Ususret subotnjem nastupu

VANNA NA TRSATU: Koncert na Gradini je poslastica

Ivana Kocijan

Vanna je jučer predstavila novi spot / Foto Dario LEPOGLAVEC

Vanna je jučer predstavila novi spot / Foto Dario LEPOGLAVEC

U Pulu i u Rijeku dolazim s vrhunskim instrumentalistima s kojima se uživam i družiti pa onda i naša zajednička svirka zrači opuštenom atmosferom koju smo stekli mnogim zajedničkim nastupima, poručuje Vanna



RIJEKA Pjesma »Kad smo se voljeli« s Vaninnog netom objavljenog albuma »Izmiješane boje« jučer je dobila sjajno videoizdanje u režiji Darija Lepoglavca. Novi singl potpisuje sama Vanna, dok je za aranžman i produkciju zaslužan Goran Kovačić.


Kako uživo zvuči njezina nova pjesma, riječka će publika moći doznati već ove subote kada Vanna nastupa na najljepšoj riječkoj pozornici u sklopu Ljeta na Gradini, dok dan ranije, u petak, ima koncert u Puli.


Riječka publika na Trsatskoj gradini imala vas je prilike poslušati 2012. godine. Kakva vas sjećanja vežu uz taj koncert? Kako se pripremate za ovaj nastup, kao i onaj u Puli?




– Vjerujte mi, ti koncerti mene vesele još i više. Koncert na pulskom Kaštelu moj je dug prema pulskoj publici još iz srpnja kada nas je u druženju onemogućila kiša s olujom. Nadam se da ovog puta neće biti tako. Koncert na Gradini je također poslastica, tim više što mi je prostor u sjećanju kao idealan za ljetni koncert, a takav je i bio onaj iz 2012. Kako godine prolaze, tako i nove pjesme nalaze svoje mjesto u mom koncertnom repertoaru, što ne znači da će publika biti zakinuta za neke starije hitove. Dolazim s vrhunskim instrumentalistima s kojima se uživam i družiti pa onda i naša zajednička svirka zrači opuštenom atmosferom koju smo stekli mnogim zajedničkim nastupima. Ti talentirani umjetnici su svoju strast utkali i u većinu pjesama snimljenih za moj novi album »Izmiješane boje« koji je odnedavno na tržištu. Singl, moju autorsku pjesmu »Kad smo se voljeli« možete čuti i pogledati premijerno od jučer u radijskom eteru i na YouTubeu i tv-u.


Rastem zajedno s publikom


Zahvaljujući jedinstvnom i moćnom vokalu stekli ste status glazbene dive koja svojoj publici donosi raznovrsne žanrove starih i novijih hitova. Koliko vas je formiralo to žanrovsko istraživanje?


– Iskreno govoreći, status dive ne shvaćam ozbiljno, čak mi se ni ta kvalifikacija pretjerano ne sviđa. Ali kako vjerujem da je izrečena u pozitivnoj namjeri, u redu. Nekako sam se od samih početaka, još iz vremena grupe ET, predstavila publici kao interpretatorica brzih, plesnih, energičnih ritmova i melodija, ali su se s vremenom u prvi plan probile i laganije pjesme. Mislim da me ta dvojnost zapravo i najbolje opisuje. Volim pjevati na ritam, upbeat, volim pokazati tu snagu glasa, to ne krijem, to je stvar temperamenta i strasti. No, i na koncertu, nakon nekoliko takvih pjesama, samu sebe »spasim« ponekom baladom, nadam se i publiku. Iako, ponekad mi se čini da se publika ne može zasititi tih plesnih pjesama i to me veseli. Zajedno rastemo, da ne kažem starimo, a ja ih podsjećam da su godine samo broj, dok je žar u nama trajno. Najluđe je kad mi priđu mladi ljudi i požele čuti neku moju laganu pjesmu, kao npr. »Izmiješane boje« umjesto nekog plesnog hita.


