Nakon izbivanja od nepunih pet mjeseci emisija autora Antuna Ponoša “Kućni ljubimci” se ponovo vratila na Prvi program HRT­a gdje je punih 26 godina imala stalnu publiku. Kroz emisiju je prošlo više od 40 tisuća gostiju, a zbrinuto je oko 100 tisuća kućnih ljubimaca. Uz kultnu emisiju su odrasle mnoge generacije gledatelja, a dosad ih je emitirano više od 1.350. O tome zašto je došlo do skidanja s programa te o njezinom povratku na stari subotnji termin i ljubavi prema životinjama razgovaramo s autorom emisije.

Kakva je reakcija gledatelja na povratak vaše emisije na javnu televiziju?

­ Imao sam priliku vidjeti kako ljubitelji životinja doživljavaju sve ono što radim 26 godina jer ovo što mi se dogodilo na HRT-­u pokazalo je koliko je ova emisija ostavila traga i koliko je zapravo ljubitelja životinja. Da ne bi ispalo da pretjerujem, ali su zaista bile velike reakcije zbog ukidanja emisije. Kako nam društvene mreže omogućavaju bržu i bolju informacija onoga što treba pa i onoga što ne treba, imao sam priliku vidjeti kako su ljubitelji bili tužni zajedno sa mnom te kako ih je to iznenadilo pa čak i danas kad me netko sretne pita zašto se to dogodilo.

Točan odgovor nemam ni ja osim onog što mi je urednica Drugog programa rekla da će mi oduzeti moć nad “Kućnim ljubimcima” jer ja nad njim imam preveliku moć u Hrvatskoj te da će moju emisiju podijeliti na sve druge tv emisije gdje će “Dobro jutro” udomljavati, “Život uživo” će uzeti zanimljive teme, “Život je lijep” veterinarske i nešto slično tome. To sam morao prihvatiti jer kad imate urednika koji odlučuje on može donijeti loše i dobre odluke, ali ako su loše po vas ne pomaže ništa. 

Reakcije gledatelja na povratak su izuzetne, puno ih je više nego kad sam odlazio. Kako sam imao priliku preko društvenih mreža komunicirati s gledateljima i kako su se te objave dijelile na sve moguće načine to je bilo jednostavno nemjerljivo. Slikovito ću reći da je bilo dva milujna klikova jer su mi cijelu noć doslovno stizali. To me sve jako veseli. Svakodnevna podrška mi daje još više elana i volje da nastavim raditi sve ovo što radim 26 godina. Vratili smo se stalnoj publici, a sad s ovoliko pažnje koliko je misija dobila s odlaskom i povratkom mislim da ćemo imati još više publike.

Životinjska prava

Jeste li ponosni zbog dobre reakcije gledatelja?

­ Pa moram biti iskren da jesam nakon svih ovih godina jednostavno svakodnevnog rada, spašavanja i udomljavanja više od 100 tisuća kućnih ljubimaca sretan sam što su se zaista ljudi počeli mijenjati svijest i odnos prema životinjama. Emisija koja je krenula u siječnju 1990. godine još uvijek traje i trajat će dok god budem mogao raditi, pokazala je da ima svoje mjesto među ljubiteljima životinja te učim one koji ne vole životinje da promijene stav i shvate da su životinje također dio svijeta u kojem mi živimo i imaju svoja rava koja im nitko ne može oduzeti ili omalovažiti. Ja se borim za njihova prava kroz emisiju “Kućni ljubimci”.

Hoće li biti kakvih promjena u novim emisijama u odnosu na dosadašnje?

­ Naravno da mi svi težimo promjenama i želja nam je da ih je što više i što češće. Nastojat ću da ih bude, ali ovisimo i o budžetu te stvarima koje idu uz produkciju emisije. Izgubili smo pet mjeseci i otišao sam na 16 drugih televizija gdje sam imao više od 30 emitiranja. Radimo na isti način kao i prije, s vanjskom koprodukcijom jer nikad nisam bio zaposlenik HRT­a uz želju i tendenciju da to bude što bolje, veselije i dinamičnije.

Kako se pripremate za svaku emisiju?

­ S obzirom na to da sam ih napravio do sada 1.350, a za svaku emisija imam ideju što bih želio imati u njoj. S tim idejama vjerojatno privučem sudionike koje pronađem ili mi se sami jave i jednostavno uvijek uspijemo emisiju složiti tako da bude gledljiva. To ponekad nije jednostavno, no maksimalno se trudim i uvijek tražim zanimljive goste koji imaju što pokazati i reći. Do sada sam to uspijevao na čemu sam im zahvalan. Ono što mi je bilo najvažnije je udomljavanje kućnih ljubimaca, a toga je toliko da za njih ne treba pripreme. Oni su oko nas i čekaju da im pomognemo tako da su mi oni bili primarni. Sve ovo drugo tražim i nazivam. Facebook i cijeli internet pojednostavljuje sve ovo što radim.

