Azimut posljednjih dana u Hrvatskoj nije vodoravna kutna udaljenost od utvrđenog smjera do pozicije objekta na nebu, nego još jedan pojam oko kojeg se slomilo nešto kopalja lijeve i desne provenijencije. Šibenski klub ovog naziva ušao je u žižu medijskog zanimanja kada su njegovi vlasnici – Hrvoje Jelković i Đorđe Katalinić – privedeni u policiju radi remećenja javnog reda i mira. Ono što je medijima tada bilo zanimljivo, iako je u osnovi riječ o komunalnom problemu, politička je nota koju je slučaj dobio kad se počelo spekulirati da iza te prijave stoji šibenski crkveni vrh na čelu s biskupom Antom Ivasom, a možda i sam čelnik glavne oporbene stranke HDZ-a Tomislav Karamarko.

Vruće mreže

U kratkom roku uzavrlo je i na društvenim mrežama. Na Facebooku su krenule skupine podrške ovoj i onoj strani, a da je riječ o stranama, pokazuje i letimičan pogled na njihove postove. »Podrška vlasnicima Azimuta« grupa je na kojoj su se mogli pročitati stavovi koji se zalažu za kulturu u Šibeniku, za dijalog, toleranciju i urbani razvoj, ali i kvalifikacije poput »klerofašisti«, »inkvizicija« i sl.

S druge strane je stranica »Potpora ocu biskupu Anti Ivasu«, čiji administratori brane pravo biskupa da se buni protiv komunalnog nereda u centru Šibenika, ali su na svojoj stranici dopustili i kvalifikacije poput »jugokomunističko smeće«, odnosno otvorene prijetnje neistomišljenicima zazivanjem lomača i koječega. Vremenom su administratori obiju grupa, odnosno stranica, koje su inače skupile oko 5.000 sljedbenika, skinuli najagresivnije komentare, ali sukus ideološkog sukoba i dalje je bio itekako vidljiv. »Podrška vlasnicima Azimuta« konačno je i ukinuta, a osnovana je zamjenska stranica »Šibenik – za kulturu i toleranciju«, no ona je do predaje ovog teksta skupila niti 700 sljedbenika.

Šutnja aktera

Akteri događaja u međuvremenu su zašutjeli i počeli s javnošću komunicirati putem priopćenja, svjesni da se direktne izjave ne može kontrolirati o tom, očito, delikatnom pitanju. Pa su tako vlasnici Azimuta odlučili potpuno prekinuti komunikaciju s medijima, pri čemu nam je Jelković rekao da se oni bave kulturom i da ne žele prikupljanje političkih poena preko njihovih leđa. Ipak je istaknuo da su ponosni na podršku koju su dobili i da im je to jedino bitno. »Jer očito se cijeni naš dosadašnji doprinos kulturnom razvoju Šibenika«, zaključuje Jelković.

   I druga je strana zavrnula pipu. Generalni vikar Šibenske nadbiskupije mons. Marinko Mlakić uputio nas je na priopćenje koje je izdala biskupija u povodu događaja. U tom priopćenju biskupija je zgrožena medijskim i političkim napadima na biskupa Ivasa, ali i Crkvu u cjelini. Tvrdi se da oni nemaju nikakve veze s incidentom u Azimutu, a kamoli da je riječ o sprezi Crkve, policije i politike. Brani se pravo na miran san ne samo biskupa Ivasa, nego i okolnih stanara koji ističu neprimjerenost jednog takvog sadržaja u strogom povijesnom centru grada i u neposrednoj blizini katedrale. Kaže se i da su gradonačelnika Željka Burića, kao i odgovorne u Gradu, u više navrata upozoravali na problem buke, ali da su njihovi apeli ostali neuslišani, dapače, da se buka pojačala, te da je zbog toga biskup Ivas javno reagirao. Bilo je to na propovijedi za Veliku Gospu, što su mnogi onda povezali i s incidentom koji je uslijedio tjedan dana nakon toga.

Smirivanje strasti

Gradonačelnik Burić, zajedno sa svojim timom, pokušava smiriti situaciju i poziva na dijalog. Burić navodi da Grad Šibenik snažno stoji iza usmjerenja prema kulturi i turizmu, koje se ne očituje samo u otvaranju prostora mladima, kulturi i zabavi u klubu Azimut, nego i na brojnim drugim lokacijama u gradu. Jasno i glasno je poručio da zatvaranja kluba neće biti, ali da se taj komulani problem mora riješiti dijalogom s uključenim stranama, a bez ispraznog politiziranja.

