Točno na Božić obitelj 45-godišnjeg glumca Aleksandra Bogdanovića zatekla je tužna vijest – osječki glumac preminuo je od teških ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći.

Nemili događaj dogodio se nekoliko dana prije Božića kad na njega naletio automobil Kia Sorento dok je prelazio pješački prijelaz nakon čega je 22-godišnji vozač koji nije imao niti vozačku dozvolu pobjegao s mjesta nesreće.

Glumac je nastradao na putu kući nakon odigrane predstave. Iza sebe ostavio je suprugu Senu i trogodišnjeg sina Iana-Lava, te dvije kćeri iz prvoga braka 11-godišnju Unu i 17-godišnju Miju.

Obitelj shrvana od boli ipak je odlučila donirati njegove organe, »jer bi i sam Aco dao bubreg bilo kome da je bilo potrebno«.

Svekolika hrvatska javnost šokirana je nemilim događajem, a brojni kolege glumci i njegovi prijatelji svoje žaljenje i oproštaj od kolege podijelili su preko svojih profila na društvenim mrežama.

Pratio ga je glas velikog glumca i dobrog čovjeka, tako su ga opisali svi koji su ga poznavali.

Među brojnim kolegama od njega su se oprostili i Sandra Lončarić, kolegica iz osiječkog kazališta riječima:

– Prijatelju moj.. Ljudino.. Glumčino.. Prebolno je.. Hvala ti za sve!!!Volim te

Mlada kolegica Dunja Šaran napisala je poduži dirljiv post:

– Sjedim ispred bora i nijemo promatram kako svjetlucaju lampice. Neprirodna je tišina za ovaj dan. Božić je obično zapamćen po Zvončićima, nazdravljanju čašama i nakrcanom blagdanskom stolu. Ovaj Božić je nažalost dobio neočekivan obrat. Još jedna duša je otišla u nepoznatom pravcu. Tamo gore valjda, kamo samo najbolji odlaze. I ne mogu shvatiti zašto. Pripišite to mojoj ljudskoj manjkavosti. Ako će se pripisati sudbini… Falila je. Debelo je falila. I žao mi je što život nema tipku premotavanja unazad, kao stari videorekorderi, pa da se nepravde mogu ispraviti. Ovog Božića otišao je jedan nevjerojatan glumac. Umjetnik velike karizme, topline, humora i naglašene čovječnosti iznad svega. Veliki čovjek neizbrisivog traga, u životima i srcima svih koji su ga poznavali i voljeli. Ja sam pak ovdje posve sporedna figura. Tek netko, tko se osjeća iznimno privilegirano i zahvalno, što sam imala priliku gledati ovog čovjeka dok igra. Dok se kreće po daskama. Svaki put s toliko snage i karaktera. Urođene uvjerljivosti i neke nevjerojatne vanserijske energije kojom je zračilo cijelo njegovo biće. Valjda je to znak onih najvećih. I glumaca, ali i ljudi. Kada ostaviš trag. Kada probudiš emociju u drugima. Kada ostane tuga kao družica nakon tvog odlaska. Njegova publika ga je prisvajala. Kao da je njihov. Jer je bio. Neposredan, iskren i poseban. Jedan od rijetkih. Zato žaluje njegov grad. Zato žaluju i ljudi koji ga nisu poznavali osobno. Zato žalim i ja. Počivao u miru Veliki Čovječe. I nebo je premaleno za tvoj trag.

Glumica Nataša Janjić Medančić od svog kolege oprostila se na svom Facebooku riječima:

– Sale, dobri veliki čovječe i glumče veliki dobri!!! Baš me pogodila ova tužna vijest… U novčaniku čuvam onog jednog sveca džepnog kojeg si mi davno, ne znam kojom kazališnom pričom i prigodom dao… Putnike čuva. Tebi ga sad usmjeravam,neka ti bude sretan put, prijatelju

Osim kolega glumaca od glumca su se oprostili redatelj Branko Ištvančić i književnica Ivana Šojat koja je o preminulom glumcu napisala:

– Nisu svi ljudi samo ljudi – ima ih koji su ljudine, kojima su duše prevelike za tijela skrojena za zemaljski život. Ima ih za koje mislite da im se nikad neće dogoditi ništa, ponajmanje smrt, nego da će neokrhnuti nastaviti i kad više ničeg ne bude bilo. Ima ih bez kojih ne možete pojmiti svakodnevicu… Aco je velik Čovjek, izvanserijski glumac, ljudina, divovska duša koja bi i na lakat ako je o istini. On je moj Rudolph unterstadtski, najdraži.