Vanna / Foto Matea SMOLČIĆ SENČAR


Vanna / Foto Matea SMOLČIĆ SENČAR



Nedavno ste na društvenim mrežama objavili crtež iz djetinjstva na kojem ste nacrtali sebe s mikrofonom u rukama. Je li za vas ikad postojala druga opcija osim pjevanja? Tko su vam bili uzori kada ste počinjali?


– Ja sam iz rodne Koprivnice u Zagreb došla studirati i obećala sam i sebi i roditeljima da ću završiti taj Filozofski fakultet. Na moju sreću, s glazbom mi je krenulo vrlo brzo, vrlo brzo smo počeli nizati hit za hitom, krenuli smo na koncerte i postajali popularni, a ja sam još živjela u studentskoj sobi. Zaustavila sam se na apsolventskoj godini, rekla sebi i roditeljima da će moj akademski život samo kratko pričekati dok mi ne prođe to glazbeno ludilo, ali ono i dalje traje. Načelno sam trebala imati karijeru profesorice engleskog jezika, ali moja želja iz vrtićkih dana je očito bila dovoljno jaka. Što se glazbenih uzora tiče, naravno da sam kao i većina mladih pjevačica tog vremena, htjela pjevati kao Whitney Houston, ona je bila moja najveća ljubav. No, tada nisam znala da je njen nevjerojatan glazbeni talent bio obrnuto proporcionalan njenom nevjerojatnom netalentu za život kao takav i zbog toga mi je neopisivo žao. Ljudi koji su uzor mladima imaju ogromnu odgovornost. Mnogim glazbenim velikanima naprosto nije pošlo za rukom ostvariti smisleni život izvan pozornice, ali su nas glazbeno beskonačno zadužili.


Podrška obitelji


Bili ste članica žirija »Zvjezdica«, a nedavno ste posudili glas u pjevačkim dionicama hrvatske sinkronizacije »Kralja lavova«. Koji su vaši kriteriji odabira izazova u kojima ćete sudjelovati?


– Jedan od najemotivnijih trenutaka u mojoj karijeri je bio kada sam u showu »Zvjezdice« čula Miju Negovetić kako pjeva. Taj osjećaj kada ti nepoznata djevojčica slama srce svojom izvedbom pred tv-kamerama je za mene jednak umjetnički doživljaj kao i mnogi koncerti afirmiranih glazbenika na kojima sam bila. Tko zna što me još čeka! Pjevanje songova iz Disneyjevih crtića je super iskustvo jer nije jednostavno slijediti već zadani put, a proizvesti neku novu emociju na hrvatskom jeziku. Svi koji su radili na sinkronizaciji »Kralja lavova« napravili su odličan posao i baš mi je drago što sam bila dio tog tima.


U intervjuima spominjete obitelj kao najveću podršku. Koliko vas obitelj i prijatelji posjećuju na koncertima?


– Obitelj i ne spominjem tako često, niti objavljujem namjerno naše fotografije jer mislim da obiteljski život ne može biti dio propagande vlastite karijere. Nije toliko bitno da oni budu podrška meni, bitnije je da ja kao majka budem podrška njima, a oni znaju da ja to jesam. U početku ih moj posao nije impresionirao, nimalo, danas su malo svjesniji svega, ali i dalje ne pretjerano impresionirani. Bitno je da roditelj prenese strast kojom obavlja svoj posao, da unese u to svoj moral i posvećenost jer to je zajedničko sa svakim drugim poslom. Bitno je da djeca osjete koliko se roditelji trude, koliko im je stalo i koliko vole to što rade, ako imate sreće da je tako. I razočaranja i neuspjesi su dio toga i ne treba ih se skrivati. Ne treba im se sviđati svaka moja pjesma, bitno je da vide da radim u skladu sa svojim talentom i svojim profesionalnim moralom, da nisam licemjerka i kalkulantica. I bitno je da vide da i takvi postoje.