Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 2n
Sutra: 22° 22° 2n
21. kolovoza 2019.
Od starog se uvijek može napraviti novo

foto Amna Šehović: Obožavam reciklažu, od Novog lista izrađujem novčanike i ukrasne vrećice

Snimio Petar FABIJAN
Snimio Petar FABIJAN
Autor:
Objavljeno: 12. studeni 2011. u 9:11 2011-11-12T09:11:00+01:00

Uopće ne dolazim do ideje. Kad dođem do materijala onda budem kreativna. Teško pronalazim cerade kamiona, stoga, molim sve koji imaju stare cerade i to poderane, masne, sa zakovicama da nazovu, doći ću po njih ili ih samo ostavite pred vrata dućana

Amna Šehović spiritus movens riječkog dućana Happy Hobby u kojem se osim artikala namijenjenih kreativcima, mogu pronaći i nesvakidašnje kreacije poput torbica i notesa od kamionske gume, lijepe ogrlice rađene u tehnici necanja, s lego kockom, umjetničke svijeće Andreja Urema, radove Art MemoRi Izabele Peculić Stančić, Silvije Đolonge i Melite Sorola, drvene predmete s potpisom Luke Jelušića te odjevne predmete koje kreira sama vlasnica, a pažnju privlači i kolekcija za djecu.

  Što vas je potaknulo da krenete u svijet mode?

  – Iskreno, ostala sam bez posla. Morala sam izaći iz Erste cluba na Korzu i onda sam postala kreativna i otvorila ovaj dućan. I prije sam tražila takav jedan prostor, ali sam mislila da treba biti na Korzu, no onda se dogodilo to što se dogodilo i uzela sam što se nudilo u tom trenutku. Lokacija ipak određuje promet i broj ljudi koja zalazi u dućan, kada nisi na Korzu treba proći određeno vrijeme da kupci čuju za trgovinu. Činjenica da nisam na Korzu na početku je bila otežavajuća, a materijalni problemi uništavaju kreativnost. No imala sam sreće jer je vlasnik ovog prostora Brodokomerc. Gospodin Srećko Markotić i Ksenija Volarić-Smolić, naročito gospođa, stali su iza mene. Na samom početku željela sam dva puta zatvoriti dućan, no oni su mi dali potrebnu podršku. Jako sam im zahvalna i direktoru Dragi Perušiću, što su mi pružili podršku kad je trebalo i zaslužni su što sam otvorila dućan.
   

Torbe od kamionskih guma, broševi od tipkovnice

Imate kreativne klijentice kojima i vi dajete poticaj?

Ukrasne torbe od Novog lista

Reciklirate i Novi list. Najprije ste izrađivali novčanike, a sada prodajete i ukrasne torbe izrađene od Novog lista.

– Da. To je riječki brend. Obožavam reciklažu. Volim kad se od nečeg  starog napravi novi uporabni predmet, a sve je krenulo s Novim listom. Vrećice u koje pakiram proizvode koji su ovdje kupljeni napravljene su od Novog lista. Te vrećice nije uopće jednostavno raditi. To je puno skuplji proces nego da odem u veleprodaju i kupim one obične vrećice, ali to je imidž dućana. Ovaj dućan, što je meni najvažnije, promiče riječki identitet. Dućan se razvija kao dio riječkog identiteta. Ljudi me znaju pitati da im darujem još jednu vrećicu uz onu koju su dobili, ali to ne prakticiram. Subotom i nedjeljom po cijele dane radim te vrećice. Skupljam novine jer mi trebaju. Ljudi mi ih znaju donijeti...

  – Da, to je zanimljivo. Jučer mi je jedna djevojka došla s haljinom koju je »zaflekala« i koju je željela prekrojiti. Potiče se kreativnost, da se od starog može napraviti novo. Stvari se recikliraju. Primjerice i od stare kamionske gume i cerade može se napraviti super torba. Notes sam napravila od kamionske gume, zračnice, jer je ona puno mekša od vanjske gume koju ja ne mogu rezati jer ima u sebi čelične sajle.

  Kako ste došli na ideju da radite s kamionskim gumama?
 

