Foto HRT
Nema tih zvijezda koje pjevati mogu da tu nije i Barbare Kolar! Dojam je da se kroz godine ništa tu promijenilo nije, i opet je ona ona ‘stara’, brze reakcije i britka uma, a bome teško je ne zapaziti da je u nje i struk na zavidnoj mladenačkoj razini. Samo, lako struk. S voditeljicom ovog kalibra mali je milijun drugih tema za razgovor.
Elem, nedavna priredba, dijele se nagrade radijskim i televizijskim osobama godine, a priredbu vodite vi i Daniela Trbović. Prvi put zajedno!? Je li moguće i kako je moguće da je tek sada, tim više što se na pozornici, kako ste primjetili na Instagramu, našla stoljetna mudrost!
– Takve pojave je očito važno pažljivo dozirati, haha. Danči i ja smo pozornicu dijelile samo jedanput, prije milijun godina na tada vrlo popularnoj Noći gutača reklama. I ne sjećam se da smo napravile nešto zbog čega nas je trebalo po kazni razdvojiti. Iako, ja sam od onih »pamtim samo sretne dane« tipova, pa ne treba ruke u vatru davati. Možda se ljudi brinu tko će obuzdati dvije »takve«. No evo, sad kad nam je zbroj godina fino prešao stotku očito smo i moć samokontrole negdje putem ugrabile. Šalu na stranu, ja sam stvarno uživala radeći s njom.
Vi, Daniela, Duško Ćurlić, svi ste dio one neke generacije koja je meni draga i koja je stasala početkom 90– tih. Svi ste zaštitna lica malih ekrana. Kako je na plećima nositi teret zaštitnog lica tim više što odavna u nas nema popusta za nikoga, pa ni za zaštitna lica?
Volite putovanja, pišete blog o hrani, obožavate ljubimicu Lolu i ona obožava vas. Rekao bi Ivica Prtenjača da je i dobro i lijepo. No, ljudski je imati još kakvu želju, neku tajnu….
– Tajna? Zove li se tako ona knjiga što tvrdi da kad izgovoriš svoje želje Svemir to čuje i onda se sve uroti da ti se one i ostvare? E pa, probala sam ja to. Prema mom iskustvu Svemir pati od selektivne gluhoće – prečuo je sve važno i pametno, a registrirao samo stvari izgovorene u šali. Iako imam stvarno dobrih ideja. Morat ćete mi vjerovati na riječ.
– Mislim da je toj generaciji prilično strano bilo kakvo pompozno tituliranje. Nitko od nas nije došao na televiziju s nerealnim ambicijama niti je postao zvijezda preko noći. Puno je tu rada uloženo i ne mislim pritom samo na vrijeme konkretno provedeno na ekranu. A opet, svi smo dan danas baš gadno samokritični i iako radimo najbolje što znamo i umijemo uvijek ostane bar mali upitnik – je li ipak nešto moglo i bolje? I zato smo valjda još uvijek tu jer znamo da uvijek – može bolje.
Nezaboravnih je malo
Da pokušam pitati isto, samo malo drugačije; dok ste nekidan pozornicu dijelili na tren s Ksenijom Urličić i gledali kako Oliver Mlakar dobiva nagradu za životno djelo, što ženi u najboljim godinama koja se bavi njihovim poslom prolazi kroz glavu!? Ima li smisla uopće gledati tako i toliko u svijetlu budućnost?
– Nikome se više ne može dogoditi taj poseban status koji s razlogom uživa »zlatna generacija« HTV– ovih voditelja. To su sve vrhunski profesionalci uz koje su odrasli naraštaji kojima je televizor doista bio prozor u svijet. Neodvojivi su dio naših života, vremena kad se za televizijom žudjelo dok danas ona mora pronalaziti načine da se nametne i u poplavi novih medija opstane i konkurentna ostane. Tih naših nezaboravnih je bilo malo pa je i sam posao imao auru posebnosti i prestižnosti. Danas je manje ljudi koji nikada nisu bili na ekranu od onih koje je kamera iz nekog razloga pratila. Gomila sadržaja i lica koja potvrđuju da više nitko nije nezamjenjiv.
