Časopis na kojem su odrasle generacije

Ljubitelji “Playboya” mogu odahnuti: Hrvatsko izdanje zadržava slike nagih ljepotica

Siniša Pavić

Glavni urednik hrvatskog izdanja  Mihovil Švigir kaže da Playboy u Hrvata i slike razgolićenih žena zasad nastavljaju dalje u skladnoj simbiozi. Ostati bez slika, značilo bi ostati bez publike. Zato će se ići polako, iz broja u broj nuditi cure »do pola gole« preuzete iz američkog izdanja da se publika navikne



Prvo je svekoliko pučanstvo, poglavito muško, početkom tjedna poput groma ošinula ona loša vijest. Playboy, taj sjajan, šareni časopis za muškarce na kojem su odrasle generacije i generacije čitatelja poglavito muškaraca, više neće na svojim stranicama objavljivati slike posve golih žene, ljepotica, brineta, crnki, plavuša, čak ni na legendarnoj duplerici idealnoj da je čovjek nalijepi na zid da ga motri i prati kroz život barem koji mjesec dok ne naleti bolja – duplerica! Čvršćeg dokaza da svijet kakvog poznajemo definitivno odlazi do đavola ne može biti. Jer, što je Playboy bez fotografija golih žena!?


– Playboy bez golih žena je kao nogomet bez lopte – kaže D.K (45), podaci poznati redakciji.


– Playboy bez golih žena je kao more bez riba, more bez soli, a to boli – ne dvoji Mio Vesović, vrhunski naš fotograf koji nije bježao ni od jednog motiva u životu, pa tako ni od akta.Uglavnom, vijest koja je brzinom munje doletjele iz daleke Amerike kriva je što se od Playboyu počelo govoriti kao o pokojniku koji možda i nije umro, ali mu nekog života više i nema. Svatko se isti tren krenuo vraćati korijenima, tražio u memoriji onaj najdraži broj, prisjećao trenutaka kad mu je pod ruku po prvi put došla šarena tiskovina za koju znaš da je ne smiješ pred materom gledat, a opet odoljet’ joj ne možeš. 

Skladna simbioza


Hugh Hefner, momčić od 89, alfa i omega te pokretač Playboya, ljubitelj zečica i svilenih pidžama, prihvatio je kažu sugestiju jednog od glavnih urednika, Coryja Jonesa da prestane s objavljivanjem fotografija atraktivnih golih žena. Jer, vjeruju urednici, u vremenu u kojemu je svakome tinejdžeru pornografija dostupna besplatno na internetskim stranicama njegova mobilnog telefona, ne treba nam posve nag model, bit će dosta i fotografije lijepih žena u provokativnim pozama. Sadržaj nam je zastario, kazahu urednici. Ubila ga činjenica da današnje klince u svijet ozbiljnih momaka vodi samo jedan klik. Navodno. A čak da i je tako, jadno ima takvo dječaštvo.




Na sreću, na hrpu loših vijesti, vazda dođe i makar jedna dobra, ili kako bi to »lucidno« kazao šef hrvatskog nogometa Davor Šuker, u svakom kukolju ima mrvu žita. Ona dobra vijest za sve ljubitelja sjajna papira sa slikama lijepih, golih žena glasi – Hrvatski Playboy i dalje će objavljivati slike posve razgolićenih ljepotica! Nisu, naime, Ameri baš toliko ludi. Jest, oni će dalje čedno, barem što se magazina tiče, ali su zato svakom uredništvu u zemljama u kojima licenca egzistira ostavili da sami odluče kakvu budućnost za svoje čitatelje žele, onu na kojoj se vidi sve, ili tek sluti sve. Kako nam reče glavni urednik hrvatskog izdanja Playboya Mihovil Švigir, u nas sve ostaje isto. Playboy u Hrvata i slike razgolićenih žena nastavljaju dalje u skladnoj simbiozi zbog koje ih i volimo!


