BRANKA MALNAR

65. rođendan Pomorske večeri: Pozdrav posadi broda nadživio sve promjene medija

Edi Prodan

Foto Krasnodar PERŠUN

Foto Krasnodar PERŠUN

Kad te pomorci zovu i govore o svojim problemima i uspjesima, znači da postoji povjerenje. Danas je lakše i brže komuniciranje zahvaljujući društvenim mrežama i elektroničkoj pošti pa povratne informacije s dalekih mora dobiješ već za vrijeme emisije, kazala nam je Branka Malnar, jedna od najdugovječnijih urednica nagrađivane radijske emisije Pomorska večer

Pozdrav posadi broda, hvala. Zanimljiva fraza izašla u javnost putem radijskih valova postala je općom poštapalicom putem koje se pozdravlja uglavnom draga nam, simpatična društva. Njezin se nastanak pak duguje najdugovječnijoj hrvatskoj radijskoj emisiji, Pomorskoj večeri koja sutra, 8. srpnja slavi 65. rođendan. Nastala kao potreba da se putem radijskih valova poveže svu silu hrvatskih pomoraca razasutih po pučinama i lukama cijelog svijeta, »Emisija za pomorce« kako se tada zvala zagrmjela je tog davnog ljeta moćnom uvodnom pjesmom, stihove čije je napisao Novljan David Kabalin, s i danas prepoznatljivom špicom »Mornari, hrabri k’o legende glas«. Domaćoj javnosti i pomorcima prvi se obratio autor i urednik Branko Knezoci, i ma koliko je ta emisija zapravo imala usko ciljanu populaciju, i to u terminu ponedjeljkom na večer koji se baš i ne može pohvaliti potencijalom značajnije slušanosti, vrlo je brzo prerasla je u jednu od najslušanijih radijskih emisija hrvatskog etera. Razlog tome je uz komunikaciju s pomorcima bila i u činjenici da je obrađivala najširi spektar tema koje se povezuju uz more, od onih gospodarskih pa sve do finih, zanimljivih crtica o ljudima koji žive uz i od mora, svakako i za njega.

Pomorstvo, brodogradnja, ribarstvo




Tada davno, na svojim počecima, zimi je startala u 18,30 sati, ljeti u 20, da bi zadnjih četrdesetak, pa i više godina imala svoj stalni termin od 20 sati. Naravno, kako to i priliči recentnim ostvarenjima, emitira se na Prvom programu, od »Mornara hrabrih k’o legende glas« do »Lijepe naše«, barem kad je riječ o zadnja dva desetljeća jer joj je prije tog perioda trajanje bilo dva sata. U novije doba dakle zanimljiva simbolika kakvom je uostalom bila isprepletena skoro čitava njezina povijest.


Ekipa koja danas uređuje Pomorsku večer


Ekipa koja danas uređuje Pomorsku večer


Svoju najveću ekspanziju i prodor u sferu zanimanja »običnih« slušatelja doživljava sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad ju svakog ponedjeljka emitira drugi dužjadranski studio – od Pule, Rijeke i Zadra, preko Splita sve do Dubrovnika. Vode ju istaknuti urednici i novinari, dakako oni koji u svojim »sektorima«, u svojim opisima radnih aktivnosti imaju upisane stavke – pomorstvo, brodogradnja, ribarstvo. More i sve oko njega, ukratko.– Iako sam najveći dio svog radnog vijeka proveo u tiskanim mediju, i moj se početak vezuje uz radio. Da, Emisija za pomorce, kasnije Pomorska večer je i u mojim očima mladog novinara bila kultna. Tim više što je i moje novinarsko poslanje obilježavao – more, prisjeća se i svojih početaka Branko Šuljić, danas umirovljeni novinar, autor golemog broja tekstova u čijem su fokusu uvijek bili more i mornari, riba i ribari, pomorstvo i pomorci.– Često sam participirao u Pomorskim večerima. Najviše su me u slučaju pojedinih tema zvali s Radio Rijeke, ali činio je to i legendarni urednik s Radio Pule Budimir Žižović, baš kao i kolege iz Zadra. Svakako, u jako su mi lijepom sjećanju i emisije koje su »u živo« povodom blagdana sv. Nikole emitirane iz Ugora, riječkog ugostiteljskog objekta čiji je vlasnik Ive Bočina i sam vrsni ribar, naglašava Šuljić.


