Dario Vince producent je i kreator serije »Počivali u miru« koja će se uskoro će se početi prikazivati u Belgiji u udarnom terminu.

»Počivali u miru«, prva naša televizijska dramska serija prodana na zapad. Kako!? Kako su i što su Belgijanci tu prepoznali?

– Našu seriju prvo su vidjeli švedski distributeri koji su procijenili da je na dovoljno visokoj produkcijskoj razini i da ima dovoljno intrigantan plot da se ponudi širem tržištu. Postavši ekskluzivni distributeri za svijet, oni su je prezentirali na međunarodnim sajmovima i posebnim prezentacijama za zainteresirane klijente. Ulazak serije u službenu konkurenciju velikog festivala u Seoulu gdje se tada našla na okupu s najboljim svjetskim serijama te godine, skrenuo je pažnju na seriju. Nakon toga se dogodila prodaja opcijskih prava na format američkom Lionsgateu, o kojoj je pisao i Hollywood reporter, te još neki europski mediji. Uslijedio je i poziv na Series Maniu, veliku smotru TV serija u Parizu i može se reći da smo se pojavili na tom tržištu. Već nakon prve sezone bilo je dosta interesa, ali svi su nekako bili neodlučni – s jedne strane mučio ih je težak, mračni sadržaj s puno lokalnih referenci, s druge strane potpuni izostanak bilo kakve prethodne pozicije hrvatske dramske produkcije kod evropskih gledatelja, kao i mali broj epizoda koji smo imali. Uglavnom su nam svi poručili – javite nam se kad budete imali više sezona. I evo, kad smo ponudili i drugu sezonu, ukupno 22 epizode, Belgijanci su prvi pristali.

Crni val

Što sve treba imati, kakva pravila treba ispoštovati, televizijski uradak koji stremi k atome da se gleda i dalje do regiona?

– »Počivali u miru« zapravo uopće nisu dobar primjer. Mi svjesno nismo radili univerzalno komercijalnu seriju, nego smo baš htjeli napraviti ozbiljnu seriju za Hrvatsku i možda regiju. Htjeli smo našoj publici ponuditi ogledalo naše epohe, otvoriti neka bolna pitanja koja se tiču baš nas i koja su drugima nužno manje razumljiva. Jedino, htjeli smo to napraviti na način i što bliže razini na kojoj to rade suvremene britanske, skandinavske ili izraelske serije. Da nam je glavni cilj bila međunarodna prodaja, onda bi i tema trebala biti univerzalnija, a njena obrada komercijalnija, malo svjetlija, zabavnija. HBO i Skandinavci izborili su se u jednom trenutku za taj neki »crni val«, ali od svih drugih, svjetsko tržište zapravo očekuje sadržaje puno pitkije široj publici.

Fali li to nama ambicije i samopuzdanja, ili nam »samo« fali novca? Ili nam fali dobra priča!?

– Fali nam svega – i samopouzdanja i ambicije, kreativnosti i profesionalizma, kao i jasnog razumijevanja zašto i za koga snimamo serije. Ja se već dugo zalažem da se u Hrvatskoj primjene uspješni europski modeli, jer su oni nama kao malom tržištu i maloj kulturi još puno potrebniji nego velikim zapadnim zemljama. Kod nas producenti koji proizvode za televiziju žive isključivo od zarade pri proizvodnji serije. I onda se dogodi da zapravo »jedu« budžet koji je istovremeno premali da ostvarite neku internacionalnu kvalitetu, a televizijama je on i takav prevelik, obzirom na količinu novca koja postoji na tako malom tržištu. To je tako jer kod nas nije primjenjen europski princip da nezavisni producent trajno zadržava sva sekundarna prava, a primarna mu se vraćaju nakon što televizija naručitelj 5 ili 7 godina eksploatira ta prava. Gotovo cijela Europa radi po tom principu i to je dovelo do toga da se odjednom u cijeloj Evropi silno podigla razina produkcije i ta grana kontinuirano raste. Jer je producent onda motiviran da sve ulaže u produkciju, da se maksimalno trudi ostvariti što bolji rezultat kako bi kasnije mogao zaraditi od prodaje na puno više tržišta ili od naknadnih repriza nakon što mu se vrate primarna prava. To je jedna skroz druga ekonomika posla koja je za nas nužna. Ne možete očekivati da samo javnim novcem jedne male i siromašne zemlje ili pak budžetom komercijalne televizije na siromašnom tržištu pratite razinu velikih međunarodnih tržišta. To je put u sve veće zaostajanje i osiromašivanje naše kulture. Od presudne je važnosti da proširimo tržište kojem se obraćamo, kao i da se otvorimo koprodukcijama s drugim, osobito sličnim, manjim zemljama. Pretpostavka za to je da to prepozna i zakonodavac i naši naručitelji, domaće televizije.

Nema garancija

Što ovaj izlaz na zahtjevno tržište znači za budućnost, kako vas i serije, tako i cjelokupne industrije? Znači li, recimo, da je treća sezona sada izvjesnija!?

– Teško pitanje. Nažalost, nema garancija. Dobar znak je da smo nakon vijesti o prodaji serije u Belgiju, dobili poziv od HRT-a da predstavimo ponudu za treću sezonu. To znači da tamo netko ipak prepoznaje smisao ulaganja u potvrđenu kvalitetu koja otvara i međunarodna vrata. Na drugoj sezoni s podrškom nam se pridružio i HAVC. Neki pozitivni pomaci se vide. Vjerujem da će nam i ova belgijska referenca otvoriti vrata još nekog tržišta. A to je dobro i za druge kvalitetne serije koje dođu iz Hrvatske. Više neće biti šok kao što smo bili mi kad smo se pojavili na tom međunarodnom tržištu. Nadam se da smo tu posijali neko dobro sjeme.