Voditeljica i novinarka

Iva Pavletić Crnić, “dežurna plavuša” u eteru Radija Rijeke: Za sada plivam u “Moru”

Ivana Kocijan

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Ne plešem kako drugi sviraju, imam neki svoj ritam – rečenica je po kojoj je dobro poznata



Ne plešem kako drugi sviraju, imam neki svoj ritam – rečenica je po kojoj je dobro poznata Iva Pavletić Crnić, »dežurna plavuša« u eteru Radija Rijeke čija »ljubavna veza« s radijom traje već gotovo deset godina. Simpatičnu voditeljicu i novinarku osim na radiju možemo čuti, i vidjeti, i u emisiji »More« za koju radi priloge iz riječkog studija.


– Sljedeće godine bit će deset godina otkako sam na Radio Rijeci. Kao da je jučer bilo kad sam prvi put došla u Talijansku redakciju. Tada mi je šefica bila pokojna Agnese Superina, ona me uvela u posao, naučila me osnovama novinarstva, informativnog programa. Kasnije je njenu ulogu u talijanskoj redakciji preuzeo kolega Andrea Marsanich. Na ideju tadašnjeg i sadašnjeg Glavnog urednika programa Alena Čemeljića krenula sam i u voditeljsku avanturu u eteru Radio Rijeke uz kolegicu i prijateljicu Irenu Vladić s kojom sam godinama vodila »Crockodil«.


Sve ono što sam kasnije naučila, naučila sam od najboljih – s Josom Krpmotićem s kojim sam u paru jedno vrijeme vodila jutarnju šihtu četvrtkom, naučila sam da u ovom poslu ne postoje okviri, granice, osim zdravog razuma i dobrog ukusa. Danas skačem iz formata u format, radim sve što posao od mene zahtijeva, od informative do zabave, od hrvatskog do talijanskog jezika, a slušateljima radim društvo ponedjeljkom popodne, četvrtom ujutro i subotom popodne. Snalazim se i pred televizijskim kamerama surađujući za emisiju »More«.




Poseban je gušt raditi za »More«, rođena sam i odrasla uz morske štorije, tata mi je kapetan, pomorstvo mi je prisutno u obitelji, a osim toga, velik sam lokalpatriot i mislim da u našem primorskom kraju ima puno zanimljivih priča koje treba ispričati.


Na televiziji ste radili i u emisiji »Subotom ujutro«?


– Da, javljala sam se uživo iz Rijeke i pratila zanimljivosti iz našeg kraja pod šefovskom palicom Nevene Rendeli s kojom je bio gušt surađivati. Ona je prava šefica i točno zna što želi. Kad imate nekog tko ima jasne ideje i ciljeve, znate što vam je činiti. Da se ponovi, ne bih imala ništa protiv.


No, radio je ipak vaša prva ljubav?


– Da, ta ljubav traje već deset godina. Još uvijek osjećam leptiriće u trbuhu svaki put kad se upali mikrofon. S radijom još uvijek svakodnevno doživljavam pravu romansu. To je vatra, strast. Radio je čarolija, daje vam neku vrstu anonimnosti, svako čuje vaš glas ali stas može samo zamišljati. To je čarobna kutijica. Ako volite taj posao, ako imate strast prema radiju, slušatelji to osjete. U radijskom poslu prava sam štreberica. Uvijek kažem da je dobra i kvalitetna priprema pola posla. Lako je improvizirati kada ste se pripremili. Ne znam koja je formula za uspjeh, ali znam koja je formula za neuspjeh, a to je da se želite dopasti svakome. A to je nemoguće. Neki vas vole a neki vas ne vole. Spremna sam na pohvale ali i pokude. Bolje i loša kritika nego nikakva kritika. Barem znate da vas slušaju (smijeh).


Radijski slušatelji uz vas su četvrtkom od 6 ujutro.


