Golišave fotke

Jednadžba društvene odgovornosti: Kliknuti na Jennifer Lawrence ili ne?

Davor Mandić

Nepregledni internetski zakutci nude baš svima koji to žele, uz nekoliko klikova i malo umješnosti, uvid u svu tu silu poznatih sisa i guza. Tko želi, dobit će ih. Zato na kraju ne ostaje drugo nego moralno pitanje: hoću li ih potražiti ili neću?



Tristotinjak privatnih golišavih fotografija poznatih osoba užarilo je internet ovih dana. Našao se tu i pokoji filmić, a najeksponiranija zvijezda – glumica Jennifer Lawrence – krenula je i u osobni križarski rat protiv hakera, jednog ili više njih, koji su provalili najvjerojatnije u iCloud i svijetu donijeli zabavu za koji dan. Problem je što je ta zabava usput ozbiljno povrijedila privatnost poznatim osobama, uputivši na neuralgične točke suvremenog internetiziranog društva.


   Jedna od poruka sigurno je da nitko, nigdje i ništa na internetu nije sigurno. Koliko god nas vlasnici velikih kompanija uvjeravali u neprobojnosti njihovih sustava, činjenica jest da kad čovjek smisli bolju mišolovku, priroda smisli boljeg miša. Ili hakera.


   U ovom slučaju hakeri su nekako provalili u sustav, ili sustave, koji su dosad smatrani neprobojnima. I još uvijek postoje različita tumačenja kako je do proboja moglo doći. Istražuje Apple, istražuju i ostali, pa je moguće i da se utvrdi da je do njega došlo zbog najslabije karike u sustavu – čovjeka i njegovih lozinki.




   No ono što je važnije od sigurnosti podataka na internetu, iako će to u našem digitalnom društvu biti sve važnije pitanje, tiče se odnosa privatnosti i njene javne eksploatacije.


Severinin pornić


Svjedočili smo i mi, ne tako davno, našem domaćem porno skandalu u kojem je glavnu ulogu imala pjevačica Severina. Bilo je to 2004. godine, kada je internet u Hrvatskoj još uvijek mnogima bio mokri san, pa se oko Severininog filmića projiciranog s kućnog DVD-a okupljalo selo kao što se nekad okupljalo oko prve televizije. Ali taj filmić nije skinut sa suvremenog »oblaka«, nego s laptopa neoprezno poslanog na servis, što je kasnije koristilo kao odlična ideja plejadi voditeljica/a, starleta i starletana željnih instant-slave preko svog kreveta ili gole stražnjice. Slali su se površno formatirani hard diskovi i grizli se nokti dok portal ne objavi snimku. Ipak, svi ti kasniji slučajevi, bili fabricirani ili ne, nisu uspjeli nadmašiti Severinin pornić, o kojem se pričalo i u školi, i na tržnici, i u domu za umirovljenike. A završio je, konačno, i na sudu, i to na dvama sudovima.


   Prvo je Severina izgubila spor na Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu, na kojem je tražila 75.000 kuna od nakladnika Indexa zbog povrede autorskih prava objavljivanjem nekoliko fotografija iz videa na portalu Index.hr. Sud je presudio da nije uspio naći ikakav originalni sadržaj u filmu te da snimka seksa nije autorsko djelo. Severina je svoju zadovoljštinu ipak konačno dobila pretprošle godine, osam godina nakon objave fotografija iz videa, kad je na zagrebačkom Županijskom sudu pravomoćno presuđeno da je Index dužan pjevačici isplatiti 100.000 kuna zbog povrede privatnosti.


   To je presuda koja nakladniku Indexu nikako nije bila draga, pri čemu se jako često koristio izraz »javni interes«, no sud je zaključio da Severina i kao javna osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Reklo se tada da objavljene fotografije ulaze u sferu najdublje privatnosti svake osobe bez obzira na to koliko ona bila poznata. »Pravo javnosti da zna«, na što se pozivao Index, protumačeno je kao pravo da javnost bude obaviještena o informacijama bitnim za javni interes, o onima koje pridonose boljoj informiranosti građana o nekom događaju, pojavi, osobi od općeg ili javnog značenja, a koja omogućuje potpuniju spoznaju i kritičku javnu raspravu o općem dobru. Objavljene fotografije prema presudi sasvim sigurno ne ulaze u krug takvih informacija, nego tek udovoljavaju običnoj znatiželji.


Golo tijelo seleba


I upravo se o tome radi i u najnovijem slučaju sada već internacionalne slave – obična, voajeristička ljudska znatiželja vodila je hiljade ljudi diljem svijeta u potragu za fotografiranim komadom mesa neke iole poznatije osobe. I naravno, Jennifer Lawrence kao rijetka istinska zvijezda s popisa, najklikaniji je pojam, a prva odrednica koju Google nudi uz njeno ime je – leaked photos (fotografije koje su procurile u javnost).


