Nakon iznimno uspješne dvije sezone glazbenog natjecanja »Zvjezdice«, došlo je vrijeme za njegovu »odrasliju« verziju. Više od tisuću talentiranih pjevačkih nada diljem Hrvatske prijavilo se za novi glazbeni show »Zvijezde« kako bi pred članovima žirija, redom iznimno cijenjenih profesionalaca u glazbenoj industriji, pokazala što znaju i umiju svojim glasom.

Samo jedan od njih bit će pobjednik i osvojiti vrijednu nagradu – poručuju s RTL-a glede uratka koji samo što nije krenuo. S glazbenim talentima, nekako, ne možeš omanuti nikako.

Garancija tome su i imena u žiriju »Zvijezda«, redom iskusni neki ljudi, bilo da govorimo o glazbi, bilo da se priča o žiriranju. Petoro ih je u žiriju; Tony Cetinski, Massimo, Goran Lisica Fox, Remi i Maja Bajamić. Na njihovim plećima velika i teška zadaća, pronaći pjevačku zvijezdu u svom tom mnoštvu natjecatelja u dobi od 16 i 35 godina! A voditeljica Antonia Blaće!

U BEOGRADU, u studiju Pinka, živo je, živahno i vruće. Žiri sjedi u onim crvenim foteljama što se spuštaju i dižu, onima što su izgledom nalik figuri Aliena iz istoimena filmskog klasika. Ma, dakako da nije tu ništa strašno kao Alien. Em u stolcama sjedi dobrohotan neki svijet, em je radost golema u natjecatelja kad se stolac, u čast njihova pjevanja, digne visoko u zrak.

Blaće to radi rutinerski. Čini sve ne bi li natjecateljima razbila strahove. Zna, uostalom, kako im je. Maja Bajamić također zna kako im je. Kako neće kad je i sama sve to onomad prolazila. No, u nje nema ‘milosti’. S jakim dalmatinskim, splitskim akcentom ne libi se kazati što joj je na pameti. Pa kad ti on kaže »momak, fali tu jaja«, znaš da ti je hrabrost opako zakazala.

Mirela Priselac Remi ima mrvu drugačiju taktiku. Činjenica da je frontmenica Elementala sjela u kakav žiri televizijske potrage za pjevačkim talentima, nekako je ponajveća zanimljivost. Jer, ne dolaze baš u ovakve formate mladi odrasli na angažiranim stihovima što ih pjeva Remi. Svatko tu, vidi se, ima svoje mjesto i ulogu. I bome, funkcionira to dobro.

– I svi vi to vidite. Vidite zašto je Fox tu sa svojim upadicama koje katkad ni ja ne razumijem, a da ne govorim kako to razumiju kandidati. Ali, upravo to što im se pojavaljuje sto upitnika iznad glave, upravo zbog toga je on tu. Jer, televizijski je program danas postao takav da ga nitko ne gleda kad je sve u redu. Toni je tu jer je onaj koji je, kroz slične emisije, navikao gledatelje da će bez pardona nekom od natjecatelja odrezati pod ispod nogu. Maja je tu jer je nekad bila u koži kandidata.

Remi je tu da po prvi put iskuša ovaj teren, bude dio tima koji odlučuje. A ja sam taj koji, negdje na kraju, elekventno saberem sve to što smo svi zajedno htjeli reći, tako da kandidat shvati što smo mu željeli poručiti. Ništa tu nije slučajno. Svatko od nas je svoj, ali zajedno funkcioniramo koherentno, kao jedan – naglašava Massimo.

PRIČAMO nakon što je jedna od epizoda kompletno snimljena. Traje to bome. Nije lako ni biti koncetriran pod svim tim svjetlima reflektora, uz svi tu publiku koja plješće i žamori.

– U 36 godina moga profesionalnog bavljenja glazbom, sigurno sam 20 godina proveo čekajući Godota u nekoj čudnoj prostoriji koja nije ni tvoja, a tvoja je, koja nije ugodna kao ova već je hladan neki prostor. Puno se vremena provede čekajući. Da bi se dobilo sat vremena televizijskog programa, tri dana se radi krvnički. Nije lako – priznaje Massimo.

A kandidati!? Ima li štofa, jesu li čemu? Dok se Maji Bajamić čini da ne grizu dovoljno, Massimo ima posve drugačije mišljenje.

– Ja mislim suprotno. Grizu i previše! Previše im je do toga stalo i možda su malo preozbiljno shvatili cijelu situaciju, baš kao što su i sebe malo preozbiljno shvatili. A to je ono šta uvijek naglašavam svima; ne shvaćajte toliko ozbiljno ni sve oko sebe, ni sebe. Jer, kad god sebe shvatiš preozbiljno krenu greške u glavi. I ja bi trebao biti opušteniji i više nasmijan, ali se, eto, učim kroz život i pokušavam pri tom i te klince nešto naučiti – veli nam Massimo.