Nismo samo mi odlučili tako, ništa, barem za sada neće mijenjati ni većina drugih zemlja, pa egzistirao Playboy na tržištu malom poput našeg, ili u zemlji velikoj poput Njemačke. Uostalom, kako kaže Švigir, neke ankete pokazuju kako je u nas u 70 do 80 posto razlog za kupovinu Playboya baš to, fotografije nagih žena. Na žalost, tekst pa bio oni dobar kako je u Playboyu znao biti, tu je u drugom planu. Ostati bez slika, značilo bi ostati bez publike. Zato će se ići polako, iz broja u broj nuditi cure »do pola gole« preuzete iz američkog izdanja da se publika navikne, a onda, tko zna, možda noga u guzicu bude korak naprijed. Ili, kako kaže Švigir, možda se tada i neke naše poznate ljepotice odluče slikati za Playboy u tim čednijim varijantama, a to onda privuče neko novo čitateljstvo. 


Elem i bilo kako bilo činjenica jest da je jadna loša i jedan dobra vijest podsjetila na dana ponosa i slave. Ugledani Times je primjerice podsjetio da je Playboy na svojoj prvoj naslovnici iz 1953. objavio fotografiju Marilyn Monroe, ali je i nužnost promjena ilustrirao podatkom kako je 1975. godine tiraža Playboya bila oko 5,6 milijuna primjeraka, a danas skromnih 800.000. Meritum je međutim samo jedan, ima li Playboya, bez golih ljepotica? Ili, još bolje, jesmo li mi to samo hrpa starih licemjera, onih koji će javno pozdravit’ odlazak duplerice u povijest, a u polutami sobice, tamo gdje jedino ekran kompjutera svijetli, klikajući tražiti svakojaku opačinu.


Zalutala studentica


Hrvatsko izdanje Playboya imalo je svojih uredničkih junaka. Prvi broj hrvatskog Playboya izašao je u veljači 1997. godine. Pokretač projekta i prvi glavni urednik bio je legendarni Vladimir Tomić. Glavni su mu urednici bili samo muškarci i samo jedan žena – Željka Klemenčić! Nema bolje od one koja danas uređuje sjajan magazin Mrvica, magazin ljude kojima je hrana više od hrane, da kaže što je to zapravo Playboy, vrijeđa li ikoga to nago žensko tijelo bez kojeg nas žele ostaviti, ili smo samo na dobrom putu da učinimo korak više ka lažnom moralu kojeg toliko volimo.


– U Playboy sam zalutala. Studentica književnosti i rusistike, slavonska rokerica koja je u to vrijeme još i statirala na jednom šanku – priznajem da sam bila puna predrasuda. Šovinistička, mediokritetska, kamiondžijska štampa, mislila sam – prisjeća se Klemenčić.


Kaže, valjda je iz tog defetizma svoju kolumnu počela pisati kao tvrdokuhanu parodiju mačo-žanra.


– Moj je alterego bila prosta, nemilosrdna cura koja si uzima sva prava koji su pod normalno uzimaju svi muški čitatelji (koji vole viceve o plavušama). Danas, desetak i više godina kasnije – prema Playboyu i njegovim temeljima osjećam samo toplu nostalgiju. U međuvremenu svijet se istodobno do kraja pornografizirao, i postao mučno ćudoredan. Pornografija i svi drugi oblici eksploatacijske fotografije postali su mainstream, ali se prodaju pod prividom lažne čednosti – ističe Željka.


U redakcijskom žargonu zvali su ih, zovi ih »žuge« – žene u gaćama.


– One su svuda, na zadnjoj strani dnevnih novina, u političkim tjednicima i na celebrity portalima. Zamotane u neke oprljave firange, čuče pored radijatora, vječno izazovne, ali čedne, ipak sigurne da ih se selo neće odreći. Pored žuge, koja je lažno i proračunato čedna lutka na napuhavanje s ambicijom da se na kraju bogato uda, naša obično i potpuno gola Djevojka mjeseca poštena je ženska s kojom barem znaš na čemu si. Upravo zbog toga nisam bila sretna kad sam čula što sprema Hef. Jasno mi je – pritisci biznisa, marketinga i tržišta… Bojim se da je to samo još jedan pokušaj šibanja mrtvog konja. Ali natjerati Playmate da postane žuga – to mi se ipak čini kao kapitulacija. I korak bliže potpunoj polarizaciji svijeta, lažnoj crno-bijeloj slici. Na parove razbroj se – ili si pornjava ili si fashion. Ili si opskurni drkadžija ili si konzument – kazuje Klemenčić. 


Playboy je, kaže, furao taj neki sfumato, meke granice.


–  U Playboyu se uvijek znalo da pornografiju ne definira centimetar mufa u kadru. To je kompleksnije, mekše, neuhvatljivo… To je do cure, do svjetla, do atmosfere, do njezinih motiva i naših, snovitih, tumačenja. Zamislite. Cura iz susjedstva, obična, a zgodna. Sasvim gola, ona se treba osjećati sigurno. I ona treba moći takva biti sretna. Razmislite malo. Jesu li to zbilja prevaziđene ideje, lekcija koju smo davno savladali? Ja nisam baš sigurna – priznaje  Klemenčić.E, da, pornografiju ne definira centimetar mufa u kadru. Ali, tržište čini svoje.

Hefu pao libido


Stephan Lupino jednako Playboy, ovaj naš! Dobro, nije to baš posve tako, ali nije ni pogrešno za kazati, jer ako je itko svojim fotografijama učinio Playboy u nas pamtljivim, onda je to Lupino. Njegovih je preko 15 domaćih naslovnica, a pamti se i štošta drugo, primjerice serijal fotografija nagih žena s konjima rađen za srpski Playboy koji je završio na 14 svjetskih naslovnica. Nego, Playboy bez golih žena!?


– To je Hefneru malo pao libido. Zapravo, puno mu je pao – veli Lupino.


No, nema u njega puno žala.


– Možda će sada Playboy biti i više seksi. Taj glupi američki pin up mi nikad nije bio seksi. Žene su izgledale kao preparirane životinje. Ni vulgarno seksi, kako su ih fotografirali neki naši fotografi, ne volim – ističe Lupino.


S druge strane, na osnovu vlastita iskustva kazuje kako su i dame koje poziraju za Playboy aseksualne.


– Većinom su aseksualne. Tu su jer to vide kao šansu, kao promociju, da bi se bogato udale, napravile karijeru. Ja sam to znao napraviti da bude seksualno – kaže Lupino.


Majstor je mišljenja da ne treba o Playboyu govoriti kao o pokojniku. Uostalom, u susjedstvu, srpski Playboy već nekoliko godina izlazi u čednijoj varijanti, s fotografijama polunagih srpskih zvijezda. S druge strane tu su i tekstovi koji su u pravilu u Playboyu bili kvalitetni. A ima i treće!


– Ionako će za 10 godina sav taj tisak otići k vragu – veli Lupino.


– Nije mi drago to čuti – priznaje novinar.


– Buš radil nešto drugo – na to će, zdravorazumski, Lupino.


On već i radi nešto drugo, stvara skulpture, crteže, art stolice, namještaj, stvara posve novi umjetnički pravac, stil zvan Lupinizam.


–Lupinizam je moj autentični, unikatni pravac i rekao bih energija, u kojem je sublimirano svo moje dosadašnje umjetničko stvaralaštvo. U temeljima Lupinizma je snaga, moć, asketizam, mitologija, unutra je cijeli moj život, sve što sam proživio i apsorbirao, pojasnio je Lupino što je Lupinizam za nedavno otvorene izložbe u Zračnoj luci Zagreb. Nove izložbe slijede, i doma i u inozemstvu, u planu je i izlaganje u Rijeci. No, daleko od toga da je fotoaparat okačen o klin, a Playboy završena priča. Jer, kako kaže Lupino, i u toj nekoj mekšoj verziji časopisa za muškarce ima prostora za seksi fotografije. Seksi modu, kako kaže, zna raditi. 


