne i smiješane. I bi sve; kauč, dekica, kokice, gazirano. I krene slika, a bome i ton. I pojavi se na ekranu Robert Sever. I sav interes na naglo splasne!?!

– Nećeš gledati!? – u čudu će skrbnik koji misli da malo reality formata ne može odgoju štetiti.
– Neću. Dosadno mi – na to će ona.

Eto ga što se dogodi kada format vežeš uz čovjeka. Ode Borut Mihalić, dođe Robert Sever i odmah dosadno. A na prvu sve isto, oba, recimo, s onim modernim, (pre)njegovanim bradama. Ma, ima nešto u glasu, ili gardu, humoru što je sad drugačiji. Ili je to, ili je u pitanju neskrivena želja autora svih tih dugovječnih formata na komercijalnim postajama da svaku novu sezonu učine senzacionalnijom, spektakularnijom, pa još toliko da se sve na koncu, polako i sigurno, opasno približi grotesci. Drele kao Cher u uratku Nove TV »Tvoje lice zvuči poznato. Ajde, bilo je i luđih trenutaka, ali svega mu, dokle!?

Kandidatkinje RTL-ova čeda »Ljubav je na selu« koje ciče od veselja kad zasluže odlazak na farmu i gacanje u štiklama po velikom blatu. Ajde, vidjelo se tu i do sada svašta, ali je li baš to onaj pravi vab!? Plašiti se svega što nas čeka kad za koji dan majka poželi oženiti sina u showu Nove TV, mudro je i pametno. A kada je tako, onda se RTL-ov show s pjevanjem zvan »Zvjezdice«, u kojem djeca pjevaju, čini još kao milost s nebesa, koliko god sa strepnjom gledali sve te klince i klinceze što im se srca slamaju kad vide da ne mogu svi biti Mia Negovetić.

Sve je to u nas zapelo na prvom dojmu, na efektnoj šali i pošalici. Čelnik HSS-a Krešo Beljak sjeo je u stolac preko puta Ace Stankovića, onako frajerski kako jakom oporbenjaku i dolikuje, a od svega što je govorio ostade zapisano samo to da neće odbiti travu domaću kad mu je ponude. U toj rečenici bar ima života. U televizijskom ispovijedanju Ivice Todorića na N1 Televiziji ne bi života ni malo. Čast trudu Domagoja Novokmeta da se dočepa Londona i Todorića, ma tu se nema citirati što. Ali zato ima fenomen! Kad zatvori čovjek oči, kad ne vidi sliku već samo čuje glas, dogodi se čudo! Todrić zvuči isto ko Zdravko Mamić! Kako, zašto i što nam to govori, pitanje je za psihologe, komunikologe i tarot majstore.

Sva ta priča o Agrokoru ionako je odavno zašla u sferu kada običan puk ne razumije ništa. Najbolje je to sažela ekipa News Bara podarivši nam ekskluzivno obraćanje novinarima povjerenika Fabrisa Peruška. U njihovoj režiji tu se čije samo: »Mmm, hmmm, grhhh, mrrr...

I tako to nekako i je, nerazumljivo skroz svima osim kolegi Laušiću, taman kako treba biti da nakon jedno dvadeset godina, u nekakvom dokumentarcu glavni akteri naknadno pametuju što je to Agrokor bio, onako kako nam evo drugi ponedjeljak za redom na HRT-u svoju istinu o privatizaciji i pretvorbi serviraju Kutle, Pašalić, Škegro. A dok su oni na Prvom, na Četvrtom je »Labirinit« i prilog o seksualnom zlostavljanju u samostanu Svetog Frane u Splitu. Možda je naivno, no sve se čini da je to što se skrilo na Četvorci kudikamo važnije od toga što se nakon svih tih godina 'transparentno' servira na Prvom.

E, da, program, brza reakcija, mrvu sentimenta... Napustio nas je veliki Miloš Forman. Možda je promaklo, ma nigdje njegova filma, onako van reda i redoslijeda, da mladost vidi što je film. Otišao je i jedan od braće Taviani. Vittorio. Na sreću, Dean Šoša je njihove filmove znao ugurati na Treći. Nego, Dean Šoša, onaj koji se krajnje neopreznom novinarskom uporabom stilske slobode našao za prošle kolumne u istoj rečanici sa škaricama Ronaldovim, dakako prije nego je sudac s kantom za smeće na mjestu srca pogurao Real u polufinale Lige Prvaka.

Nije se Messijevom fanu svidjelo. I ima pravo da se ljuti onaj koji veli: »Real valja spominjati uvijek i isključivo u lošem kontekstu, kao simbol svog zla koje postoji u svijetu i nogometu. Real je gori od Crvene zvezde, Partizana pa čak i Obilića, u doba kada je spomenutim dirigirao Arkan.« Stoga, iskrena isprika, sve u nadi autora ovog teksta da će ga ona izbaviti od devetog kruga pakla kojim trče oni koji su vidjeli samo škarice, ne i da su Ronaldove.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka