Koncert u lipnju

U Lisinski stiže Pat Metheny, gitarist čiju je glazbu nemoguće spremiti u “ladicu”

Davor Hrvoj

Volim glazbenike u čijem se stvaralaštvu osjeća smisao – Pat Metheny / Foto Davor HRVOJ

Volim glazbenike u čijem se stvaralaštvu osjeća smisao – Pat Metheny / Foto Davor HRVOJ

Veselim se povratku u Zagreb! Ovoga puta koncept je bio jednostavan – sastaviti grupu glazbenika i napisati glazbu za njih. Osim toga, važno je da su sposobni izvoditi i moju raniju glazbu. Imam izvrstan sastav u kojem je svaki glazbenik na pozornici sjajan instrumentalist



Zaista se veselim povratku u Zagreb! Uvijek sam tamo uživao svirajući tijekom svih tih godina i sretan sam što sam ponovno pozvan! Rekao je to slavni gitarist i skladatelj Pat Metheny u razgovoru što smo ga vodili u povodu najave koncerta što će ga održati 2. lipnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Ovaj će kultni glazbenik, dobitnik 20 Grammyja u 12 različitih kategorija, u Zagrebu nastupiti s djelomično obnovljenom postavom koju uz njega čine novi članovi – pijanist Gwilym Simcock i kontrabasistica Linda Oh te dugogodišnji suradnik, bubnjar Antonio Sanchez koji je član raznih Methenyjevih formacija. S tim sastavom već nastupa u SAD-u, a tijekom svibnja i lipnja bit će na jednomjesečnoj turneji u sklopu koje će svirati diljem Europe. Nakon toga koncertirat će u SAD-u, a na jesen ponovno s istim sastavom dolazi na jednomjesečnu europsku turneju. Rijetko koji glazbenik može se pohvaliti takvom koncertnom aktivnošću.


Kultni simbol


– Ovom prigodom koncept je bio jednostavan – sastaviti doista posebnu grupu glazbenika i napisati glazbu za njih. Osim toga, važno je da su sposobni izvoditi moju glazbu nastalu u raznim razdobljima moje karijere. To je izvrstan koncertni sastav u kojem je svaki glazbenik na pozornici sjajan instrumentalist, što se osjetilo na našim dosadašnjim zajedničkim nastupima. Izvodimo mnoga od mojih djela koja već dugo nisam svirao.


Linda i Gwilym zaista razumiju cjelokupan raspon djela iz svekolikog spektra mojeg stvaralaštva, a Antonio je svakako jedan od najvećih bubnjara ove i bilo koje druge epohe. Naši koncerti traju vrlo dugo jer obuhvaćaju široko područje. Uvjeren sam da će uživati svi koji su pratili sve ono što sam radio tijekom dužeg razdoblja, a nadam se da će to biti dobar povod za stvaranje novih fanova među onima koji nisu upoznati s ničime što sam do sad radio.




Metheny je odrastao u poticajnoj glazbeničkoj obitelji i odluka da postane jazz glazbenik nije bila iznenađenje. Gitaru je počeo svirati kao dvanaestogodišnjak, ali ona nije bila njegov prvi izbor.


– Svi u mojoj obitelji bili su trubači, pa sam tako bio i ja. Trubu sam počeo svirati kao osmogodišnjak. No, ja sam kronološki bio među onima koji su početkom 1960-ih gledali Beatlese u »Ed Sullivan Showu«, popularnoj američkoj televizijskoj emisiji. Odjednom je gitara zauzela mjesto u kulturi koje ju je iz uobičajenog glazbala pretvorilo u gotovo kultni simbol svega što je predstavljalo ono što se tada događalo.


Ipak, moja se priča razlikuje od priča većine drugih koji su se u to doba zagrijali za gitaru zato što sam, odmah nakon što sam nabavio gitaru, čuo jednu ploču Milesa Davisa. To je utjecalo na moje posvećenje i želju za otkrivanjem. Tada sam odlučio istraživati kako bih shvatio o čemu se u toj glazbi doista radi.


Jednom, kad sam čuo Milesa, započelo je putovanje koje sam posvetio produbljivanju razumijevanja cjelokupne povijesti i nastanka te glazbe. Tako su odjednom moji najomiljeniji glazbenici postali Charlie Parker, Sonny Rollins i John Coltrane, kao i Clifford Brown i Freddie Hubbard. Gary Burton je također bio nadahnjujuć – njegovi sastavi iz toga doba bili su moji najomiljeniji.


Metheny je profesionalno počeo nastupati kao petnaestogodišnjak, svirajući s poznatim glazbenicima u rodnom Kansas Cityju, ali nikad nije prestao proučavati tradiciju jazz glazbe, njezine najvažnije osobnosti, među ostalima i stvaralaštvo gitarista koji su ostavili neizbrisiv trag u njezinu razvoju. Oni su usmjeravali njegov glazbeni put i svojim ga pristupom istraživanjima i razvijanju glazbe nadahnjivali da i on o glazbi razmišlja na isti način, da teži promjenama i stvaranju novog. Zato uvijek upućuje na njih.


– Iako obožavam mnoge gitariste, uvijek navodim Wesa Montgomeryja kao najjaču silu i najveći utjecaj. Naravno, ograman utjecaj na mene je izvršio Jim Hall, najprije kao moj junak, potom kao prijatelj i konačno kao važan suradnik tijekom niza godina. Doista mi nedostaje. Također, uvijek spominjem Kennyja Burrella kao glazbenika koji je na mene izvršio ogroman utjecaj. On je ostao jedan od najomiljenijih. Sa svim tih prethodnicima osjećam veliku povezanost. Kad razmišljam o svim meni omiljenim glazbenicima, očita je jedinstvenost u djelima svakoga od njih.


Duboki spremnik znanja


Volim glazbenike u čijem se stvaralaštvu osjeća taj smisao, kod kojih je kristalno jasno da je svaki od njih jedan jedini. Pritom važnost pojmova kao što su »autentičnost« i »samosvojnost« dolazi zajedno s pojmom »autorstvo«. Čini se da je suštinsko to pronalaženje vlastitog načina na koji neki glazbenik čuje sve što se događa oko njega. Što osobnije to bolje! – kaže.


Metheny je pronašao vlastiti način prezentacije glazbe što ga je učinilo jednim od najboljih i najutjecajnijih glazbenika današnjice, te cijenjenim glazbenim pedagogom. Jedno od načela kojih se pritom drži je nepriznavanje bilo kakvih stereoptipa. Naime, tijekom karijere stvarao je u raznim žanrovima ili je u svojoj glazbi objedinjavao neke od njih – svirao je razne vrste gitara i njihovih inačica, a svoje je izvedbe stavljao u kontekst akustične i električne glazbe, nerijetko koristeći nova tehnološka dostignuća u kreiranju vlastitog zvuka. Zato je njegovu glazbu nemoguće odrediti i smjestiti u neku ladicu. To se mijenja iz projekta u projekt, iz suradnje u suradnju, iz albuma u album…


Upravo zbog takvog poimanja glazbe uspio je ostvariti suradnje s najvećima, bez obzira koliko je njihova glazba imala dodirnih točaka prije nego li su počeli svirati zajedno. Među njima su Jaco Pastorius, Ornette Coleman, Steve Reich, Herbie Hancock, Milton Nascimento, Gary Burton i David Bowie.


– Za mene glazba je nešto ogromno. Zaista ne radim razliku među pristupima. Radije nastojim vrednovati sve postavke i iskoristiti glazbene prigode u kojima se s vremena na vrijeme nađem. Samo nastojim iskreno, kroz zvukove, predstaviti ono što volim u glazbi. Nisam veliki ljubitelj te zamisli o glazbenim žanrovima ili stilovima kao polazišne točke za stvaranje. Za mene glazba je jedan veliki univerzalni način življenja i postojanja. Glazbenici kojima se divim uglavnom su oni koji posjeduju dubok spremnik znanja i razumijevanja, ne samo o ili prema glazbi, nego o životu općenito, koji su sposobni rasvijetliti ono što im se sviđa, primjerice u pogledu zvuka. Onaj glazbenik koji to može provesti u trenutku izvedbe, kao improvizator, obično je moja omiljena vrsta instrumentalista.


Osjećam da sam, prije svega, glazbenik u tom širokom smislu. Svi podskupovi načina na koje se razgovara o glazbi, u smislu riječi koje se koriste da bi se opisala glazba, u osnovi su samo kulturnjačko/političke prirode. S vremenom sam izgubio zanimanje za takav način rasprave.


Uranjanje u bit


Ali Metheney nije izgubio zanimanje za otkrivanje istinskih vrijednosti u procesu stvaranja glazbe te stvaranja na načelima spontanosti, komunikacije i intuitivnosti. Zato nije važno izvodi li neku već prežvakanu skladbu, evergreen ili tek nastalo djelo; njegove su izvedbe uvijek svježe, intrigantne i jedinstvene.


– Zainteresiran sam za duhovnost i zvukove u glazbi kao takvoj. Dok god se zvukovi razvijaju nastojim prepustiti glazbi da odluči u kojem ću se smjeru kretati u smislu orkestracija. Jako sam sretan što mogu svirati vrlo zgusnuto, ili vrlo prorijeđeno, ili vrlo glasno, ili vrlo nježno, ili u cijelom dinamičkom opsegu, unutar ili izvan akorda… Nije mi važno što ću od toga odabrati – bit će to bilo što što mi se čini da će najbolje zvučati u situaciji u kojoj se glazba stvara u određenom trenutku.


Metheny je poznat i kao plodan skladatelj čija su djela postala standardima suvremene glazbe. Izvode ih glazbenici različitih žanrova, među ostalima Bob Curnow, Jason Vieaux, The Fusion Warriors, Unpertregroup, Marc Lelminij, Santiago Lara i Noel Akchote. Mnoga od njih, ona koja su najčešće izvođena, dokumentirana su u knjizi »The Pat Metheny Real Book (Artist Edition)«.


– Uvijek laska kad drugi glazbenici odaberu moja djela i izvode ih. Volim čuti što naprave od njih. Upravo sam objavio knjigu s mojih 147 najčešće sviranih skladbi u njihovom izvornom obliku. Nadam se da će ta knjiga ohrabriti ostale glazbenike da prouče te skladbe i pronađu vlastiti način na koji će im pristupiti.


Neke od tih skladbi naći će se na programu zagrebačkog koncerta koji će biti svojevrsna retrospektiva njegova stvaralaštva. No, riječ retrospektiva odnosi se samo na glazbene predloške, ali ne i na izvedbe koje će zasigurno biti drukčije od svih koje smo dosad čuli. Naime, to je njegov imperativ – ne ponavljati se, gurati naprijed, uživati u traženju skrivenih detalja, onih koje dotad nije otkrio u skladbama koje je izvodio stotinama puta, o još dubljem uranjanju u njihovu bit