   – Mi moramo poslušati svačije želje i siguran sam da ćemo naći rješenje uz razgovor, ali definitivno ne na način da ćemo zaustaviti kulturnu scenu grada, jer ju je ova uprava osmislila. Neće biti nikakvog ukidanja nikoga, niti je to ikad bila ičija opcija, niti je to ikad itko od mene tražio. Nitko neće ukinuti ni Azimut ni ostale prostore u gradu, green stageve i ostale stageve, ali razgovarat ćemo. Imat ćemo dovoljno vremena kroz zimu da nađemo rješenje, kaže Burić.

   U cijeloj priči oko Azimuta problematičnim se dijelu protivnika činilo radno vrijeme, ali i vanjska pozornica, tzv. green stage o kojem govori i Burić, a kakvih u Šibeniku ima više. Pitali su se naime kako je moguće da je Grad omogućio jednom baru radno vrijeme do 4 ujutro. No u Gradu nam pojašnjavaju da za to oni nisu odgovorni, nego da je Ured državne uprave taj koji regulira rad noćnih klubova i to prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, a da su oni u gradu nadležni za kafiće, barove i restorane. Pojednostavljeno, prema gradskoj odluci Azimut je kao bar dobio sat vremena dulje radno vrijeme od uobičajenog u Šibeniku, a kao noćni klub dobio je dozvolu za rad do 4 ujutro od Ureda državne uprave. Naravno, to što je sve po zakonu ne znači da bi se svi morali s time složiti pa se upitnim pojavljuje green stage, odnosno otvorena ljetna pozornica Azimuta, odnosno činjenica da posjetitelji kluba u jednom trenutku izađu izvan prostora kluba i onda možebitno rade buku, zbog čega je po anonimnoj prijavi prošli tjedan reagirala policija. Tada su se vlasnici oglušili na policijsko upozorenje o buci rekavši da imaju radno vrijeme do 4 ujutro, pa su policajci doveli pojačanje i priveli ih.

Gradovi spavaonice

Cijeli je slučaj još jednom uputio na najmanje dvije stvari. Prva je da se i oko najbanalnijih pojava vrlo brzo ljudi ideološki polariziraju »lijevo« i »desno«, pri čemu nakon samo par izmjena »argumenata« počinju brutalne karakterizacije i onemogućuje se dijalog. Druga stvar klasično je pitanje urbanosti naših urbanih središta, pri čemu, a i opet usko vezano uz ideologiju i zastupanje liberalnih ili tradicionalnih vrijednosti, dio zastupa tezu o urbanim centrima kao prostorima kulture, zabave i života, a dio zaziva gradove-spavaonice. Nekad pobijede prvi, nekad drugi.

   I Rijeka je bila gradom slučajem po tom pitanju nakon nedavnog otkazivanja festivala Ritam s mora, kada je nekolicina nezadovoljnih stanara uspjela pokolebati organizatore unatoč svim dozvolama. U Šibeniku je stvar gotovo identična: nekolicina stanara konstantno podnosi raznorazne prijave za remećenje javnog reda i mira, buneći se protiv usmjerenja koje zastupa i ova, inače HDZ-ova lokalna vlast. No za razliku od Rijeke, gdje je bila dovoljna šačica anonimnih stanara da se suspendira urbani razvoj jednog dijela grada, u Šibeniku je stvar kudikamo kompliciranija jer jedan je od tih stanara ujedno i biskup. A ako je biskupu poremećen san, onda će se naći i Marko Perković Thompson da priopćenjem progovori o svemu, kvalificirajući one koji su se očešali o Ivasa fašistoidnim ljevičarima.

Katolik, ateist i Srbin

Zbog svih tih ideološko-svjetonazorskih zabluđivanja, a u moru svih priopćenja koja se pišu u povodu ovog slučaja, konačno ćemo citirati dio priopćenja ekipe Žednog uha i SuperUho festivala, koja u raznim kombinacijama a pod dirigentskom palicom Šibenčanina Mate Škugora ustrajno radi na kulturnom opismenjavanju Hrvata.

   – Pa pogledajte samo nas trojicu zaposlenika tvrtke koja stoji iza Žednog uha i SuperUha: jedan dolazi iz tradicionalne hrvatske obitelji i vjernik je, drugi gaji partizansko podrijetlo i ateist je, a treći je Srbin, da, pravi pravcati s one strane Drine. Tu je i četvrti pridruženi, ali ništa manje bitan član ekipe, čisti Zagrepčanin, jedini među nama. Kud ćeš ljepšeg dokaza da nismo određeni rođenjem, već odgojem i obrazovanjem, krenuvši od kuće, preko vrtića, škole i/ili fakulteta, a sve uz redoviti ili povremeni boravak na sportskim terenima, u koncertnim i kinodvoranama, galerijama i kazalištima, te u klubovima, da, baš onakvima kakav je Azimut – kaže se na kraju priopćenja.