Foto: Marin Aničić
Nakon razvoda nisam kćeri okaljala muškarce, tako da ona vjeruje u ljubav i brak. I ja sama, bez obzira na to što sam prošla težak razvod i bila povrijeđena, i dalje vjerujem u ljubav i brak
Iščekivana knjiga autorice Ivane Grabar »Život može biti lijep« ugledala je svjetlo dana, a svečana promocija održana je jučer u Clubu Boa. Grabar je radila sedamnaest godina u riječkim medijskim kućama, od čega jedanaest na Kanalu Ri. Posljednje četiri godine radila je na radiju Soundset Trsat. Sada ima svoju agenciju za promidžbu, a pisanje je njezina ljubav. Prvu knjigu »Pink Pen« izdala je na ljeto 2015. u vlastitoj nakladi, a »Život može biti lijep« njena je druga knjiga.
– Knjiga je zbirka mojih uređenih tekstova. Priče su to o životu, ljubavi, učenju, voljenju sebe, rastu, napredovanju… Pišem u prvom licu jednine, iskreno i brutalno otvoreno. Druga knjiga je samo nastavak prve i točka na »i«. Priča je krenula od paklenog razvoda, traženja sebe, padanja i dizanja poput Feniksa i kretanja naprijed. Druga knjiga »Život može biti lijep« predstavlja proces zaokruživanja jer su me ljudi svojim pričama počeli inspirirati. Zadnja priča u knjizi naslovljena je »Pobjeda« i posvećena je mladoj djevojci koja je pobijedila tumor, zahvaljujući pozitivnom stavu prema životu. Ljudi su mi se počeli otvarati tako da su u ovoj knjizi zastupljene raznolike teme. Imam nekoliko svjedočanstva muškaraca. Evo, naprimjer priča o djeci razvedenih roditelja je priča jednog muškarca koji priča svoju priču s aspekta uloge oca. Knjiga predstavlja moj rast i moju životnu filozofiju i ujedno je i homage životu prema kojem iskazujem poštovanje. Zato se i zove »Život može biti lijep«.
NAJPRIJE TREBA ZAVOLJETI SEBE
U neformalnom razgovoru pričale smo o lupanju šakom o stol kad to situacija iziskuje, i to crvenim noktima. Koliko je taj stav prisutan u vašoj životnoj filozofiji?
– Jedna takva tema nalazi se i u knjizi. Priča je naslovljena »Biti svoj«. Riječ je o tome kako se treba znati pravilno zauzeti za sebe. U društvu je uvriježeno se bojimo kazati što doista mislimo, a nerijetko u tome prednjače žene. U ovoj knjizi navodim i to kako život može biti lijep ako… I tu navodim četrnaest pravila, a prvo glasi: Ako zavoliš sebe…
Možda to zvuči bahato, ali najprije treba zavoljeti sebe da bi te i drugi poštivali, uključujući i vlastito dijete. Treba iskristalizirati prioritete. Kroz razne priče u ovoj sam knjizi opisala upravo to. Od odnosa sa ženama, s muškarcima, djecom, s roditeljima, s roditeljima muža ili partnera. Moram naglasiti kako su čitatelji financirali ovu knjigu pretprodajom i ovom prilikom im se zahvaljujem.
Prošli ste kroz pakleni razvod. Što savjetujete ženama koje se nađu u sličnim situacijama?
– Žene mi se javljaju i nakon godinu dana što je knjiga objavljena i pitaju me što da rade kad ih muž ili partner prevari. Imamo samo jedan život! Treba se znati zauzeti za sebe i kao što smo rekle lupiti šakom o stol sa crvenim noktima. Na taj način želim naglasiti da posebno kad se lupa šakom o stol treba biti lijepa: imati frizuru, crvenu šminku… To je posebno dražesno… Slatko. Ljudi podnose velike žrtve što zbog kredita, djece, okoline… Uvijek kažem: Nije mene mama rodila da bih bila nesretna, tužna, nevoljena, a to vrijedi za sve žene.
NOVAC I RAČUNI NISU VAŽNI
Ta se filozofija može primijeniti i kad se nađemo u situaciji da smo bolesni.
– Ako ne paziš na sebe, na prehranu, ne vježbaš i ne odmaraš nije dobro. Zavoljeti sebe je nešto najljepše. A u životu je važno i raditi ono što nas čini sretnima, makar to bile samo i sitnice. Zbog nemara prema sebi kao i od stresa na poslu ili kod kuće dolazi do potiskivanja negativne energije što se nerijetko odražava na zdravlje. Zato ima toliko bolesti i to zato što su ljudi nesretni. Prioritete treba drugačije posložiti. Nekada sam imala više novaca, ali sada sam sretnija. I sama sam se našla u situaciji da sam imala zdravstvenih problema. Nakon što sam to nadjačala shvatila sam da novac i računi nisu važni, već zdravlje. Treba misliti na sebe i voditi računa o svom zdravlju redovitim pregledima i emotivnim radom na sebi. Uz to, treba imati hrabrosti realizirati i vlastite snove, iako se u prvi mah možda to čini nemogućim. Nije u redu prema samome sebi nešto ostaviti nedovršenim i onda se po stare dane pitati: Zašto nisam to napravila. Mogla sam a nisam… Treba se upustiti u avanturu života bez ustezanja.
Imate kćer od dvadeset i tri godine. Što ste joj savjetovali u pogledu života i što je važno u životu?
– Moja Antonela je bila u tinejđerskoj fazi kad smo se razvodili. U cijelom tom paklu razvoda naša kći je bila u prvom planu. U nekim se situacijama ponašamo kao prava obitelj. Ona se s tatom druži i pije kavu. Nisam joj okaljala muškarce, tako da ona vjeruje u ljubav i brak. I ja sama bez obzira što sam prošla težak razvod i bila povrijeđena i dalje vjerujem u ljubav i brak.
NE TREBA BITI ŽRTVA
Znači li to da ćete možda uskoro opet reći »da« i to u lijepoj vjenčanici s crvenim štiklama.