Zvijezde opet pjevaju. Moj je dojam da ste se s veseljem vratili vođenju tog formata. Makar, i dalje tu nema rodne ravnopravnosti, pa dok vi šetate naokolo studiom, Duško mahom stoji na mjestu u onom tzv. zapozorju, haha.
– Mislim da vi to malo krivo gledate. Ja sam dojma da HTV zapravo brine za mene. Jer u svakom se Duškovom intervjuu spominje kako boksa, igra tenis, koliko znam i vas se dvojica po kojekakvim teretanama srećete. S druge strane javna je tajna da ja nisam sportski tip. Pa evo bar nek’ malo po Prisavlju potrčim, haha.
Nemojte mi samo teretanu spominjat! Pravit ću se da i niste, haha. Nego, što je to spojilo vas i Ćurlića, osim profesionalnog pristupa poslu? Odnosno, trebali li tu ipak biti onog nekog klika da voditeljski parovi toliko traju? Što je bio klik, u čemu je tajna?
Foto HRT
– Svaki iole profesionalni voditelj sa srodnim takvim raditi može. Možeš i s nekim tko ti iz bilo kojeg razloga ne »leži« pristojno i kulturno podijeliti televizijsku minutažu. No s rijetkima baš »klikneš«. Naravno da su u svemu tome važni profesionalnost, uzajamno poštovanje, kolegijalnost. Ali i mjera nečega što se teže definira jer je zapravo instinktivno. Kao u prijateljstvu ili u ljubavi – netko ti jednostavno bolje paše. Duško i ja smo se, da tako kažem, »dugo čekali«, haha. A sad nas možeš i na par godina razdvojiti, kad se opet sretnemo sve je i dalje lijepo i jednostavno.
Volim mozaične emisije
Ono što mene veseli dok gledam »Zvijezde pjevaju« je vaš britak humor. Znam, odrade nešto scenaristi, ali bome brzo vam mozak radi. Pače, moj je dojam da se ponajprije zahvaljujući vama u zabavnom formatu dade kroz humor čuti žešće kritike društva nego li kroz informativni program. Pratite li politiku? Dade te li se uvući u problematiku Žalac i premijerove jade svakodnevne? Imaju li voditelji, voditeljske i TV zvijezda, pravo na mrvu svog aktivizma, stava, mišljenja? Dođe li vam katkad vrisnut zbog nečeg, ili ste izgubili nadu da se išta skrojiti da ako nije sukladno krojnom arku onih koji nam sudbinu kroje?
– Uvijek sam bila na strani one »neću politiku u svoju butigu«. Nikad me nije pretjerano zanimala, ne daj Bože privlačila da se njome bavim i baš sam nekako iskonski vjerovala da sam apolitična. No, onda malo odrasteš pa shvatiš da je sve živo politika i da si i ako ne mrdneš prstom do grla u njoj. A ako ne mrdaš onda toneš i daviš se, te je sve u svemu možda ipak pametnije batrgati se ručicama i nožicama. Nema šanse da se stranački opredjeljujem ili bilo kako institucionalno politički djelujem, ali kako nema kulture bez subkulture tako nema ni zdravog političkog sustava bez onih koji ga izazivaju i propituju. Ja to obično kroz »valcer« i šalu, u našem poslu to nekako tako uvijek i bude. No općenito uzevši nikome se pravo na aktivizam ne bi smjelo osporavati. Jer ako se dovoljno dugo praviš blesav na kraju to stvarno i ispadneš.
Vazda voditeljica, nikada zvijezda koja pjeva? Ili je bolje da vas pitama možete li nakon svih ovih sezona u startu procijeniti tko je pjevač od formata, a kome je je suđeno tavoriti na dnu? Tko vam je, ako se to smije reći, pri srcu od ovogodišnjih kandidata?
– Jako volim pjevati, ali često su po tom pitanju najstrastveniji oni koji nemaju ni sluha ni glasa pa to zapravo ništa ne znači. Moj pas recimo užasno zabavnim doživljava kad plešem po kući, ali kad u autu pustim glas lagano koluta očima. Dobro da nam nije u žiriju, ta više od 4 ili 5 nikome ne bi dala. Kučka, haha. Ja sam ipak malo blaža. I naravno da kao i svi čujem tko je slavuj, a kod koga su se dogodile one nepristojne radnje koje uključuju slonove i uši. Nekad me osvoji očaravajući talent dok mi je ponekad netko jednostavno draži čovjek pa potajno navijam za nju ili njega. Iako se uglavnom držim kao Švicarska.