Urednica od 1990.


I ma koliko će vam zadrti pomorci uvijek istaknuti kako »ženi nije mjesto na brodu«, novinarka Branka Malnar s Radio Rijeke to itekako opovrgava.– Zbog čega me zoveš… Pomorska večer? Ne nije moja večeras. Kažeš prigodni tekst pišeš jer nam je opet jubilej… kad brže!

Začudila se našem pozivu Branka, koju mnogi zbog njezinog sićušnog stasa zovu i Brankica. Kao da joj je joj još u mislima bila slavljenička emisija održana povodom 60. rođendana na legendarnom trajektu »Marina« koji već godinama služi kao botel. Hotel na moru, na brodu.




– Ne mogu točno locirati godinu, ali poznato mi je svakako da sam ju urednički i novinarski preuzela početkom devedesetih godina prošlog stoljeća tako da sam i ja s njom najmanje dobrih četvrt stoljeća, sjeća se Malnar koja je i u svakodnevnom profesionalnom životu uz more. Malnar je naime urednica pomorstva na Radio Rijeci.


Jedna ste od najdugovječnijih urednica Pomorske večeri. Koliko ste ih do sada uredili, koje su vam id njih najdraže?– Koliko sam ih uredila? Pa emisiju Pomorska večer uređujem od 1990. znači otprilike 270 emisija sam uredila, no u njoj surađujem od 80-ih godina, kada ju je uređivala moja draga kolegica Đurđica Dusper. Koja mi je najdraža, teško je to reći, sve su mi drage, a najbitnija je ona koju trenutačno pripremam.

Branka Malnar


Branka Malnar



Kakve su vam povratne informacije od strane samih pomoraca?– Pa uglavnom dobre: Kad te pomorci zovu i govore o svojim problemima i uspjesima, znači da postoji povjerenje. Danas je lakše i brže komuniciranje zahvaljujući društvenim mrežama i elektroničkoj pošti pa povratne informacije s dalekih mora dobiješ već za vrijeme emisije.

Možda bih izdvojila jednu zgodu od prije par godina. Na sidrištu u Aleksandriji kolege novinari s francuske TV 3 snimaju reportažu o hrvatskim pomorcima. Na mostu se sluša pomorska večer, iz Rijeke. Kapetan Kapović objašnjava francuskim kolegama da je to dugovječna emisija HR namijenjena pomorcima. Nakon toga dolaze u Rijeku i snimaju nastavak u našem studiju. Riječ je o najstarijoj francuskoj emisiji o moru »Thalassa«, gleda se širom svijeta tako da su mi iz New Yorka poslali moju fotku s ekrana, a evo i jedna čestitka: Upućujemo iskrene čestitke povodom 65. godina emisije »Pomorska večer« te čestitke povodom dodjele nagrade »Večernjakova ruža« u kategoriji najbolje radijske emisije u Hrvatskoj za 2017. godinu. Svi mi koji smo na bilo koji način povezani s morem i pomorstvom veselimo se svakoj emisiji koja nam ponedjeljkom navečer nosi novosti s mora i o moru. Vaša predanost i trud koje godinama ulažete u emisiju prepoznati su i cijenjeni i kod slušatelja i kod pomoraca te Vam ovim putem od srca želimo da nastavite kao i do sada, s istim žarom i ljubavlju raditi našu i vašu Pomorsku večer.


Večer se organizira i na nekim mjestima izvan studija?– Da, ne tako često, ali ponekad emitiramo iz primorskih i otočkih gradova. Jednom smo i s Grobnika, ne vidi se more, ali među Grobničanima ima puno pomoraca.

