Pobjednica Nina Kraljić

Voice je bio zadnja šansa, bojala sam se da za mene nema mjesta u Hrvatskoj

Siniša Pavić

Foto D. Jelinek

Foto D. Jelinek

Vjerujem da se sve događa s razlogom. Bit ću pametna, bit ću spora u odlukama. Nastojat ću, kao i ovdje,uvijek ostaviti neki svoj pečat. Jer, na kraju uvijek ostaje samo taj osjećaj da si bio svoj 



Proglašenje pobjednice, konfeti, ugovor, torta… Ninu Kraljić obaveze su svakog trena vodile dalje. U pobjedničkoj noći razgovor nije mogao nego biti kratak. A prvo pitanje nije moglo biti nego ono – kako se osjeća!? 


  – Još mi ništa nije jasno. Mislim da će mi sve biti jasno možda tek sljedeću godinu s obzirom na to kako se sada osjećam. Sretna sam i istovremeno tužna što je završilo. A opet, nije završilo. Idemo radit’ i idemo njegovati taj moj stil. 


 No, kakav je to zapravo stil, način pjevanja?   – Znam da mnogi imaju problema s tim da odrede koji je to način pjevanja. Bilo bi sjajno kad se ne bi vodile te rasprave, jer je zapravo to nemoguće svrstati u neki žanr. Ni ja točno ne znam na koji način pjevam, makar znam svoje korijene u potpunosti. Mislim da je dobro glazbu držati izvan nekih okvira. 

 Konačno – potvrda


Što nosi budućnost? Vidite li se na domaćoj sceni, ili negdje vani?  – Ulazak u »The Voice« mi je zapravo bio zadnja šansa. Bojala sam se da za moj način pjevanja u Hrvatskoj nema mjesta. Ovo je bilo zadnja šansa da vidim postoji li možda ipak neko mjesto za mene. I dobila sam potvrdu i definitivno bih ostala. Normalno da čovjek želi ostati na svojemu.   Čeka vas snimanje albuma. Hoće li na njemu biti obrada ili autorskih pjesama?   – Sad sam toliko u šoku da ne znam što će se sve dogoditi. Sviđaju mi se i obrade, ali definitivno bih nakon toga išla na autorske stvari. Ali, htjela bih da sve ide polako, jer sam iz životnog iskustva shvatila da je polako najbolji tempo za nekakav stvarni uspjeh. Ništa odjednom i ništa bez puno rada i truda. Sigurna sam da će se dogoditi ono što se treba dogoditi, kako se i ovdje dogodilo. Koliko god da zvuči kao kliše, vjerujem da se sve događa s razlogom. Bit ću pametna, bit ću spora u odlukama. Nastojat ću, kao i ovdje, uvijek ostaviti neki svoj pečat. Jer, na kraju uvijek ostaje samo taj osjećaj da si bio svoj. 

 Pozdrav Rijeci


Je li to i savjet za neke buduće natjecatelje, nekih novih sezona?   – Definitivno. Razmišljala sam, ako je moguće, da sljedeće godine pomognem Jacquesu u mentorstvu. Treba pomoći kandidatima. Jer, ima stvari koje ljudi ne vide, ne vide koliko je tu presinga, pritiska, dvojbi. Voljela bih mu pomoći. Ta borba sa samim sobom i jest bila najteža. Pokušavaš izbjeći kalkulacije, a one se počnu događati. Sve je to prirodno, ti strahovi, taj vrtlog emocija. Zato taj vrtlog treba prihvatiti, uskočiti u njega.   A riječki fanovi, jesu li bili na visini zadatka?  – Nisam bila u Rijeci neko vrijeme zbog obaveza u showu, ali ako jesu, im ovim putem puno zahvaljujem.