Možemo ga voljeti ili ne, ali činjenica je da se Viktoru Dragi moramo diviti zbog svega što je uradio za hrvatsku modnu scenu. Uz sve ove godine u modnoj branši uspio se istaknuti kao najjači modni producent u Hrvatskoj, ali usudimo se reći i u regiji. Njegov autorski projekt, Cro A Porter koji je započeo u 2003. godini s dvije sezone godišnje, ujedno je i projekt s najdužom tradicijom u Hrvatskoj. Uveo je revolucionarne pomake u produkciji te približio hrvatsku modu svjetskim standardima. Iako je u svojoj ideji i po sadržaju modni projekt, Cro A Porter je postao i daleko više od toga. Promovirajući hrvatski dizajn, kulturu i poduzetništvo, definirao je hrvatsku društvenu scenu, medijske standarde te udahnuo Zagrebu dašak svjetske metropole. 

 U jednoj rečenici/riječi tko je Viktor Drago?

  – Stvarno se nikad ne bavim takvim pitanjima. Živim i radim onako kako mi nalažu moji životni standardi i smjernice koje sam si zadao. 

 ZAOKUPLJEN ESTETIKOM

Kako je zapravo započeo vaš modni put?

  – S 14 godina nosio sam svoju prvu reviju. Već tada sam shvatio da bih ja to odradio bolje produkcijski. Sa 17 sam imao prvu produkciju modnog happeninga u Muzeju grada u Koprivnici. Nakon toga sam putovao kao model te radio na raznim modnim projektima te kao asistent na produkcijama u Milanu. 

 Da niste u modi, čime biste se voljeli baviti?

  – Ne bavim se samo modom. Bavim se produkcijom, videom, dizajnom, dizajnom interijera, scenografijom, fotografijom, zapravo svime što me zaokuplja, ali sve su to manje više stvari vezane uz estetiku koja me zaokuplja. 

 Koliko vaš posao utječe na vaš privatni život?

  – Mislim da su neodvojivi jer dobar dio svakog svog dana posvećujem poslu, bilo praktično ili samo kroz promišljanja o projektima koje radim. 

 Tko vas inspirira?

  – Ljudi koji rade, stvaraju svojim znanjem, sposobnostima, rukama. Ljudi koji kreiraju proizvod koji mogu potpisati vlastitim imenom. 

 Divite li se nekome? Možda s hrvatske modne scene?

  – Svakako! Prvenstveno onima koji traju godinama poput Matije Vuice, Nede Makjanić i Ksenije Vrbanić, a zatim mladim ljudima koji stvaraju bez zadrške i žive od plodova svog rada i u ovim nemogućim uvjetima. 

 Kako nakon svih ovih godina gledate na hrvatsku modnu scenu?

  – Ne gledam, radim. Nemam vremena za gledanje. 

 Što smatrate glavnim problemom hrvatske modne scene?

NE ŽIVIMO NA ZAŠTIĆENOM OBLAKU

Kako gledate na sve veći broj modnih kritičara, nazovimo ih, bez pokrića?

  – Pa živimo u doba interneta, informacije i svakom je omogućeno da kaže svoje mišljenje. Kad nemaš vlastiti proizvod, a bojiš se pokazati što znaš, lakše je predstaviti se kao netko tko zna bolje. Lakše je pričati o drugome nego se suočiti sa samim sobom. 

 Je li i kako je po vama recesija utjecala na hrvatsku modnu scenu?

  – Naravno. Pa modna scena je segment društva kao i sve ostalo. Ne živimo na zaštićenom oblaku. Sve što pogađa svakog stanovnika ove države pogađa i nas. 

 Gdje to najviše vidimo?

  – Smanjenju kupovne moći za dizajnere te za produkciju događanja smanjene marketinških budžeta. 

 Jeste li zadovoljni Cro A Porterom i biste li nešto promijenili iz prošlosti da možete?

  – Nikad ne bih mijenjao ništa. Besmisleno je razmišljati o onome što je iza nas. Osim toga, mislim da smo ostavili sjajne uspomene iza sebe. Jako sam zadovoljan Cro A Porterom, entuzijazmom i radom ljudi koji me okružuju. Uživam u svakom projektu kao da je prvi. 

 Gdje u budućnosti vidite CAP?

  – Schwarzkopf Cro A Porter je projekt koji se razvija u skladu s vremenom. Dokaz tome su prethodna 22 projekta. Želimo nastaviti taj slijed. 

 NE PRATIM BLOGERE

Koga smatrate konkurencijom?

  – Ne razmišljam na taj način jer se nikad ne uspoređujem ni s kim, to sam naučio još u djetinjstvu. 

 Kakvo je vaše mišljenje o modnim blogerima i možete li izdvojiti neke?

  – Ne pratim tu scenu. 

 Što biste poručili mladim dizajnerima koji traže svoje mjesto na sceni?

  – Da više rade, a manje koriste usluge PR-a. 

 Jeste li sretan čovjek?

  – Poprilično. Bilo bi dobro imati više vremena za sebe i svoje, više putovati, ali ne žalim se.