Emisija »Kod nas doma«, dnevni ritam, svekolike teme. Nije to show i pretpostavljam da odnos prema formatu i publici mora biti drugačiji nego subotom navečer. Da ste PR stručnjak kakao bi u dvije rečenice rekli zašto valja biti u popodnevnim satima »kod nas doma«?
Nego, ona britkost i brzina reakcije, treba li je zahvaliti genetici, ili radijskom iskustvu, ili je nešto treće u igri? Ne bi li to moglo voditi kakvom talk showu? I emisija »Kod nas doma« je dokaz da ste vođenju razgovara vični. Ima li takve ambicije?
– Ajoj meni, taj nesretni talk show, po mogućnosti kakva late night varijanta, to je jedan od mojih neostvarenih televizijskih snova. Svojedobno smo scenarist Alen Đurica i ja ponudili neki takav format, ali kako ga niste gledali znate kako je to prošlo, haha. Mislim da je razgovor s ljudima nešto u čemu nisam loša, možda zato što se stvarno trudim – koliko to vrijeme i uvjeti dopuštaju – razgovarati, a ne samo postavljati pitanja. Mozak i jezik mi se utrkuju otkad znam za sebe, uleti poneka provala jer i ćorava koka ubode zrno. A kako je Nada ona žilava teta koja se ne da sa scene »till the fat lady sings« umišljam da još ima vremena za show sa smijanjem i sitnim dobronamjernim podbadanjem.
– S profesionalne strane jako volim mozaične emisije jer gotovo da nema ništa bolje za održavanje voditeljske forme – kad u 45 minuta treba s istim interesom razgovarati s 3– 4 garniture gostiju koji nemaju veze jedni s drugima to je trening i za koncentraciju i za kreativnost. Kao gledatelju mi je privlačna ideja da u kratkom vremenu prođeš kroz nekoliko različitih svjetova, vidiš neke zanimljive ljude, čuješ nadahnjujuće ispovijedi ili jednostavno doznaš što je »priča dana«. Ugodan, najčešće neopterećujući sadržaj kao lepršavo društvo dok poslije posla podgrijavaš ručak ili hvataš najbolju pozu na kauču. Jesam li Vas pridobila!? Haha.
Tajna dobre linije
Bome, dobar je vab. Ajmo dalje! Neću vas tjerati da ocjenjujete uspješnost konkurencije, ali vas hoću pitati škicnete li kada Zvijezde plešu? Fali li vam tamo, k’o što meni fali, Milka Babović?
– Milka Babović će zauvijek ostati heroina nas koji smo svjedočili dobu crno-bijelih televizora – mislim da nikad nisam uživo vidjela boje kakve sam na temelju njezinih opisa doživjela u mašti. I da, bila je sjajna i kao članica žirija za zvijezde s dvije ili nešto manje lijevih nogu. Show na Novoj TV sam, nažalost, propustila vidjeti jer nisam bila kod kuće, a imam strogo televizijsko pravilo da gledam samo ono što je na ekranu u realnom vremenu. Jer bih u protivnom vjerojatno srasla s naslonjačem.
K vragu, kako je u mene viška kilograma, utvaram si da vas smijem i ja pitati kako ste samo uspjeli struk natjerati da se toliko suzi u malo vremena!? A opet, vazda mi neugodno ljude o kilama pitat išta. Kako se nosite s upitima o kilaži, godinama, ljepoti, modi, privatnom životu. Odgovarati ili ne odgovarati, pitanje je sad!?
– Meni je supersmiješno kad se od mene ište recept za vitkost. Da ga imam napisala bih knjigu, držala tečajeve i s malo sreće zaradila ponešto na čudesnoj samo meni znanoj formuli. Osim toga, ne’š ti gurua mršavljenja koji mu se mora periodički podvrgavati svako toliko jer čim malo otpusti ručnu eto kila opet natrag. Ali da Vas ne ostavim bez odgovora, ukratko – ovo nije bio, kako mnogi misle, herojski nego zločinački pothvat. Ubila sam hedonistu u sebi.
