RIJEKA Erotika je temelj mog djelovanja, njena energija me uvijek pokreće. Svakog dana otkrivam njene nove dimenzije i stalno mi naviru nove ideje. Tjera me da radim na nekoliko razina. Istovremeno radim na nekoliko projekata. Trenutačno sam zaokupljen skulpturama i crtežima pod nazivom »Another world«, kaže Stephan Lupino, umjetnik koji je sve započeo erotskom fotografijom davnih ’80-ih u New Yorku, a ovih dana izlaže svoje radove u  Zagrebu, u Tiflološkom muzeju, a za jesen ima dogovorenu retrospektivu u Klovićevim dvorima.

Njegova potreba izražavanja i senzibilitet proširio se i na druge kreacije i oblike stvaranja. Lupino kao autor kroz svoje radove iskazuje zabrinutost i socijalnu osjetljivost prema slabijima, zanemarenima,  proučava odnose u društvu te poziva na pomirbu.

– Jako mi je žao što se ovdje u Hrvatskoj još uvijek vode borbe ekstremizama. Takve podijele u društvu nikada nisu poželjne i bilo bi dobro da se  ekstremna ljevica i desnica konačno pomire i rukuju za dobrobit svih. Iskreno, kad sam se odlučio vratiti iz SAD-a nisam očekivao ovakvu podijeljenost. To me još uvijek razočarava.

Lupinizmom protiv nepravde

Lupino se protiv nepravde bori na svoj način – lupinizmom, koji se očituje  na različite načine u njegovom radu. Prisjetimo se ciklusa  izložbi Lupinovih fotografija bolesne djece s kojim je započeo 2003. godine u Muzeju za umjetnost i obrt izložbom  pod nazivom »Moji anđeli«, a onda nastavio 2007. godine izložbom »Čarobna djeca« fotografirajući djecu s Downovim sindromom.

No, Lupino suprotstavlja i druge društvene tabue od erotiziranih tijela, ispraznosti glamura i noćnog života, ali i istospolne ljubavi kao sastavnim dijelom ljudskog društava.

– Često me zovu van da izlažem svoje radove. Problem je što su moje skulpture  velike i nisu spremne za prekooceanska putovanja. Upravo radim na tome da posložim to organizacijski i osnujem neki menadžment kako bih mogao izlagati u New Yorku i Hong Kongu, gdje me stalno zovu. Prošle godine izlagao sam svoje fotografije u njujorškom White Box Galery, a pred tri  godine u galeriji Ralph Pucci. Tražili su me i druge stvari, skulpture, art sjedalice, ali  sve su to veliki komadi nespretni za transport.

Lupino trenutačno radi svoje skulpture u akrilu koje izgledaju kao da su od metala.

– Ne znam odakle mi dolazi sva ta energija, valjda od Boga. Skulpture su me odvele u drugu dimenziju već svega proživljenog. Otkrivam nova prostranstva, ponirem, imam dublje podražaje i neprestano mi nadolaze nove ideje. Ne znam to bolje nego u šali objasniti da ulazim u Danteove krugove. Svoje skulpture i nazivam takvim imenima i Agonija anđela, Luciferov svijet, Mojsije na Sinaju, a tu su i djela kataklizmičkog opusa, Last tango in Fukoshima, Remeber Hirošima …

Fizička kondicija

Velike skulpture, teški križevi, sjedalice od metala i drva, ogledala, sve su to zahtjevni materijali i obrade kojima Lupino olako barata.

– Da, za sve to  treba imati i fizičku kondiciju kojoj se ne smije okretati leđa. Stoga svakodnevno vježbam. Svakog jutra izdvojim barem pola  sata za fizičku aktivnost. Mislim da je to važno priuštiti svakom tijelu, kao i ispravnu prehranu, otkriva Stephan tajnu svojeg »zamrznutog« fizičkog izgleda.

O tome i o svemu drugome uskoro će biti snimljen i dokumentarac koji će popratiti sve njegove faze, ali i otkriti ponešto iz njegovog privatnog života.

– Sve je u pripremi, u pregovorima sam s jednom producentskom kućom, ali zasad još ne mogu iznositi detalje. Pregovaram i s Rijekom gdje bih također volio imati izložbu.