Eklektični glazbeni odabir

Solo Positivo film festival od 1. do 6. kolovoza u Opatiji

Dragan Rubeša

Službeni program čini 10 cjelovečernjih i 10 kratkih glazbenih dokumentaraca



U tijeku su završne pripreme za Solo Positivo film festival što će biti održan od 1. do 6. kolovoza u Opatiji, a službeni program čini 10 cjelovečernjih i 10 kratkih glazbenih dokumentaraca.


Prošlo je šest godina otkako je srpski sineast Ognjen Glavonić snimio dokumentarni film »Živan Pujić Jimmy«. Sada se autor nanovo vraća istom akteru u filmu »Živan pravi pank festival«, iako nam se čini da se u međuvremenu ništa nije promijenilo u Jimmyjevim pokušajima da u vojvođanskom selu organizira svoj pank dernek nazvan TUP (Tomaševcu u pohode). Isto nerazumijevanje tupe lokalne sredine, isti organizacijski i logistički problemi. Razlika je tek u tome što je njegovo šesto izdanje imalo međunarodni karakter, jer se na programu našao i jedan bend iz Slovačke. No iako su festivalske ulaznice koštale 100 dinara i prodano ih je tek 12, Živan vjeruje da će za 100 godina njegov festival biti novi Woodstock.


Novi Cannes


Šesto izdanje Solo positivo festivala, a koje će zatvoriti upravo Glavonićev film, također je doživjelo neke promjene. Festival se iz Starigrada Paklenice preselio u Staru damu, koja će, zamijenimo li Živanovo glazbeno proročanstvo onim festivalskim, možda za 100 godina postati novi Cannes. No iako već sam naziv festivala pokušava afirmirati pozitivni i optimistički pristup glazbi, egzistencijalna usamljenost posttranzicijske Srbije koju evocira Glavonić u filmu »Živan pravi pank festival«, prizivajući duhove Želimira Žilnika, baš i nema puno toga zajedničkog s optimizmom na koji se poziva Solo positivo, bez obzira na Živanove dobre namjere, i zapravo je više tužan nego smiješan.





Solo Positivo Film Festival imat će i party za zagrijavanje i to već u petak s početkom u 21.15 sati na Ljetnoj pozornici u Opatiji. Publika će imati priliku te večeri uživo vidjeti kako nastaje Solo Positivo u Opatiji, a nakon toga uslijedit će besplatna projekcija filma ovogodišnjeg člana žirija Ivana Gergoleta »Dancing with Maria«, jednog od laureata prošlogodišnje Mostre. Ulaz je slobodan.



Na isti način, jedan od najzvučnijih festivalskih filmova, »Amy« Asifa Kapadie koji će biti prikazan izvan konkurencije, također ne pršti od optimizma, jer je život njegove mitske akterice Amy Winehouse bio krajnje autodestruktivan, iako uz njene pjesme pokušavamo zaboraviti na sve ružne stvari koje nam se događaju.


Povratak u disco eru


Natjecateljski dio programa obuhvaća i dva filma koji nas nostalgično vraćaju u disco eru – »Nile Rogers: Secrets of a Hit Maker« o genijalnom gitaristu mitskog benda Chic, te »Pola stoljeća disca« u režiji Zvonimira Rumboldta koji nas nakon »Lavandermana« nanovo vraća na Hvar, ali sada kroz portret Petra Ivulića, za kojeg urbane legende kažu da je u Jelsi otvorio prvu diskoteku na prostoru ex Jugoslavije, iako ga neki opatijski izvori (slučaj »Arkade«) pokušavaju opovrgnuti.



Paket ulaznica za festival može se kupiti na www.mojekarte.hr te na prodajnim mjestima Festivala Opatija u samoj Opatiji i u Rijeci i to po cijenama od 180 i 220 kuna.



Među filmovima iz stilski i glazbeno prilično razbarušene konkurencije koja balansira između 109-godišnjih bakica na klaviru (»The Lady in Number 6«) i raspjevanih tinejdžera iz financijskom krizom pogođenog francuskog provincijskog gradića, koji se poput Živana pokušavaju othrvati od depresivne stvarnosti (»Chante ton bac d’abord«), dok autor koristi glazbu na slični način kao i Christophe Honore u »Ljubavnim pjesmama«, prizivajući slavnu tradiciju »Cherbourških kišobrana«, valja izdvojiti dva sjajna dokumentarna portreta – onaj o škotskom glazbeniku Edwynu Collinsu, bivšem frontmenu post punk benda Orange Juice (»The Possibilities are Endless«), te onaj o još jednoj bizarnoj kreaturi iz plejade Elvisovih klonova (»Orion: The Man Who Would be King«), čije je lice tijekom nastupa bilo skriveno iza maske. No njegov je glas toliko sličio onom Kralja rocka, da su njegovi fanovi vjerovali da je Jimmy ‘Orion’ Ellis u stvari pravi Elvis koji je lažirao vlastitu smrt.


Era djece cvijeća


Jedan od zanimljivijih komada s programa je i glazbeni road dokumentarac »Austin to Boston« u režiji Jamesa Marcusa Haneya, koji prati šaroliku škvadru sastavljenu od  glazbenika Bena Howarda i Nathaniela Ratcliffa, te britanskog folk rock trija The Staves i njihovih muških pandana iz trija Bear’s Den, na dvotjednom glazbenom putovanju iz Austina u Boston u oronulom VW kombiju koji priziva eru djece cvijeća.