TONI Cetinski je čovjek koji je do sad u sličnim formatima našao zvijezda i zvijezda. Ima, reklo bi se, za to nos. Smije se on dok kazuje kako svjedno nikada nisi dovoljno iskusan da čuješ neke izvedbe. Jer, kaže, ima svega, pogotovo u predselekcijama. Pa se čeka da se natjecatelji oslobode, da puste glas, da nisu u strahu. A kandidati se, baram se Toniju za sada tako čini, boje svakoga i svih. Vrag će ga znati hoće li natjecatelji ovoj tekst čitati, ma ne bi bilo zgorega da unaprijed znaju što ih Toni savjetuje. Pobijedili ili ne, krv, znoj i suze ih tek očekuju.

– Tržište na kojem treba funkcionirati i raditi nije tako veliko, a jako je pun njih koji bi se željeli baviti ovim poslom. I meni je trebalo 15 godina rada na teranu, pjevanja pred 15, 20, 100 ljudi, a s jednakom energijom kao da ih je sto tisuća.

Ali, taj minuli rad na terenu je, meni osobno, ona slamka spasa kad eventulano ne pogodiš hit kako bi trebalo, pa ti se desi da malo kreneš dole. Uvijek te tad izvuče publika koja pamti koncerte, koja vrijedi više od bilo kakve reklame, PR-a, plakata, ili minutaže na televiziji. Nakon 15 godina tek sada mogu krenuti na samostalnu turneju, ili u malo veće prostore – poručuje Toni.

Show, kaže, počinje kada se ugase svjetla pozornice. Tad treba znati birati suradnike, birati pjesmu, paziti na puno detalja koji su važni, pa još u današnje doba kada oko nas ima svega i kad se čini da je sve ponuđeno. Vremena su druga, u gomili svega teško je isplivati, iskreno će Toni. A formula za uspjeh ne postoji.

ZATO u žiriju ‘postoji’ Remi. Za nju će Toni kazati da je elokventna, da argumentirano priča i da se ne libi kazati i ono što natjecateljima nije drago čuti. Remi je tu jer je, kako nam reče, osjetila da je vrijeme da pređe s riječji na djela. Ili je to njen tata kriv za sve!? Gledao je, naime, Mirelin otac svoju kći kako motri slične formate na televiziji i slušao je kako je iz fotelje kritična.

– Moj otac je mudar, tako da sam ga odlučila poslušati. Moram reći da nisam požalila. I zaista je jedno teoretizirati, a drugo sjesti u taj vrući stolac i obratiti se klincima jedan na jedan. I istina je, ako već kažem da podržavam mlade glazbenike i ako im uistinu želim dati neki mudar savjet, sad imam priliku to učiniti – kazuje Remi.

Dodaje kako joj je super s mladim ljudima od kojih su neki, kako kaže, nevjerojatno talentirani. Pitamo je nije li ipak teško naći pravu, pristojnu mjeru kada se ocjenjuju nastupi. Je li teško ne biti grub u izričaju i prijeći neku granicu dobra uskusa.

– Realno, mislila sam da će biti puno teže, ali nije. Imaš na umu to da ne želiš osobu povrijediti, ne želiš joj nauditi. Jednostavno budeš čovjek. Znači, nešto što ne bi želio sam čuti, ne govoriš ni drugima. Nastojim biti afirmativna, jer već sama činjenica da su tu došli, sakupili hrabrosti i odlučili se na takav korak, vrijedna je hvale. Osim toga, ne bi se ni sama htjela naći u situaciji gdje će mi netko uništiti svako samopouzdanje. To su mladi ljudi koje treba uzgajati, a ne ih rušiti – ističe Priselec.

NO, već za snimanja se činilo da su i u žiriju samo ljudi. Momčina neka je tako zapjevala Massimovu pjesmu, krenula dobro pa pogriješio neke tonove. Ali, sreća ga je pomazila, jer ima ono nešto.

– Ma, kad se dugo baviš nekim poslom postane to tvoja druga priroda. I kada čovjek pusti glas, ili izađe na scenu već možeš biti dovoljno i psiholog, i profesionalac, i glazbenik da prepoznaš i kažeš; aha, vidiš ovaj ima ono nešto, ovaj ima dobar glas, a ovom treba još samopouzdanja. Prije deset godine možda i ne bi mogla sjediti u žiriju. Maja recimo ima iskustvo iznutra. A mjera se može naći. Sva ovisi koliko želiš – govori Remi.

Nije! Zato kandidate ne treba lomiti. Zato ih treba njegovati i dati im podršku. Ovo je mali plusić. Sve dalje je rad, disciplina, žrtvovanje, upornost. Da pobijediš u deset showova, a ne radiš poslije žestoko, ništa od toga – savjetuje Remi.