Emisija se na blagdan Sv. Nikole emitirala iz konobe Ugor


Emisija se na blagdan Sv. Nikole emitirala iz konobe Ugor



»Čuđenje u svijetu«


Urednica ste pomorstva na Radio Rijeci. Je li zastupljenost pomorskih tema dovoljna?– Pa nekad ih je bilo više. No kako se grad, uspoređujući s nekim drugim razdobljima, udaljio od mora tako i udio mora, u najširem smislu smanjio. Navest ću jedan primjer, Kraljica mora na Barcolani, par tisuća Tršćana strpljivo je čekalo u redu za obilazak broda, na brodu raspravljaju o pojedinim dijelovima, kuže se. Kod nas kraj tog istog broda ljudi prolaze i stanu pred jahtama serijske proizvodnje. Mislim da mediji tu imaju svoju ulogu.

Malnar petkom ima svoju autorsku emisiju »Ćapaj cimu«. Koncepcijski riječ je o sličnim emisijama, bez upućivanja specifičnih želja, dakako. U središtu zanimanja su uvijek teme koje proizlaze iz svih mogućih aktivnosti vezanih uz more, a nju na vezu čvrsto drži Malnar koja je, osim po tome što je, kako bi zajedljivo rekli neki od pomoraca, žena, zbog još niza karakteristika još veće »čuđenje u svijetu« mora i pomorstva. Ona je naime podrijetlom ponosna Goranka koja bi po »defaultu« znatno više trebala voljeti šumu nego more, zelenu a ne plavu komponentu svima nam drage Primorsko-goranske županije. Da, Branka je i jedna od najboljih skijašica svijeta u novinarsko-veteranskim kategorijama. A opet i jedna od najboljih hrvatskih pomorskih novinarki. Tko može, može.


60. rođendan proslavljen je na brodu Marina


60. rođendan proslavljen je na brodu Marina


A vrijeme čini svoje i u distribucijskom smislu radijskog programa. Jer dok su se nerijetki s frazom »poljupce ti šalju majka, supruga i sin, pozdrav i posadi broda« koju bi skoro u dahu znali izgovoriti pomorcima najbliži i najdraži, znali i šaliti, emisija je rasla iz godine u godinu. Često se tako u razgovorima uz kavu znalo analizirati i tehničku stranu, odnosno upitnu mogućnost da pomorci uistinu i čuju sve te pozdrave, no ipak bi oni već nekako stigli do njih.


Korektiv škrtog odnosa medija prema moru


Danas je situacija s Pomorskom večeri znatno drugačija. Primjerice regionalni studiji emitiraju samo svoju emisiju, dok samo Prvi program na svojim valovima ugošćava sve njih. Na neki je način pomalo čudna odluka o tako isključivom emitiranju samo svoje emisije, no danas je vrijeme od – weba, interneta. Pa se zahvaljujući tehničkim pretpostavkama emisija jednostavno preuzima s drugih kanala tako da i nije nužno raditi po nekadašnjem sistemu »svi za sve«. Razlog dakle ipak leži u činjenici da je komunikacija na relaciji pomorac-obitelj povjerena – satelitskim vezama. Telefoni, »skype«, mail, messengeri i kako se već sve ne zovu moderna čuda tehnike pozdrave šalju apsolutno nekim svojim, digitalnim putevima. Mada, kad malo zastanemo i vratimo se koje desetljeće u prošlost, rado se prisjećamo tih vremena, dragi su nam uhu uvijek bili i Budimir Žižović ili Jadran Marinković koji također idu u red urednika rekordera Pomorske večeri.Ono što je na kraju krajeva od Pomorske večeri stvorilo svojevrsni kult, nisu dakako samo pozdravi, ma koliko su se upravo oni kroz vrijeme iskristalizirali kao najemotivniji dio emisije. Riječ je naravno o tome da se pomorskim temama vječno deficitarni eter, a stvar nije ništa bolja ni s tiskom, zahvaljujući Pomorskoj večeri i njoj sličnima, ali ne i prečestim emisijama, ipak nameću kao korektiv škrtog odnosa medija prema moru.Pozdrav posadi broda i s naše strane, baš kao i posadi Pomorske večeri kojoj želimo i sretan rođendan. I ma kako se i koliko mijenjali medij i kanali njihove distribucije, neka nam živi, uz more i za more kao i za sve naše pomorce, još dugi niz godina.