– Da, od 6 sati vodim ranojutarnji program »Pod vrućim plahtama«, za one koji se rano ustaju. Kod mene sve kreće eksplozijom (smijeh). Dotaknemo se u tom terminu aktualnih, vrućih tema, seksa ili politike, ovisi što se nudi u tom trenutku, ali to su dobitne kombinacije. Posebno volim »pročačkati« po politici. Materijala definitivno ne manjka. Mislim da smo zaboravili da su političari tu da služe nama te da su podložni kritici. No uvijek ima onih kojima se to ne sviđa.


Dosta ste provokativni?


– Da, znam biti dosta provokativna. Ponekad možda i malo više no što bi trebalo, ali zafrkancija i satira ne trpe cenzuru – ili se šalimo ili ne. Mislim da u 21. stoljeću ne bi trebalo biti nedodirljivih, pogotovo među onima koji dobivaju plaću iz našeg takujina. Odgovorna sam za ono što kažem, ali ne i za ono što drugi misle. U našim medijima nedostaje šale, pogotovo one na račun politike. Ja sam živjela u Italiji i tamo je to normalno. Nerijetko završim kod šefa na razgovoru, na tzv.


Konstruktivnom razgovoru (hahaha), ali fućkaš emisiju i novinara oko kojih se povremeno ne diže prašina. Bolje dizat’ prašinu, nego gutati prašinu (smijeh).


Kažete kako svaka emisija može biti zanimljiva ako se urednik potrudi. Kako zainteresirati slušatelje?


– Zabavni su sadržaji uvijek zanimljiviji i slušaniji, ali i emisija o kulturi može biti zabavna i zanimljiva ako je date u ruke entuzijastu koji zna i želi napraviti zanimljiv sadržaj. Kad bi svatko od nas imao priliku raditi ono u čemu je najbolji, utrostručili bismo slušanost, no taj luksuz više nemamo. Sad moramo biti najbolji u svemu što radimo, bez obzira radi li se o izvještaju s place ili vrućim političkim temama… Tako da ja u istom trenu moram znati koliko koštaju pomidori i krastavci na placi, ali i sve detalje o izborima (smijeh).


Osim što morate biti dobro informirani, morate biti i dobro organizirani. Koja je vaša tajna što se toga tiče?


– Ja kažem da iza svakog uspješnog muškarca stoji jedna žena, a iza svake uspješne žene stoji njena mama koja joj čuva dijete. Da nema nje, možda bih koju šihtu i prespavala (smijeh).


Ležernim temama možete se baviti u subotnjoj šihti u sklopu koje vodite i popularnu »Glistu«.


– Volim raditi subotom popodne, to je dan za zafrkanciju. Svaki format zahtjeva određeno ponašanje, ali subota je stvorena za show.


Kako je voditi »Glistu«?


– Ja sam završila političke znanosti, specijalizirala međunarodnu politiku i kao pravi diplomat sa zadovoljstvom vodim »Glistu« (smijeh). Potrebne su dobre diplomatske vještine da bi mogao kvalitetno komunicirati sa slušateljima. »Glista« je dinamiča, zabavna, prava eksplozija dobre vibre. Radio mora biti dinamičan.


Tijekom svih ovih godina sa slušateljima ste razvili poseban odnos. Zasigurno pamtite neke od njih…


– Pamtim mnoge divne ljude, ali trebalo bi mi barem desetak stranica da samo neke situacije izdvojim. Sa slušateljima sam se smijala i plakala, veselila se njihovim uspjesima i tugovala zbog teških situacija koje su proživljavali. Sretna sam ako im na bilo koji način mogu pomoći. Ponekad sam i prijateljica, psihologica i zabavljačica. Ako treba, kuham i ručak (smijeh). Ah bilo je svega kroz ovih deset godina, i bračnih ponuda, i ljubavnih pisama, i uglazbljenih pjesama…


Budući da vas gledamo i u emisiji »More«, hoćemo li vas možda uskoro gledati i u nekim drugim televizijskim emisijama?


– Za sada plivam u »Moru« i to mi je onako za dušu. Možda se ukaže i neki zabavni show, nikad se ne zna. No, ipak u zagrljaju radijskih valova za sada nalazim najveće zadovoljstvo.