Ne treba ovaj razgovor previše uvoda. Andrija Jarak je jednostavno zaštitno lice Nove TV, čovjek kojeg gledatelji vole pa i onda kad im reporterski s terena javlja neke ružne istine. Nema Oluje, nema Alke, nema velikih događanja, a da njega nije u kadru, a tako će, dakako, biti i za ovih nam parlamentranih izbora.

Kolega Jarak, meni se sad već ovo čini posve kontradiktorno! Naime, dok se ‘kletvom’ smatra ona »dabogda ti Jarak ispod prozora izvještavao«, svi bi da su dio priče »Jarak u vašem dvorištu«. Kletva mi je jasna, s obzirom da ste izvještavali s poprišta kojekakvih hrvatskih nesreća, ali zašto vas žele u dvorištima?

– Nitko me ne želi, stižem nepozvan … hahahahaha. Šalim se, ponosno ćemo obići ovu lijepu zemlju i razgovarati i s ljudima iz susjedstva, vidjeti što ih muči i pokušati im pomoći da dobiju odgovore na svoja brojna pitanja.

Drugi je ovo put u niti godinu dana da iz ‘dvorišta’ pokušavate političarima ukazati na probleme i želje što ih birači imaju. Koliko je efekta polučila turneja za lanjskih izbora? Je li išta do ušiju političara stiglo, je li se išta riješilo?

– U ovoj se zemlji nikad baš nije nešto riješilo u godinu dana. Ali vrijedi pokušati pa makar bili dosadni onima koje pitamo. Nezaposlenost, centralizirana država, administracija koja guta sve pred sobom i ubija i ono malo kreativnosti što je ostalo. Jer ako i dalje moraš čekati mjesec dana za neki papir ili dozvolu, tu nema sreće.

Na terenu ste desetak dana. Koliko kilometara će te prijeći, koja mjesta i gradove posjetiti? Je li bilo teško odabrati gdje ćete?

– Odabrati mjesta nije bilo teško. Obići ćemo mjesta od Iloka do Prevlake, dvadesetak mjesta. Što je otprilike tri, četiri tisuće kilometara. Malo Like, malo otoka, prava bevanda.

I za našeg zadnjeg razgovora isticali ste da Hrvatska nije samo Korzo, Riva, zagrebačka špica? Vidimo li mi išta dalje svog nosa? Čemu je primjerice vas taj stalni rad na terenu naučio?

– Sve si odgovorio u pitanju. Kad se netko sjeti da je ravnomjeran razvoj jedini put, bit će nam svima bolje. Sad sam bio u Dubrovniku. Platiš autocestu do Ploča, siđeš na magistralu, a onda ajme majko. Dvije carine, kilometarske kolone, a od Stona do Dubrovnika, nekih 50-ak kilometara, nema benzinske postaje. I onda mi pričamo o elitnom turizmu, rekordima i slično. U Dubrovniku se možeš parkirati jedino ako si Niko Pulić.

Nego, izbori su, kampanja je. Što očekujete od izbora? Može li novinarstvo više tu išta sukreirati, ili smo se pretvorili u puku oglasnu ploču, ljudstvo koje politika doživljava samo kao nužno zlo i nište više? 

– Izlaznost će sve reći. A vjerujem da bi mogla biti nikad manja. Svi sve znaju, karte su podijeljene, pitanje je samo tko će bolje mobilizirati svoju vojsku.

Vjerujem da je izbor težak, ali ajmo probati – javljanja u živo, ili rad s ljudima poput ovog po dvorištima!?

– I jedno i drugo…. Javljanje je iscrpljujuće, ali uzbudljivo, a razgovor sa zdravim i poštenim poljoprivrednikom opusti i vrati vjeru u Hrvatsku.

Nova TV, već dugo najgledaniji informativni program. U čemu je tajna, ako tajne ima?

– Rad i upornost ponekad do krajnjih granica. Sve drugo je priča.

Dok sam se spremao za ovaj razgovor naletjeh i na špekulacije od prije nekoliko godina kako vas je Hloverka Novak Srzić silom željela imati na HRT-u? Je li ikada bilo takvih dileme, otići ili ostati? Koga bi recimo s tog tržišta televizijskih lica možda željeli vidjeti u timu Nove TV?

– Nikad nisam ni pomislio na to. Na Novoj TV sam 12 godina, imamo rezultate i čemu to mijenjati. Što se tiče mogućih lica, za svakog kvalitetnog i radišnog uvijek se nađe mjesto.

Nisu samo izbori aktualni, aktualne su i Olimpijske igre, a kod vas je novinarska karijera i počela sportom. Elem, gledali se makar džudo?

– O da. I veselim se svakom uspjehu naših sportaša. Nažalost, u judu je konkurencija prejaka, ali valjda ćemo i tu jednom uzeti medalju.

Čitam i to kako vam je jedna od omiljenih relaksacija ljeti kartanja na plaži. Je li se stiglo što kartati? Je li bela ili briškula i trešeta? Dobiva li se, ili gubi?

– Znaš, u Zagrebu uvijek zujim u dok drugi kartaju jer ne znam ni belu ni remi. Zato kad sam u Dubrovniku, igra se dan i noć. Trešeta je kraljica jer nema priče dok se igra, što bi tekli u Dalmaciji muto igra… Gubim, naravno, jer domaći igraju cijelu godinu pa su u formi.

Red je pitati i za planove. Mnogi primjerice priželjkuju rad na vlastitom dokumentarnom filmu. Ima li takvih ambicija, ili su ambicije neke druge? Jarak zastupnik, recimo!? Zašto ne!

– Hahahahaha…. Zastupnik. Nikad i opet nikad. Dokumentarac je uvijek mogućnost. Jedina je ambicija ostati zdrav i s obje noge na zemlji.