Raskošno pirovanje Velimira Bujanca, zborsko pjevanje gostiju na svadbi što bivših što sadašnjih TV zvijezda, Irma što poplavi obale Amerike ili pak poplave koje su poharale Zadar, sve to legitimno ulazi u konkurenciju za naj događaj proteklog tjedna. Ma, vrag je u detaljima. A detalj nad detaljima bila je ipak i prije svega jedna kravata i jedna ukinuta emisija, barem kad o televiziji govorimo.

Kravata! Ona s cvjetnim uzorkom, ona što ju je vezao bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, ona koja je svojim šarenilom stremila unijeti svijetla u Otvoreno koje priča o ustaškom pozdravu skovanom na ploči, ako to već nije neka pobjednička simbolika u onog tko je Tita srušio. Pod bradom bivšeg ministra rascvalo se hiljadu cvjetova. Jedina zamjerka mogla bi biti ta da je preuska, ali uzorku se nema što prigovoriti. Hasanbegović se jako približio onome što je za gostovanja u Otvorenom onomad za vratom imao kolega novinar Boris Rašeta. Vrag će ga zapravo znati, možda je bivšem prvom čovjeku naše kulture to i bila namjera, biti bolji od Rašete. Samo, čast Hasanbegoviću, ali Rašeta je nedostižan uzor, rijetko viđen polivalentni igrač na ovim prostorima, čovjek koji je bogom dani talent za sve, pa tako i za idealan odabir vesele kravate za ova tmurna vremena.

TOLIKO o veselom. S druga strane HRT-ova spektra odluka čelništva HRT-a da naprasno skine s ekrana emisiju »Hrvatska uživo«. Kome i zašto smeta emisija koja je bila dobra 13 godina, koja se bavila politikom ali i zdravim, civilnim društvom, koja je brinula o potrebitima, koja je imala stav i kičmu, koja je kritizirala što se kritizirat mora i hvalila što hvalu zavrjeđuje. Objašnjenje kako su gledatelji kazali da im je dosta politike na Prvom, a imaju još barem dva kanala koja su po definiciji apolitična, vrijeđa ono malo zdrave pameti. Ali kad se vidi kako su neki dični HDZ-ovi dužnosnici s veseljem dočekali ukidanje HuŽ-a onda nema čovjek što nego zaključiti kako je HuŽ ubila politika. I dok HRT ukida format koji je skrbio za malog čovjeka, Nova TV slavi deset godina formata »Provjereno« svjesni da ima tema koje su vrijedne bitke protiv jalova sustava. Možda i zato, ma koliko god se na HRT-u upinjali zbrajati gledanosti četiri kanala ne bi li bili zercu bolji, konkurencija se gleda.

HuŽ nisu voljeli mnogi, ali ga nisu gasili. Pamtit će se to dulje od programske sheme koja je tek predstavljena dok konkurencija već tuče iz sveg oružja. Pri tom se na Prisavlju ponose podatkom da su program složili za nikad manje novca. Začudno je to da ubirete milijardu i 300 milijuna kuna na godinu i da vam je program onaj glavni posao zbog kojeg ste tu, a onda se pohvalite tim da ste u program uložili nikad manje novca. U što li se onda samo novac ulaže!? Živi bili pa vidjeli. Vidjeli zato jesmo prvu i prve epizode domaće telenovele Nove TV zvane »Čista ljubav«. Pače, svi ljubitelji brzog tipkanja po daljinskom upravljaču imali su prošlu nedjelju rijetko zadovoljstvo da sat vremena brode između domaćih kanala ne bi li polovili baš sve. Na Drugom Hrvatska i Rusija igraju košarku, na RTL-u Marijana Batinić opet tvrdi »Ljubav je na selu«, a na Novoj TV umjesto sela nudi se »Čista ljubav«.

VJEROVALI ILI NE, još je najzabavnije bilo po selu gacat. Nije gledatelj doduše naivan, zna on da se dosta toga scenaristički uredi i priredi, ali ne moš’ oka odvojiti od tih svekolikih, pitoresknih neženja barem u prvim epizodama dok strepe hoće li im ijedno žensko pismo stići, ili neće. O kako je lijepa ta naša Lijepa! Gledaš pa se pitaš je li nevolja uistinu u njih toliko jaka da se preko televizora traže suputnice i supatnice. A opet, možda bi oni samo malo bili na televiziji, ili im je želja tek reklamirati OPG. Nijedan nije da nema zemlje, stada, blaga. K’o za vraga, u isti čas dok je na RTL-u ljubav na selu, na HRT-ovoj Četvorci repriza »Plodova zemlje«. Ništa tu slučajno nije! A »Čista ljubav«? Da se turski govori, uspjeh bi bio zagarantiran. Ovako, tko zna. Komplicirano se nekako, ako ste nevježa, može činiti to vraćanje unatrag s radnjom, teško je skakati s programa na program pa pohvatati koji je tu od puste dječice izrastao u dobrog a koji u lošega lika. Ali gluma Nives Zeljković zvane Celzijus ne zaostaje ništa za one u kolega joj glumaca. Pohvaliti treba i scenaristički vjetar u leđa dan hrvatskim željeznicama i vlakovima kao takvim. Još da je bilo para da se zvuk uredi tako da se, dok glumci govore, čuje kako vlak klopoće… To se gleda iz čiste ljubavi.