   No američka javnost na te je stvari odavno senzibilizirana, odnosno tamo malo kome pada na pamet javno opravdavati senzacionalistički voajerizam »pravom javnosti da zna«. Zato se uprla kuka i motika, FBI i privatni istražitelji, da se nesretne hakere locira, otkrije, uhiti i transferira. I ne piše im se dobro, jer su mnogi već odgovarali za slična nedjela drakonskim, pa i zatvorskim kaznama. A čini se zasad da je javnom curenju kumovao jedan pridošlica, koji nije izdržao a da skupljene fotografije ne pokaže široj publici od one koja je, zatvorena u svojim tajnim grupama, u njima tko zna koliko uživala. Neki su selebovi, naime, fotografije proglasili lažnima, ali mnogi su potvrdili autentičnost, no i starost, govoreći kako ih već neko vrijeme nije bilo nigdje sačuvanih, pa ni u virtualnim oblacima.


   Ali zašto je to golo tijelo slavne osobe toliko privlačno širokom broju ljudi? Feministička kulturna teorija rekla bi da je takvo što rezultat sveopće prisutnosti golog ženskog tijela, koja ga je (prisutnost) učinila gotovo nepostojećim. Nestalo je to žensko tijelo u moru tijela kojima se reklamiraju dobro prianjajuće gume ili madraci, kojima su ukrašene automehaničarske radionice ili zasloni uredskih i kućnih kompjutora, ili koja služe za masturbaciju. Lana Pukanić tako na feminističkoj mrežnoj stranici Muf kaže da je masovna privlačnost gole Jennifer Lawrence prouzročena razlikom između tijela i osobe, odnosno da je razlika u tome što je J. Law htjela biti osoba, a raskrinkana je kao tijelo. Biti i jedno i drugo, smatra Pukanić, za žene još uvijek nije stvarnost.


Kućni pornići


Ipak, cijela ta eksploatacija, zbog svega ranije rečenog, događa se polako u ilegali. Najeksponiraniji sajtovi, odnosno platforme na kojima su osvanule prve fotografije više ih nemaju, pa je znatiželjnicima potrebno malo više truda. No u seksualnoj eksploataciji, onoj koja se radikalno promijenila pojavom tube porno kanala, ta prividna nedostupnost kreira i određeno dodatno uzbuđenje. A slika se tog svijeta promijenila tako da porno industrija prilično trpi od pojave besplatnih, anonimnih, kućnih ili »kućnih« pornića u kojima je baš anonimnost zanimljiva. I opet – voajerski, onako kao što je masama i Big Brother neko vrijeme bio zanimljiv. Plastične porno zvijezde, savršenih ili »savršenih« proporcija još uvijek nisu jučerašnja vijest, ali da porno industrija trpi kao što trpi i glazbena od pojave digitalnih i besplatnih, pa makar i ilegalnih snimaka, jasno je kao što je jasno da u tu sliku savršeno upadaju kućni pornići poznatih osoba. Ali onih koje nisu izabrale snimanje porno ili erotskih filmova kao svoju profesiju. »I oni to rade«, ili »I oni imaju celulit i jednako su nezgrapni u seksu kao i ja na svojim snimkama«, ili »I oni su kao ja kad su opušteni«… sve to podiže razinu privlačnosti snimaka koje nisu (kada to nisu) napravljene da bi bile javno eksploatirane.


   I baš zbog toga, kao i zbog lake dostupnosti, u cijelu priču treba ubaciti još jednu iznimno važnu varijablu: krajnjeg korisnika. Bez obzira na koliko-toliko senzibiliziranu javnost, represivni aparat ili disciplinirane glavne medije kojima ne pada na pamet objavljivati fotografije, nepregledni internetski zakutci nude baš svima koji to žele, uz nekoliko klikova i malo umješnosti, uvid u svu tu silu poznatih sisa i guza. Tko želi, dobit će ih. Zato na kraju ne ostaje drugo nego moralno pitanje: hoću li ih potražiti ili neću? A odgovor na to pitanje ujedno je i odgovor na pitanje o razinama odgovornosti svih relevantnih društvenih slojeva. Na kraju krajeva, u toj silnoj slobodi bespuća internetske zbiljnosti, nemoguće je uz odgovornost represivnog aparata i medija (ovdje najšire shvaćenih) ne postaviti i pitanje odgovornosti onoga na samom kraju lanca: krajnjeg konzumenta.