Koliko dugo traje snimanje jedne emisije?

­ Zna nekad biti dugo, nekad kraće, ali u principu imamo tri sata termin na raspolaganju gdje koristimo tv studio, četiri kamere, kompletnu režiju i jednu emisiju realizira čak više od dvadeset ljudi od onih koji slažu scenografiju, ekipa koja radi rasvjetu, posloži studio i još mnogo pojedinaca.

Što je najzahtjevnije tijekom snimanja?

­ Održati pažnju gledatelja. Kad krenete s emisijom na početku trebate informirati gledatelje što radite, što mogu očekivati da će vidjeti i uvijek ih zanima što je pripremljeno. Najvažnije je tijekom snimanja imati tu energiju koja će zadržati publiku ispred malih ekrana. A tu ima puno sitnica. Trebate animirati gosta, a posebno obratiti pažnju na životinje jer dolaze u prostor u kojem nikada nisu bile. Ima puno trenutaka koje morate prepoznati i znati reagirati te što ležernije uskladiti.

Jeste li zadovoljni s gledanošću vaše emisije?

­ Naravno da mi je uvijek želja biti što gledaniji, što zanimljiviji, imati što zanimljivije goste i teme i uvijek radim na tome da sve izrealiziram što je moguće kvalitetnije da bi ta gledanost bila što veća. Emisija je nakon toliko godina emitiranja već toliko ušla u stalnu naviku gledatelja.

Za male i velike

Koja publika vas najčešće gleda?

­ I mali i veliki i srednji… Vrlo raznolika publika što se tiče godina.

Možete li izdvojiti najzanimljivije situacije koje ste doživjeli prilikom snimanja emisije?

­ Toga je bilo toliko puno. Sve je postalo normalno. Neka životinja bude veselija jer shvati da je u središtu pažnje. Raduje me kad dovedemo neke zanimljive kućne ljubimce znam da će biti primjećeni i da će zanimati gledatelje. Volim pokazati slobodne životinje koje se kreću po studiju i nastojimo da im bude ugodno pri tome.

Već skoro tri desetljeća nastojite svakoga potaknuti da razmišlja o životinjama, o sebi, o okolini… Koji su rezultati u vašem angažmanu?

­ To mi je bio cilj. Ljude naučiti ako ne vole životinje da im ipak treba pomagati, a to se vidjelo prilikom njihovog udomljavanja. Promijenili smo svijest ljudi što pokazuju podaci kako se sve više povećava broj kućnih ljubimaca. Uspio sam da životinje budu dio svijeta u kojem živimo i da imaju svoja prava. No nažalost još uvijek ima pojedinaca koji čine zlo životinjama. To me rastužuje no nadam se da će biti izglasan zakon koji bi trebao to rigorozno regulirati takve postupke.

Više je no očito da odmalena volite životinje. Jeste li od djetinjstva u Nuštru vezani za životinje?

­ Odrastao sam u Nuštru. Moj djed i baka imali su puno životinja, kao i moji roditelji. Bilo je tu i životinja iz prirode koje su bile ugrožene pa bi ih moj djed prihvatio i othranio. Imali smo srndaće, pitome lisice 14 godina i jazavca. Uvijek je bila puna kuća životinja od mačaka, pasa, kornjača, ribica…

Završili ste Veterinarski fakultet. Kako ste započeli rad na televiziji?

­ Cijeli period studiranja sam spašavao, pomagao i zbrinjavao kućne ljubimce, posebno one koji su dovođeni na eutanaziju što nisam mogao podnijeti i uvijek sam ih dovodio kući i štitio. Napunio sam kuću i trebalo ih je nekako podijeliti. Stjecajem okolnosti krajem1989. godine pojavila se Z3 televizija na koju sam došao da prodam neki motorić. Sutradan sam se vratio i pitao mogu li raditi emisiju i odmah dobio termin nakon što sam osigurao sponzore. Sve je krenule 20. siječnja 1990. i traje sve do sada.

Možete li zamisliti život bez životinja?

­ Naravno da ne mogu. Kakav je to život bez životinja?! Meni bi to bilo nešto zastrašujuće i nezanimljivo. Preporučujem svima da nađu vremena za životinje i da vide kakva je to ljubav i ispunjenje sreće.

Imate li vi kućne ljubimce?

­ U Nuštru, gdje sam često, imam dva križanca koji su glavni lajavci i malu čiuvavu. U Zagrebu imam već tri i pol godine dva križanca pekinezera, Gipsa koji je dobio to ime jer mu je šapica bijele boje i Lobo po pjesmi pokojnog Ive Fabijana. Prije toga smo imali 18 godina isto dva križanca Nunu i Culeta.

Koje životinje najviše volite?

­ Sve volim. Nema životinje koju ne volim. Volio bih kada bi svi ljudi bili vegeterijanci i da sve životinje mogu proživjeti svoj životni vijek. No mi živimo u svijetu kakvom živimo i volio bi kad bih mogao promijeniti taj svijet.