Arena će biti malo svetište gitarističke rock glazbe, mjesto susreta s jednom od legendi rocka, čovjeka koji si je osigurao itekako značajno mjesto u povijesti rock glazbe stvorivši prepoznatljivi Knopfler zvuk
Hrvatska i Zagreb u nedjelju su domaćini Marku Knopfleru, jednom od ponajboljih svjetskih gitarista, virtouzu koji spada u red onih rijetkih majstora tog instrumenta koji je izgradio prepoznatljiv zvuk pa će, čak i znatan dio onih koji ne prate odviše rock glazbu, kad čuju meki zvuk njegove gitare, znati da je riječ o onom »tipu iz grupe Dire Straits«. Naravno, koncert će za pripadnike onih generacija koje su s izvora mladosti pile od drugog dijela sedamdesetih pa do početka devedesetih godina prošlog stoljeća biti jedno lijepo i nostalgično prisjećanje na neka već pomalo davna vremena, ali uz njih Arena će zasigurno ugostiti i velik broj starijih i mlađih ljubitelja specifičnog zvuka Knopfler gitare, svih onih koji su njegovom radu s grupom Dire Straits, samostalnim albumima i filmskoj glazbi u posljednjih 35 godina, koliko traje Knopflerova nazočnost na svjetskoj rock sceni, pronalazili i pronalaze bezbrojne razloge za zadovoljstvo u glazbi koju stvara i svira ovaj sjajni gitarist.
Glas na gitari
Iako je ljevoruk, Knopfler svira desnom rukom i to najčešće načinom (fingerpicking) tipičnim za akustičnu gitaru što daje ne samo puniji i raznovrsniji zvuk, već mu omogućava i šire mogućnosti improvizacije. U početku je najčešće koristio Fender Telecaster i Stratocaster gitare da bi od sredine osamdesetih čak više počeo cijeniti Gibson Les Paul, kako u studiju, tako i na koncertima.
Nakon prestanka rada s Dire Straits, objavio je sedam studijskih albuma – »Golden Heart« (1996.), »Sailing to Philadelphia« (2000.), »The Ragpicker’s Dream« (2002.), »Shangri-La« (2004.), »Kill to get Crimson« (2007.), »Get Lucky« (2009.) i »Privateering« (2012.). Ovom nizu svakako treba pridodati i tri albuma urađena u suradnji s drugim autorima – »Missing…Presumed Having a Good Time« napravljen 1990. s grupom The Notting Hillbillies, »Neck and Neck« iste godine sa Chetom Atkinsom, te »All the Roadrunning« koji je 2006. snimio s country divom Emmylou Harris.
Koliko je Knopfler popularan, svjedoči i jedna neobična pojedinost iz svijeta paleontologije. Naime, jedna od vrsta nedavno otkrivenih dinosaura nosi naziv Masiakasaurus knopfleri, a Knopflerovo prezime ta je vrsta dobila stoga što su pri otkriću kostiju te vrste paleontolozi slušali Dire Straits!
Marka Freudera Knopflera, rođenog 12. rujna 1949. u Glasgowu, već u srednjoj školi privlači rock and roll, ali uz opće oduševljenje Elvisom, on iskazuje i veliko zanimanje za gitariste proučavajući kako to svira Presleyev gitarist Scotty Moore, »skidajući« Cheta Atkinsa, B.B. Kinga, Hanka Marvina… Krajem šezdesetih studira novinarstvo i književnost u Leedsu, a po završetku faksa 1973. odlazi u London i počinje svirati u raznim pub rock skupinama. Iz te godine je i priča o početku njegovog zasebnog načina sviranja. Naime, jedne večeri zapala ga je pri svirci s društvom jedna vrlo ruinirana gitara lošeg vrata i vrlo tankih i krhkih žica po kojima nije bilo uputno jako udarati. Svirati ju se mnoglo tek na nježan dodir i tako je Knopfler prvi put upotrijebio svoj fingerpickin stil:
– Tada sam pronašao svoj glas na gitari, izjavio je godinama kasnije. No, do slave je trebalo još puno. Sljedeće tri godine Knopfler radi kao profesor književnosti i svira po pubovima Londona s grupom Cafe Racers, a put k uspjehu počinje nakon što se u London preseli njegov mlađi brat David čiji cimer John Illsley svira bas gitaru i uskoro se taj dvojac priključuje Marku u Cafe Racers. Uz bubnjara Picka Whitersa 27. srpnja 1977. snimaju danas legendarne demo snimke za pet pjesama – »Wild West End«, »Sultans of Swing«, »Down to the Waterline«, »Sacred Loving« i »Water of Love«. Sve te pjesme, kao i nekoliko drugih naći će se na izvrsnom debi albumu »Dire Straits« koji je objavljen 1978. i grupu učinio miljenicima kritike i publike sklone laid back gitarističkom zvuku.
Potpuno drukčiji
Naime, u trenutku kada počinju svoju karijeru svjetskom rock scenom drma britanski punk i novi val koji čistom energijom ruše sve pred sobom. Pojava tada nepoznate grupe s anonimnim gitaristom i nježnom gitarističkom glazbom potpuno je neočekivana, a iako im malo tko daje šanse, Dire Straits baš u tom ozračju velikog punk praska počinju sjajnu karijeru potpuno drugačije grupe. Svjetsku slavu dosiže njihov prvi singl »Sultans of Swing«, a sve što bude slijedilo nakon toga bit će veliki diskografski uspjesi tijekom kojih će grupa predvođena Knopflerom kao gitaristom, pjevačem i autorom većine skladbi graditi status odlične gitarističke grupe koja će kroz nježniji zvuk zastupljen uz debitantski i na drugom albumu »Communique«, ili pak čvrstom roku više okrenut »Making Movies« ili »Love Over Gold«, odnosno više k popu usmjeren »Brothers in Arms« ili »On every Street« ostvariti veliki diskografski uspjeh prodavši više od 120 milijuna albuma i steći status velikle rock atrakcije.
Solo vode
Kombinirajući tako rad u grupi sa solo izletima, Knopfler je uspijevao obje strane zadovoljiti sve do 1995. kada najavljuje odlazak iz grupe koji i potvrđuje 1996. prvim studijskim albumom, sjajnim »Golden Heart« koji će ga predstaviti u najboljem mogućem svjetlu – kao briljantnog gitarista koji sjajno, uz pečat neponovljive vlastite sviračke osobnosti, prenosi najrazličitije glazbene izraze – rock, rhytam and blues, country, keltski folk, jazz…
Dio tog glazbenog bogatstva čut ćemo u nedjelju u zagrebačkoj Areni. Naći će se mjesta i za niz besmrtnih Dire Straits hitova, ali i za mnogo toga lijepoga i dobroga što je Knopfler darovao ljubiteljima glazbe na svojih sedam do sada objavljenih solo studijskih albuma.
U nedjelju će Arena biti malo svetište gitarističke rock glazbe najplemenitijeg kova, mjesto susreta s jednom od živućih legendi rocka, čovjeka koji si je u razdoblju od 1978. pa do danas osigurao itekako značajno mjesto u povijesti rock glazbe stvorivši prepoznatljivi Knopfler zvuk u kojem će u Areni uživati nekoliko tisuća ljudi.