  – Zapravo uopće ne dolazim do ideje. Kad dođem do materijala onda budem kreativna. U konkretnom slučaju bilo je to u Vantačićima na Krku. U tom sam mjestu vidjela gume od bicikala, a na parkingu Delta postoji jedan čovjek koji čisti svoju barku pokraj koje je bila hrpa guma. Kako sam vizualan tip gume su me inspirirale. U biti tako je krenulo. Uzela sam ih, oprala i počela rezati. To rade i ljudi u svijetu. Nisam ja prva koja je to počela raditi. Neki dan sam na televiziji vidjela reportažu o ženi koja radi naušnice od pisaćih mašina. Teško pronalazim cerade kamiona, stoga, molim sve koji imaju stare cerade i to poderane, masne, sa zakovicama da nazovu, doći ću po njih ili ih samo ostavite pred vrata dućana.

Happy Hobby (10)
Reciklaža alla Amna Šehović, foto P. Fabijan

  Koristili ste i komade računalne tipkovnice za izradu broševa.

  – Da, ali nije to moja ideja. Ljudi to po svijetu rade već neko vrijeme. Ja sam naravno to primijenila na svoj način.
   

Cijene primjerene situaciji

Znaju li vam klijentice doći sa starim odjevnim predmetom koji vi potom prepravite?

  – To ne radim. Nažalost ništa ne mogu napraviti po narudžbi jer bih uvijek dodala nešto svoje. Klijentica nešto zamisli, a ja napravim nešto posve drugo. Može me »uništiti« samo time da mi se kaže da se želi nešto crveno... Onda se zablokiram. Napravim kako mi dođe i ako se to nekome sviđa super! Uglavnom sve dosta dobro prolazi.

Torba u čast Steveu Jobsu

Napravili ste torbu koja je hommage Steveu Jobsu.

– Da, riječ je o mojoj originalnoj ideji. Napravila sam je za Stevea Jobsa kad je preminuo. Tko zna možda je još netko napravio takvo što... Moj brat je veliki fan računala, a i povezana sam s Peek&Poke, Kreativnim odjelom i znam nešto o tome. Kad je Jobs umro u suradnji s Peek&Pokeom napravila sam tu torbu. Torba nije u prodaji. Možda je jednog dana stavim u prodaju, ali sada uživam u njoj.

  Cijene su jako povoljne s obzirom na recesiju?

  – Cijene su jako povoljne zato što je meni u interesu da opstanem. Ne mogu nabiti cijene. Cijenim svoj rad, ali ne mogu pretjerati s cijenom. Situacija je sve gora i gora. To se vidi i osjeti. Prosječna cijena torbe je 150 kuna. Najskuplja torba košta 300 kuna. Cijene su primjerene situaciji u kojoj se nalazimo. Važno je i to da je sve to made in Rijeka. Imam radove Luke Jelušića koji izrađuje predmete od drva na ekološki način, svijeće Andreja Urema koje su zapravo male skulpture što ne čudi s obzirom na to da je kipar, a rađene su od palminog voska, Art MemoRi Izabele Peculić Stančić, Silvije Đolonge i Melite Sorole Stančić. Drugo sve sama radim.
   

Rijeka kao inspiracija

Sve sami šivate?

  – Mama mi je kupila stare industrijske polovne mašine, imam i postolarsku za kožu te staru maminu mašinu za pletenje. S njima radim i to mi je super alat.

  Držite i tečajeve pletenje?

  – Ove godine je manje tečajeva jer mi je malo naporno. Imamo tečaj pletenja, heklanja, a prošle smo godine imali i filcanje. Ove godine tog tečaja neće biti jer je materijal skup. Interes žena za tečajeve je velik. Želja mi je organizirati tečaj izrade nakita s riječkim zlatarima, ali u to još nisam krenula.

  Koji vas od umjetnika inspirira, koga volite?

  – Najviše me inspirira odlazak na tržnicu kad se zatvara. Tada dobijem jako puno ideja. Naravno i glazba. Od slikara ima puno njih koje volim, jako volim Picassa, a inspiriraju me i gradovi.

  Koliko vas Rijeka inspirira?

  – Rijeka me najviše inspirira. Obožavam ovaj grad. Kad hodam po gradu stalno razmišljam što bih izmijenila, dodala... Imam neke super ideje vezano za promociju grada, koje ću realizirati, ali o kojima još ne želim govoriti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka