Jubilarno izdanje

Sutra počinje 25. po redu festival Jazz time, Damjan Grbac otkriva tko će sve nastupiti

Vedrana Simičević

foto Marko Gracin

foto Marko Gracin

Važno mi je da su prisutni razni stilovi jazza, da program bude što raznolikiji i da se publici pokuša predstaviti što više različitih načina muziciranja u jazzu. Važna je i ta kombinacija stranih i domaćih glazbenika, kao i neka poveznica više generacija ukoliko je to moguće, kazuje riječki jazzer i umjetnički voditelj festivala Damjan Grbac



Sutra počinje Jazz Time, jedan od najdugovječnijih hrvatskih jazz festivala što će ove godine biti održan jubilarni, 25. put. Bez pretjerivanja može se reći da je u četvrt stoljeća ova manifestacija oblikovala riječku jazz scenu, a velika obljetnica mnoge će Riječane s tugom podsjetiti na dugogodišnjeg »alfu i omegu« festivala, pokojnog riječkog jazzera, skladatelja i producenta Vladimira Gašparovića Gašu.


Jazz Time pokrenut je još 1992. godine na inicijativu prof. Doriana Hattea, a već iduće godine manifestacija je započela i svoj međunarodni život. U godinama koje su uslijedile na festivalu su, mahom na pozornici HKD-a na Sušaku, nastupile mnoge svjetske jazz zvijezde i praktički svi najbolji hrvatski jazz glazbenici. Nakon prerane smrti Vladimira Gašparovića čija je vizija godinama »gurala« festival, od 2012. godine ulogu umjetničkog direktora preuzima riječki jazzer Damjan Grbac koji se unatoč financijskoj krizi trudi i uspijeva održati Jazz Time na životu.


Ciljana publika


Koliko je bilo teško uskočiti u Gašine »festivalske cipele«?




– Definitivno je bilo teško, iako smo mu Andy Cech i ja već prije pomagali u nekim organizacijskim detaljima i znao sam kako stvari otprilike funkcioniraju. No to je festival koji iziskuje puno pripreme i komplicirane logistike.


U doba kad je Jazz Time bio na vrhuncu, bili ste mladi talentirani glazbenik u usponu. Što je vama i cijeloj vašoj generaciji »mladih nada« značio jedan takav veliki jazz festival u Rijeci?


– Jazz je danas uvelike rasprostranjen i ukorijenjen i u hrvatskom društvu, no bez nekih konstantnih podsjetnika kao što je Jazz Time teško da bi ljudi toga bili svjesni. Nije tu bio samo Jazz Time, već i Jazz Tulum koji je iz njega proizašao i emisija na radiju koju je Gašo vodio sve te godine. Jazz Time je uvijek imao i fokus na lokalnu jazz scenu i mi mlađi smo uvijek s velikim poštovanjem gledali na taj festival. Osobno mi je kao glazbeniku on donio i to drugačije iskustvo nastupa.


Jazz Time je, naime, bio specifična prilika na specifičnom mjestu, gdje su ljudi došli s ciljem da poslušaju što se nudi, što je činilo razliku od nastupa u klubovima na koje nije uvijek dolazila ciljana publika. Samim time i festival je bio veća odgovornost – tu su uvijek više do izražaja dolazili detalji nastupa i autorski projekti. Veliki utjecaj izvršio je i Jazz Tulum, koji je uvijek organiziran u prosincu, uglavnom u klubovima i koji je naglasak stavljao na riječke izvođače.


Činjenica je da se zadnjih desetak godina u Hrvatskoj pojavio enorman broj novih projekata i da su to većinom projekti riječkih autora u »kombinaciji« s glazbenicima iz drugih hrvatskih gradova ili drugih zemalja. Mislim da je veliki obol tome dao upravo Jazz Time.



Srijeda od 19.30 Otvaranje FestivalaIzložba fotografija Davora HrvojaRoberto Gatto TrioJazz orkestar HRT i gosti: Zoran Majstorović, Franjo ČrnjarićJazzAfter: Trio Minus One Četvrtak od 20 sati Marc Abrams TrioChuiJazzAfter: Katarina Jurić Quartet Petak od 20 satiBow vs. PlectrumTamara Obrovac QuartetJazzAfter: RijekaJazzRevue Botel MarinaSubota od 20 satiMičetić-Šercar-VeselinovićOvernight Parking


 Dobra posjećenost


Sjećate li se svog prvog nastupa na Jazz Timeu?


– Bilo je to 2005. godine u sklopu Gašpar Antijazz Banda u kojem smo pored Gašparovića svirali Andy Cech, Berislav Barić, Luka Žužić i ja, te s New Jazz Bandom uz Brunu Mičetića, Alaina Ožbolta, Luku Žužića i goste Velimira Grujića i Darka Mihelića.


Festival je tijekom godina u Rijeku doveo mnoge strane jazz zvijezde i većinu ponajboljih hrvatskih izvođača. Možemo li reći i da je na taj način uvelike i odgojio riječku jazz publiku?


– Svakako. To je bio jedan jedini događaj te vrste gdje si mogao poslušati nešto takvo – nove glazbenike i nove projekte. Bio je to odličan način da se jazz prezentira široj javnosti. Inače je na jazz nastupima u klubovima uvijek vladala neka skepsa koliko će ljudi uopće doći, no Jazz Time je uvijek bio dobro posjećen. Mislim da je možda i najbolje doba u tom smislu bio period kad je festival trajao tri dana i kad su se u Tunelu održavali jazz sessioni. Kroz te nastupe je stasalo puno mlađih glazbenika, širio se krug publike i sve je to ojačalo riječku jazz scenu.


Što su vam posljednjih godina najveći izazovi kod realizacije festivala?


– Najveći problem je i dalje nedostatak financija, iako je ove godine nešto bolje stanje po tom pitanju. Uspjeli smo ponovo od Ministarstva kulture dobiti nešto novca i po prvi put su se u financiranje uključile i Primorsko-goranska županija i TZ Grada Rijeke. Naravno, kao i sve ove godine Jazz Time najviše financijski podržava i praktički omogućuje Grad Rijeka.


No i oni su u financijskim problemima, tako da su iznosi postajali sve manji, a postojali su i veliki zaostaci s isplaćivanjem, tako da su zadnja dva Jazz Timea bila vjerojatno najgora u povijesti festivala. Toliko smo bili limitirani minimalnim budžetom da više nismo mogli festival održati ni u HKD-u.


Razmišljali smo što napraviti, no rekli smo da idemo pokušati prebroditi to razdoblje kako znamo i umijemo, pa će možda biti bolje. Ove godine smo dobili nešto više i od Grada i od Ministarstva i sve stiže na vrijeme. Volio bih spomenuti i Novi list i Radio Rijeku koji nas sve ove godine konstantno podržavaju medijski.



Ulaznice potražite u sistemu Entrio. Jednodnevne festivalske ulaznice možete kupiti po cijeni od 70 kuna, dok cijena trodnevne festivalske ulaznice iznosi 150 kuna.



Pitanje sponzorstva


Koliko je budžet manji u odnosu na najjače dane festivala?


– Pa otprilike sedam puta manji. Najveći problem zadnjih godina bio je u tome da taj novac ne bi ni dobili na vrijeme, pa smo ostajali dužni ljudima. Festival je najavljen, mora ići, ljudi moraju biti plaćeni, a mi neposredno prije početka imamo nula kuna na računu od obećanog novca.


Kako gledate na višegodišnje kontinuirano smanjivanje budžeta za projekte u kulturi na gradskoj razini, u čemu mnogi vide ozbiljne posljedice za riječku kulturnu scenu? Gdje je rješenje? Može li primjerice jedan jazz festival ikad postati dovoljno komercijalan da ne ovisi o lokalnoj samoupravi?


– Mislim da to nije stvar komercijalnosti. Mislim da festival zaslužuje financijsku potporu već i na temelju toga da postoji 25 godina. Mi smo zadnjih godina uspjeli pridobiti i Ministarstvo kulture i PGŽ koji nisu prije bili pokrovitelji, uspjeli smo donekle pridobiti i privatne sponzore, u smislu pomoći oko smještaja i hrane, recimo Botel Marinu. Dakle, ne ovisimo samo o Gradu Rijeci. No Grad je i dalje najveći pokrovitelj. Od njega imamo veliku podršku i oni su uvrstili Jazz Time među tri najveće manifestacijena ovom području.


Vide li u Hrvatskoj privatni sponzori ikakav interes u kulturi? Kakva su vaša iskustva po tom pitanju?


– Tražili smo sponzora među raznoraznim bankama, primjerice. Neke žele sponzorirati drugi stil glazbe, nekima nije bitno. Istina je da je u Zagrebu jazz festival, koji danas doduše više ne postoji, bio godinama financijski podržavan od VIP-a i oni su dovodili A klasu svjetskih izvođača. No čini mi se da se u Hrvatskoj pitanje sponzorstva u kulturi i dalje većinom svodi na to imaš li kakvo osobno poznanstvo.


Jazz klub


Kakav je vaš umjetnički koncept u trenutnim uvjetima?


– Važno mi je da su prisutni razni stilovi jazza, da program bude što raznolikiji i da se publici pokuša predstaviti što više različitih načina muziciranja u jazzu. Važna je i ta kombinacija stranih i domaćih glazbenika, kao i neka poveznica više generacija ukoliko je to moguće.



Možemo li se u kontekstu godišnjice prisjetiti i Vladimira Gašparovića Gaše?


– Gašo je kroz Jazz Time napravio veliku stvar. Kroz sve te godine ovdje se izredalo puno vrhunskih svjetskih izvođača, predstavio je puno hrvatskih i riječkih glazbenih projekata. Bio je veliki zaljubljenik u jazz i sve je to – Jazz Time, Jazz Tulum i radio emisiju – vodio iz sentimentalnih razloga. Istinski je želio da se razvije riječka jazz scena i uspio je u tome. Spomenuo bih tu i Doriana Hattu koji je inicirao pokretanje festivala i organizirao ga prvih nekoliko godina.



Kako danas funkcionira primorska jazz scena, u smislu projekata, no i mjesta za nastupe?


– Mislim da je sad suprotna situacija od one koju smo imali prije desetak, petnaestak godina. Prije je bilo dosta mjesta gdje se moglo svirati i postojala su mjesta gdje se relativno redovno predstavljao jazz program. Pojavom Tunela živnula je i cijela scena jer je to bio klub u kojem se ponajviše svirao upravo jazz – bilo je puno jam sesssiona i svakakvih nastupa. Sad imamo situaciju da u Rijeci trenutno postoji možda i najviše jazz projekata i sastava u Hrvatskoj, no nažalost upravo sad kad je ekspanzija glazbe najveća, uglavnom nema više mjesta gdje se može svirati.