Pusti  što ne škodi


Mio Vesović pamti tiskovina u kojima je objavljivao kakvih ova današnja mladost jamačno nikada vidjeti neće. Njegove fotografije su one za koje, bili znalac ili laik, znate da su umjetnost.


Pitamo ga, što nam se to dogodilo? Neće li nam Ameri kad ukinu slike nagih žena sa sobom odnijeti i lijepo komad mladosti?  


– To je na žalost takav trend. Nestao je i Prljavi Harry, iako bi nam dobro došao da uvede reda. Čudna su vremena. Imaš malo doba ledeno, pa veliko ledeno. Mislim da je došlo ledeno doba, da je na djelu hipokrizija i licemjerstvo. I tako je sve prepuno pornografije, ali ovo je bilo estetizirano. Recimo, ti slavni trenuci kada je ova zemlja imala puno tvornica i radnika, kad su prvi naši komadi izašli u Playboyu Pompeo Posar je radio slike u studijama, na film. To je fina estetika, prave slike, likovnost, ali to se sve mijenja. No, tko zna, možda će se vratiti. Evo i ploče se ponovno slušaju – veli Vesović. 


Ljudsko tijelo je lijepo, kaže, ne mora biti samo žensko. I muško.


– Akt nema spola, ja bar tako gledam na to, ističe.


Ali, dodaje, apsurdna su vremena, vremena u kojima se zatvaraju granice. 


– Treba pustiti što ne škodi. Puno gori problem je pušenje, droga, stravična zloupotreba farmakološke industrije. Problem su oružje, vjerske skučenosti, problemi su opće slobode ljudi. A ovo je čista hipokrizija – ne dvoji Vesović. 


Poznate dame u čednijim verzijama. Vrag će ga znati je li to to. Vesović jedino ne sumnja da će i takve fotografije imati tko raditi. Ima mladih koji to znaju i hoće, ima tehnologije.


– Danas s iPhonom možeš napraviti dobre slike. Ali, ovo je priča jednog vremena koje je prošlo. Nekada su se junaci prodavali u filmovima, a sad čudovišta. Vukodlaci i filmovi katastrofe, zločina. Ja bih, recimo, te surove scene u filmovima cenzurirao jer mi je to preužasno – kaže Vesović.


Razočarani malac


A kada je tako, onda je zapravo lijepo znati da Hrvati idu dalje. Mi bez fotografija razgolićenih ljepotica nećemo ostati! 


– Pa Hrvati su jedan hrabar narod i nećemo se dati pokoriti od ovih licemjera liberalano kapitalističkih – na to će Vesović, taman da se sugovornici i nasmiju malo.


Priča se tada vratila aktu i fotografskim majstorima kojima je akt bio neiscrpno vrelo inspiracije i koji žene nikada nisu snimali ni doživljavaju kao robu.


– Ima divan film, »Čovjek koji je volio žene«, François Truffaut. Žene su pola čovječanstva. Glupi muški se pobiju – rezimira Vesović. 


A onaj urednik Jones što je starom Hefu šapnuo da je vrijeme za promjene, pokušao se pravdati i priznanjem: »Nemojte me pogrešno shvatiti, dvanaestogodišnjak u meni vrlo je razočaran onim kakav sam postao, no to je jednostavno ispravna odluka«. Najblaže rečeno kontradiktorno mu je to. Ne bi, naime, taj malac nikad ovo dopustio, samo da ga se išta pitalo! Ne bi da je recimo vodio kako dvanaestogodišnja  T.P. (podaci poznati redakciji) motri duplericu na koju je slučajno nabasala i nakon samo par sekundi kaže – silikoni, stoposto, a i nije nešto zgodna!